Gotovo svaki posjetitelj Zoološkog vrta Grada Zagreba barem se jednom zapitao što se krije u onom javnosti nedostupnom, pomalo tajanstvenom stražnjem dijelu, onom na kojem je natpis »Samo za zaposlenike«. Taj dio, daleko od očiju znatiželjnih posjetitelja, oduvijek budi maštu, ondje se, pretpostavlja se, događa sve ono najvažnije: liječenje i oporavak životinja te mnogi važni dogovori vezani uz dolazak novih životinja, kako onih iz Europe, tako i onih koje u Zoološkom vrtu dolaze na svijet.

Nedavno nam se napokon pružila prilika da tamo i zavirimo. Potaknula nas je vijest o pravom malom baby boomu u Zoološkom vrtu, koja je bila i više nego dovoljan razlog da odlučimo provjeriti što se točno događa, i to iz prve ruke.

Tako smo prošli kroz »zabranjeni« stražnji ulaz i zakoračili u dio Zoološkog koji većina građana nema priliku vidjeti. Naše nas je malo istraživanje odvelo sve do ambulante gdje smo razgovarali s veterinarom Jadrankom Borasom i iz prve ruke doznali što se sve skriva iza kulisa jednog od najživljih razdoblja u Zoološkom vrtu.

– Čuli smo da je tu kod vas jedan pravi mali zoološki vrtić, sve puno beba – kažemo Borasu.

Smije se na to Boras, i govori, istina je. U zadnjih nekoliko mjeseci u zagrebačkom zoološkom vrtu na svijet je došlo nekoliko različitih mladunaca, od guštera pa sve do sabljorogog oriksa Pistacija.

– Pistacio je najpoznatiji, njega svi znaju, komentiramo.

Rođen na Svjetski dan pistacija, ime mu je već sudbinski bilo određeno, a Pistacio se sada, nakon dva mjeseca, potpuno uklopio u zagrebačku zajednicu oriksa.

– Jako dobro napreduje! Ponosni smo na naš podmladak oriksa. Ovo nam je prvi dečko. Prije godinu dana rodila se curica. Naši su oriksi uključeni u uzgojni program Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija, kazao je Boras.

MEĐUNARODNA EKIPA

Mali se Pistacio, kako govori Boras, otelio u četiri sata popodne, u veljači, kad je već padao mrak, a s njim su ostali do kasno navečer, čekajući da mu se majka odmakne, kako bi ga mogli uvesti u štalu na toplo. Naime, nije odmah počeo sisati mlijeko pa su ga prvih dana nadzirali čak i kamerom. Odahnuli su kad su vidjeli da lijepo jede i napreduje baš kako treba.

– Koje bolesti mogu nastupiti i kada, ovisi o tvorbi protutijela kod beba životinja. Najvažnije je da mladunče u prvih 24 sata posisa kolostrum, odnosno majčino mlijeko bogato protutijelima kako bi kasnije bilo zaštićeno od zaraznih bolesti, objasnio nam je Boras.

Zagrebačko krdo sabljorogih oriksa broji sedam članova i prava su mala međunarodna ekipa. Pistacijev tata ima četiri, a mama šest godina. Tata je rođen u Leipzigu, a u Zagreb je stigao preko Züricha, dok je mama rođena u Amsterdamu. Društvo im prave i jedna ženka iz Atene te jedna iz Gdanjska, a dvije članice krda mogu se pohvaliti zagrebačkom adresom od rođenja. S Borasom smo prošetali i do njihove nastambe, a on nam je bez problema znao reći koji oriks je koji, i to na temelju njihovih različitih rogova.

– Dobro je da imamo i ženkicu godinu dana stariju od Pistacija pa se mogu zajedno igrati, veselo će Boras.

Sabljorogi oriks potječe iz sjeverne Afrike i nastanjuje polupustinjska i pustinjska područja. Nakon što je nestao iz prirode, na Crvenom popisu IUCN-a bio je označen kao vrsta izumrla u divljini. Zahvaljujući uzgoju pod ljudskom skrbi, ponovo je uveden u prirodna staništa, ponajprije u nacionalne parkove nekoliko zemalja na sjeveru Afrike. Tijekom posljednje tri godine njegov status promijenjen je u ugroženu vrstu.

– Uglavnom životinje u prirodi izumiru zbog nedostatka staništa, istiskivanja iz prirodnog prostora i naseljavanja ljudi. Uz sav trud koji ljudi ulažu, pitanje je hoće li populacija ponovo moći biti zdrava i velika u prirodi, kako na kojem području. Tu je sve veća uloga zooloških vrtova u zaštiti ugroženih vrsta, kazao je Boras.

U svemu tome važnu ulogu ima upravo i zagrebački zoološki vrt, koji je dio Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija (EAZA). EAZA upravlja svim životinjama uključenima u Europski uzgojni program (EEP). Kako objašnjava Boras, za svaku životinju u uzgojnom programu, pa tako i za orikse i malenog Pistacija, zadužen je koordinator njezine vrste. On ima uvid u cjelokupnu populaciju oriksa u svim zoološkim vrtovima članovima EAZA-e, njihovu genetiku i sve druge važne podatke. Zbog toga se jedinke premještaju u druge zoološke vrtove gdje ih očekuju genetski odgovarajuće jedinke suprotnog spola.

Kod nekih vrsta dva odrasla mužjaka ne mogu živjeti zajedno jer bi došlo do sukoba. Među te vrste spada sabljorogi oriks. Upravo zato će i Pistacio, prije nego što spolno sazre, morati biti premješten u drugi zoološki vrt unutar EAZA-e.

– Bude li vam teško odvojiti se od životinja? – pitamo.

– Kako kod koje životinje, ovisi koliko se čovjek uz nju veže. Oriksi su relativno pitomi, ali uvijek su na distanci. S nekim primatima s kojima se radi svakodnevno i jako blisko, odvajanje nam pada mnogo teže, priznaje Boras, dodajući kako Zoološki vrt Grada Zagreba ostaje u kontaktu sa zoološkim vrtom u koji se njihova jedinka seli. Važno mu je da se zna kako je životinji na novoj adresi.

ODLIČNI RODITELJI

Osim javnosti već dobro poznatog Pistacija, krajem ožujka na svijet su u Zoološkom vrtu došla i dva gundija. Riječ je o vrsti afričkih glodavaca, a ovo je prvi put da se ova jedinka okotila u zagrebačkom zoološkom vrtu. Njihovi su roditelji u Zagreb stigli jesenas iz Austrije. Majka ima godinu dana, a otac je dva mjeseca stariji.

– Roditelji su izvrsni i praktički se ne moramo brinuti o malenima. Mužjaka i ženku smo spajali mjesecima. Prvo su bili u istoj nastambi, ali odvojeni prozračnom pregradom kako bi se mogli gledati i njuškati. Zatim smo ih spojili, a onda smo ih preselili u veliku nastambu gdje su zapravo i napravili bebe. Njih dvoje su super par, uopće ne moramo intervenirati, zadovoljno će Boras, objašnjavajući kako je to najbolja opcija, kako za životinju, tako i za sve njih koji se o njima brinu.

Čim se čovjek upliće u razvoj životinje, govori Boras, upitno je kao će se to odraziti na njezin razvoj. Sisavci koji se odgajaju na bočicu postaju, kako kaže, »imprintani«. Ljude počnu doživljavati kao roditelje, a to dovodi do njihove izgubljenosti za divljinu – »imprintane« životinje ostaju ovisne o ljudima.

Zagrebačkim bebama gundijima još se ne zna spol. To trenutačno nije važno pa se ne žuri s njihovim pregledom. Sve više jedu krutu hranu i izvrsno napreduju.

Gundiji i u divljini žive u većim skupinama kao matični par s mladuncima, baš kao i simpatičan par iz zagrebačkog zooa. Zanimljivost vezana uz gundije je da ne piju vodu. Većinu vode dobivaju iz biljaka kojima se hrane. U ekstremnim sušama jedu u zoru kada biljke sadrže najviše vlage. Hranu ne skladište pa su stalno u potrazi za njom, a zimu provode stišćući se jedni uz druge te tako zadržavaju toplinu. Mladunce griju majke, među ostalim i mekim krznom sa svojeg potiljka.

– Vrlo zanimljive i skrovite životinjice, zaključuje Boras.

TOČKICA I GUŠTERIĆI

Sredinom ožujka u Zoološkom se ojanjilo i janje, ženkica crne vune s bijelim čuperkom na tjemenu pa joj je odmah dodijeljeno ime Točkica. Njezina mama, patuljasta ovca Tami, je crna, a njezin tata, patuljasti ovan Janko, bijel. Točkica se pojavila taman pred Uskrs i svojom pojavom dodatno razigrala dječji zoo.

– Izvrsna je. Prvog dana kad sam je išao pregledati, odmah je skakutala i slijedila mamu. Glasa se lijepo i zdravo, kazao je Boras.

– Kakva je s ljudima, s obzirom na to da je u »petting« dijelu zoološkog? – pitamo.

– Vrlo je inteligentna. Ujutro je vani, a kad joj je dosta ljudi, ode s mamom u štalu kamo ljudi ne mogu ući. Zna se maknuti na vrijeme, smije se Boras.

Valja spomenuti i pet zelenotrbih guštera koji su se također nedavno izlegli u zagrebačkom zoou. Riječ je o još jednom uspjehu u dugogodišnjem uzgoju ove zanimljive vrste.

U prirodi ovi sićušni penjači najradije borave visoko u krošnjama drveća, s kojih se rijetko spuštaju na tlo. Iako su pravi akrobati, prilično su lagani te teže tek oko 35 grama. U zoološkom vrtu ženke polažu jaja u posebne »komore« napravljene od kore drveta, a zatim se jaja sele u inkubator. Tamo, na ugodnih 25-26 stupnjeva, provode oko dva mjeseca. A onda kreće pravi mali spektakl. Prvi gušterčić proviri van, a ubrzo, za nekoliko dana, pridruže mu se i ostali.

Zelenotrbi gušteri imaju status gotovo ugrožene vrste na Crvenom popisu IUCN-a, a endemske su vrste Kenije i Tanzanije. Upravo zato ovakvi uspjesi u uzgoju imaju dodatnu težinu. Zoološki vrtovi, uključujući i zagrebački, igraju važnu ulogu u očuvanju njihove vrste. Oni se također šalju dalje u druge vrtove unutar EAZA-e, a iz zagrebačkog zooa su, kažu, jako ponosni što i uzgoj zahtjevnijih vrsta poput ove odlično funkcionira.

– Prošle smo godine imali 85 transporata, uključujući životinje koje su otišle u druge zoološke vrtove, ali i one koje su došle u naš. Uvijek se ranije provjerava i zdravstveni status jedinki koje dolaze, kazao je Boras.

LIFE FOR MAUREMYS

Koliko je važna uloga suvremenih zooloških vrtova, najbolje pokazuje projekt LIFE for Mauremys – Riječna kornjača – očuvanje krovne vrste sredozemnih vlažnih staništa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Riječ je o jednoj od najugroženijih vrsta gmazova u Europi.

Zoološki vrt Grada Zagreba uzgaja riječne kornjače i u tome je iznimno uspješan. Do sada je uzgojio tridesetak mladunaca. Nakon dvije-tri godine provedene u sigurnim uvjetima zoološkog vrta, kornjače se puštaju u prirodno stanište svoje vrste u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Projekt uključuje i uređenje njihova staništa kako bi im se osigurali što bolji uvjeti za opstanak u prirodi.

– Nažalost, u današnje vrijeme sve je više životinja ugroženo, pa čak i na pragu izumiranja. Zoološki vrtovi postaju svojevrsne oaze tih vrsta. Postoji jako veliko znanje unutar zooloških vrtova kako postupati s tim životinjama, kako im osigurati najbolje moguće uvjete za smještaj, život i reprodukciju, kazao je Boras, dodajući kako je izlaganje životinja najvidljiviji posao zooloških vrtova, no da je za životinjski svijet najdragocjeniji onaj koji je najčešće daleko od pogleda građana – rad na očuvanju prirode i istraživanju životinjskih vrsta.

NE DIRAJTE MLADUNCE

Iz Oporavilišta za divlje životinje Zoološkog vrta Grada Zagreba građane pozivaju na odgovoran odnos prema divljim životinjama, posebno mladuncima.

– Počinje sezona mladunaca – kako poletaraca, tako i sisavaca. Važno je da građani, ako u prirodi naiđu na lane ili divljeg zečića, ostave mladunce na mjestu gdje su ga našli. Naime, mame tu mladunčad ostavljaju u visokoj travi dok su one u potrazi za hranom i dok se same skrivaju od drugih životinja i ljudi. Neki ljudi kada naiđu na lane ili zečića, pomisle da je mladunac napušten i donose ga u naše Oporavilište za divlje životinje. To se ne smije činiti! Kada mladunac zbog dodira ljudi poprimi njihov miris, roditelji ga više ne prihvaćaju. To mladunce osuđuje na othranu pod ljudskom skrbi što znači da će se naviknuti na njihovu prisutnost i neće ga biti moguće vratiti u prirodu, objašnjava veterinar Boras.

Neki građani ne znaju što učiniti pri nailasku na poletarce. Ptići kad napuštaju gnijezdo, najčešće ne lete odmah, već prvo slijeću na tlo. Kod nekih vrsta tamo ostaju danima. Roditelji ih hrane dok oni jačaju letnu muskulaturu. Boras objašnjava kako to nisu ozlijeđeni ptići, već da je riječ o prirodnom procesu.

– Ako građani pri nailasku na mladunca neke životinje nisu sigurni što učiniti, najbolje je da se posavjetuju sa stručnjacima. Mogu nazvati Infocentar za izgubljene i pronađene životinje Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba, zaključuje.

SPAŠAVANJE SUPOVA

Zoološki vrt Grada Zagreba sudjeluje u očuvanju ugroženih vrsta životinja diljem Hrvatske. Jedna od takvih suradnji je i s Centrom za posjetitelje i oporavilištem za bjeloglave supove Beli na Cresu. Ako supu zatreba veterinarska pomoć, veterinar Boras jedan je od rijetkih koji mu može i zna pomoći. Već deset godina sudjeluje u liječenju supova.

ČOVJEČJA RIBICA

Zagrebački zoološki vrt jedini je zoološki vrt na svijetu u kojem građani mogu vidjeti čovječju ribicu. Sudjeluje i u istraživanju tog endema dinarskog krša. Vrsta se proučava u posebnom zamračenom prostoru niske temperature. Takva istraživanja nije moguće voditi u prirodnom staništu vrste. Dobivene spoznaje doprinose očuvanju vrste u prirodi.

Infobox (Anterfile):
U Zagrebu izleglo i pet zelenotrbih guštera. U prirodi nastanjuju krošnje stabala odakle rijetko silaze na tlo. Maleni su – teže svega 35 grama