S manjkom koji se, prema procjenama, kreće od 5.000 do 7.000 odgojitelja, dječji vrtići ulaze u novu pedagošku godinu u kojoj se stvaraju zakonske pretpostavke za popunjavanje tog manjka radnicima drugih struka.

Računa se, u prvom redu, na učitelje razredne nastave koji su zbog sve malobrojnijih novih generacija ostali bez posla. Izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju uređuje se sustav stjecanja kompetencija za rad u vrtiću za sve koji tu dolaze raditi iz drugih struka, a među njima, svjedoče u vrtićima, ima i frizera, kozmetičara, ekonomista…

Kompetencijski jaz

Iako se edukacijom učitelja naizgled rješavaju ozbiljne kadrovske rupe u dječjim vrtićima, predstavnici odgojitelja ovim su modelom jako nezadovoljni. Učitelji, tvrde u Udruzi odgojitelja SIDRO, unatoč doedukaciji ne mogu biti adekvatna stručna zamjena odgojiteljima jer diplomu tog studija, jednostavno, nisu stekli.

S druge strane, učitelji razredne nastave tvrde kako su i prekvalificirani za taj posao, jer tijekom svog studijskog programa prolaze sve kolegije koje imaju i odgojitelji. Razredna nastava uvijek je imala pedagoški jači program nego odgojitelji, smatra učiteljica razredne nastave Lidija Pocrnić.

– Ako će već netko pokriti manjak odgojitelja u vrtićima, onda su učitelji razredne nastave za to najkompetentniji, pa čak i preeducirani. Svatko od nas može pokazati popis predmeta u indeksu.

Slušali smo pedagogiju djece s teškoćama uz razvoju i pedagošku psihologiju, opću psihologiju, razvojnu psihologiju, i to već od nulte dobi, od rođenja djeteta, a ne samo za djecu školske dobi. Itekako smo upoznati s razvojem djeteta u ranom djetinjstvu, ističe Pocrnić.

Imali su, dodaje, i lutkarstvo te metodiku likovnog, glazbenog i tjelesnog odgoja, također od nulte dobi djeteta. Zato smatra da su kompetencije učitelja razredne nastave za rad u vrtiću jako dobre.

– Na kraju krajeva, koja je razlika djeteta starije vrtićke dobi djeteta od prvašića? Dobijemo djecu koja ne znaju zavezati vezice na tenisicama, ne znaju oguliti bananu, učitelj ih vodi do toaleta, pomažemo im na izletima i u higijeni i svemu drugome, ilustrira učiteljica.

Ako već nema odgojitelja na burzi rada, nitko za to radno mjesto nije adekvatniji od učiteljica razredne nastave, ali pitanje je žele li one raditi taj posao, puno teži od učiteljskog.

Osobno, kaže, išla bi raditi u vrtić samo kad ne bi imala nikakve druge opcije jer je to zahtjevan posao koji se danas radi u lošim uvjetima, s 25 djece u grupama.

Da dva studija ipak nisu ekvivalentna i da je doedukacija potrebna, potvrđuje nam prof. dr. sc. Blaženka Filipan-Žignić, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

– Svjesni smo velikoga nedostatka odgojiteljskog kadra te naš fakultet od 2019. godine povećava svoje upisne kvote, a s druge strane zbog važnosti kvalitetne i specijalizirane pripreme za rad s djecom u najranijoj dobi naš je Fakultet akreditirao program prekvalifikacije i dokvalifikacije učitelja razredne nastave za radna mjesta odgojitelja, koji se provodi u okviru našega Centra za cjeloživotno obrazovanje.

Sastoji se od sedam kolegija s ukupno 70 ECTS bodova, a omogućuje stjecanje specifičnih znanja i vještina iz područja ranog i predškolskog odgoja, uključujući odgovarajuću količinu prakse, stručnog mentorstva i samostalnog rada, što smatramo ključnim za razvoj profesionalnih kompetencija potrebnih za kvalitetan rad u vrtićima, objašnjava dekanica.

Pritom ističe da taj program ne predstavlja »skraćeni studij«, već temeljitu edukaciju prilagođenu osobama koje već posjeduju visokoškolsko obrazovanje u području razredne nastave i bogato iskustvo rada s djecom. Program se fokusira na stjecanje dodatnih znanja specifičnih za dob djece od 0 do 6/7 godina.

(Ne)pedagoške mjere

– Kao dekanica Učiteljskoga fakulteta, smatram da se djeca predškolske dobi zaslužuju povjeriti isključivo stručno i pedagoški osposobljenim osobama. Program koji nudimo osigurava da svi polaznici steknu kompetencije koje su nužne za odgovoran i stručan rad u dječjim vrtićima, poručuje prof. Filipan-Žignić.

Dodaje, međutim, kako bi osobno najviše voljela da se manjak odgojitelja postupno otkloni i da se u vrtićima zapošljavaju oni koji su se odlučili za studij odgojitelja, a učitelji razredne nastave rade posao za koji su se školovali.

Koliko su učitelji nepripremljeni za rad u dječjim vrtićima unatoč srodnom studiju, ilustrira primjerima iz prakse.

– Oni često koriste pedagoške mjere koje nisu pedagoške – kažnjavanja, emocionalne ucjene, zabrane, sputavanja djece – »nemoj hodati«, »nemoj trčati da mi se ne zaprljaš«…

To su stvari koje na fakultetu učimo kako rješavati. Oni su skloni cijeli dan čitati priče ili djeci upaliti TV da bi izbjegli da im dijete padne, ilustrira Turković Gulin.

Dokazan je, dodaje, porast odgoda upisa u prvi razred djece koja nisu emocionalno i motorički spremna, nemaju predmatematičke i predčitalačke vještine, i to baš u skupinama koje su vodili učitelji.

Uz to, kaže kako odgojitelji dnevno moraju odrađivati dio posla umjesto tzv. nestručnih zamjena, iako su plaćama praktički izjednačeni. Sve to stvara dodatno nezadovoljstvo odgojitelja koji ne žele raditi u takvim uvjetima.

U Udruzi SIDRO spas vide u promjeni modela financiranja koji bi im osigurao dodatna sredstva iz državnog proračuna, no donošenje tog modela koji resorno ministarstvo već neko vrijeme najavljuje, neprestano se odgađa.

Bolje trgovac nego odgojitelj

U Udruzi SIDRO smatraju da će problem manjka odgojitelja riješiti jedino korekcija plaća i uvjeta rada u vrtićima, koji su danas toliko loši da odgojitelji napuštaju struku.

– Naš je sustav potpuno devastiran, evo danas opet od jedne kolegice čujem da će otići raditi u trgovački lanac. Ljudi su demotivirani jer su rani i predškolski odgoj potpuno zanemareni, a problemi se rješavaju angažiranjem učitelja, što je potpuno pogrešno, smatra Katarina Turković Gulin, predsjednica te udruge.