RIJEKA – Model upravljanja Inom je loš. Izbjegava se u pojedinim situacijama nadležnost. Neovisno o tome, to ne oslobađa odgovornosti članove uprave da ne znaju što se događa ispod njih. Mi ćemo zatražiti odgovornost svih članova uprave, i to bez ikakvih dilema, prije dva dana je poručio hrvatski premijer Andrej Plenković komentirajući »veliku pljačku Ine«, aferu prodaje Ininog prirodnog plina po diskontnim cijenama koji je kasnije preprodavan po tržišnoj cijeni, pri čemu su osumnjičeni, na čelu s prvoosumnjičenim Damirom Škugorom, direktorom trgovine prirodnim plinom u Ini, oštetili naftnu kompaniju za više od milijardu kuna.

Plenković je to izgovorio kao da je tek ova afera ukazala na nepravilnosti u upravljanju Inom iako su na to, već dulje od desetljeća, upozoravali i sada već bivši članovi uprave Ine, kao i sindikalisti, koji su u prvom redu isticali sustav paralelnog upravljanja naftnom kompanijom, u kojoj glavnu riječ vode izvršni, odnosno operativni direktori i predsjednik uprave kojeg postavlja mađarski MOL, a koji vrlo često rade i donose odluke mimo članova uprave, posebno onih iz hrvatske kvote. Plenković je kazao i kako će pokrenuti razgovore s MOL-om oko promjene načina upravljanja tek sad, kad je pukla milijardu kuna teška afera s prodajom prirodnog plina.

Odgovornost za aferu

U pravu je Plenković kada kaže da odgovornost za aferu moraju snositi članovi Uprave Ine, kao i Nadzorni odbor, te da unutar sustava nadzora i kontrole u Ini nešto debelo ne štima. No još više ne štima sustav upravljanja Inom, u kojemu postoji Vijeće operativnih direktora, nekadašnji Odbor izvršnih direktora, u kojemu sjede direktori zaduženi svaki za određeni sektor poslovanja i funkcioniraju praktički kao paralelna uprava. Dok se u jeku afere govori o odgovornosti Uprave i Nadzornog odbora koja je neupitna i trebala bi rezultirati smjenom i jednih i drugih, operativni direktori koji, kako im i titula govori, vode operativno poslovanje Ine, ostaju u sjeni, kao da ne postoje iako je jedan od njih, Goran Pleše, primjerice, izravno nadređen Škugoru, kao Operativni direktor rafinerija i marketinga.

Osim Plešea, u Vijeću operativnih direktora su trenutno još i Zdravka Demeter Bubalo, direktorica usluge kupcima i maloprodaje, inače bivša dugogodišnja voditeljica kadrovskih poslova u MOL grupi, Nikola Mišetić, direktor istraživanja i proizvodnje nafte i plina te Gabor Horvath, glavni financijski direktor.

Vijeće operativnih direktora i strukture upravljanja Inom uvedeno je izmjenama međudioničarskog ugovora između hrvatske strane i MOL-a, iz 2009. godine, kada su (pod nazivom izvršni direktori) postali praktički paralelna uprava Ine, pod kontrolom MOL-a. Dotad su članovi uprave Ine ujedno bili i izvršni direktori, svaki zadužen za pojedini sektor poslovanja, čime je i njihova pojedinačna odgovornost bila jasnija, a s imenovanjem zasebnih izvršnih, danas operativnih direktora ta se odgovornost u najmanju ruku razvodnila, te je prilično teško razlučiti za što je odgovoran svatko od pojedinačnih članova Uprave.

Da u Ini postoji paralelni sustav upravljanja koji, pogotovo hrvatskim članovima uprave, oduzima operativne ovlasti, upozoravali su još 2012. godine tadašnji članovi uprave Ine Davor Mayer i Ivan Krešić, svjedočeći na suđenju Ivi Sanaderu, tada optuženom da je MOL-u za deset milijuna eura mita prodao upravljačka prava u Ini.

Riječ je o dvojici članova koji su iz uprave naprasno smijenjeni prije dvije godine, kada je upravo vlada Andreja Plenkovića umjesto njih za članove predložila Barbaru Dorić, tadašnju direktoricu tvrtke LNG Hrvatska, i Darka Markotića koji je do tad bio jedan od izvršnih, odnosno operativnih direktora Ine.

Predsjednik povjerenstva koje je predložilo da se umjesto Mayera i Krešića imenuju Dorić i Markotić bio je bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

Upozorenja sindikalista

I Mayer i Krešić na suđenju su tvrdili da izmjene međudioničarskog ugovora nisu dobre za hrvatsku stranu, te da su njime upravljačka prava prepuštena Mađarima, a kao jedan od argumenata za svoje tvrdnje navodili su upravo odbor izvršnih direktora. Obojica su, svjedočeći na sudu, kazala kako uprava nema operativne ovlasti iako odgovara za poslovanje, jer upravu izravno vodi njezin predsjednik uz odbor izvršnih direktora.

– Većina odluka uopće niti ne dolazi na upravu, a uprava za njih čak ni ne zna, kazao je tada Krešić.

On i Mayer tada su upozoravali i da MOL, zahvaljujući sustavu paralelnog upravljanja, ima na raspolaganju povlaštene informacije kojima ne raspolaže hrvatska vlada kao drugi dioničar. Inače, Mayer i Krešić tražili su upravo iz navedenih razloga da se izmijeni i sporni dokument Ine, pod nazivom Lista ovlaštenja za donošenje odluka, a kojim su mnoge ovlasti prebačene na operativne direktore, te su zahvaljujući njemu informacije iz Ine odlazile izravno u MOL, nakon čega su se tek vraćale na odlučivanje u Inu.

Na dvostruki sustav upravljanja godinama su upozoravali i sindikalisti u Ini, navodeći da je formiranjem Odbora izvršnih direktora, današnjeg Vijeća Operativnih direktora, MOL-u u potpunosti prepuštena kontrola nad Inom, pri čemu operativne direktore zapravo bira MOL iako ih formalno potvrđuje cijela Uprava Ine.

– Ugovorom iz 2009. godine Uprava Ine ostaje bez ovlasti iz Zakona o trgovačkim društvima, ali im je ostala formalna odgovornost iako operativni direktori praktički vode poslovanje. Sve hrvatske vlade otada do sad nisu uspjele, htjele i znale promijeniti takvu praksu. Operativni direktori vode poslovanje, a uprava je formalno odgovorna, kad MOL-u to odgovara. Hrvatski članovi Uprave će biti smijenjeni, ne želim ih uopće braniti, naći će se za njih radna mjesta u MOL-u ili u nekom od društava u vlasništvu RH, MOL će proći neokrznuto, a radnici Ine će plaćati štetu od milijardu kuna, komentirao je slučaj jedan od bivših sindikalista u Ini, iz vremena kad su se mijenjali dioničarski ugovori.

U pravu je kada kaže da Upravu Ine, unatoč dvostrukom sustavu upravljanja, ne treba ekskulpirati, i to u prvom redu zbog toga što u Ini postoje brojni sustavi koji su puno prije nego što je ukradena milijarda kuna, kod članova Uprave i Nadzornog odbora trebali upaliti alarme.

Nije moguće kupiti toaletni papir bez nadzora

Ina ima već odavno implementiran SAP sustav nadzora nad nabavom, prodajom i drugim poslovanjem u kojemu, kažu upućeni, nije moguće kupiti toaletni papir bez da sustav to registrira, a kamoli prodati velike količine plina. Tu je i već spomenuta Lista ovlaštenja za donošenje odluka, koju se nadzire s više strana, između ostalog za svaki veći, a nekad i za manje ugovore, sve informacije idu izravno u MOL-ovu centralu.

Uprava Ine je za Škugorove ugovore morala ili barem trebala znati, a da se sad pokušava sanirati šteta ukazuju i priopćenja za medije iz same Ine u zadnjih nekoliko dana, u kojima se uporno tvrdi da je Škugor sve potpisivao sam te da Uprava i nadređeni mu direktor ni za što nisu znali, što je u najmanju ruku neobično, uz sve sustave unutarnje kontrole i nadzora poslovanja. Zbog toga odgovornost mora snositi i Uprava, ali treba preispitati i odgovornost operativnih direktora, a ponajviše kompletan sustav upravljanja Inom, kako bi se jasno znalo tko je za što odgovoran.