Pet je hrvatskih poslodavaca iz javnog i privatnog sektora primilo priznanja »Poslodavac godine za osobe s invaliditetom« zahvaljujući tome što su se u 2022. godini istaknuli pozitivnom praksom pri zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Riječ je o dječjem vrtiću Cipelica iz Čakovca, koji među 108 zaposlenih ima šest osoba s invaliditetom, zatim Lider Net d.o.o. iz Daruvara, tvrtka u kojoj je gotovo svaki treći radnik osoba iz te kategorije, Kečkeš d.o.o. iz Preloga, Grafokor d.o.o. iz Zagreba i Metalska industrija Varaždin, gdje je lani od 540 radnika, bilo 13 osoba s invaliditetom.

– Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada koju poslodavac može dobiti. Cilj nam je da ovakvim godišnjim dodjelama osvijestimo poslodavce koliko je važno zaposliti osobe s invaliditetom, poručio je ministar rada i socijalne politike Marin Piletić prilikom dodjele priznanja.

Tržište rada

U Hrvatskoj je danas zaposleno oko 17.000 osoba s invaliditetom, a nezaposleno ih je od 5.000 do 6.000, procjenjuju u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

U Hrvatskom savezu osoba s invaliditetom (HSUTI), pak procjenjuju da je od ukupnog broja od 520.000 osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, za sudjelovanje na tržištu rada sposobno između 10 i 15 posto, što bi značilo da se radi o najmanje 52.000 u nekom opsegu radno sposobnih osoba.

U HSUTI-ju smatraju da je u zadnjih nekoliko godina postignut pomak u zapošljavanju osoba s invaliditetom, ali je praksa još uvijek daleko od poželjne.

– Svaki poslodavac koji želi zaposliti osobu s invaliditetom pravila igre jednostavno može pronaći na stranicama Zavoda za vještačenje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI).

Uvijek govorim svim poslodavcima da se to isplati. Nekad ste za zaposlenu osobu s invaliditetom dobivali oko 1.000 kuna po osobi mjesečno, a danas poslodavac za takvog radnika primi 75 posto plaće, ističe Jozefina Kranjčec, predsjednica HSUTI-ja.

Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

Zakonom je danas propisano da bi poslodavac na 20 zaposlenih trebalo zaposliti jednu osobu s invaliditetom. Ako netko premaši kvotu i zaposli ih više, ima pravo na financijsku nagradu koju isplaćuje ZOSI. Taj se fond puni sredstvima poslodavaca koji ne ispunjavaju propisanu kvotu jer ne žele ili nemaju uvjeta da bi zaposlili osobu s invaliditetom pa plaćaju tzv. penale.

Unatoč solidnoj financijskoj stimulaciji, poslodavce od zapošljavanja osoba s invaliditetom, tvrdi Kranjčec, odbija papirologija.

– Ako netko zaposli osobu s invaliditetom, oko te osobe imat će poprilično posla: treba svaki mjesec ispuniti formular kojim potvrđuje da je ta osoba zaposlena na tom i tom radnom mjestu, dodati »šihtericu« da je odradila sve dane po četiri ili osam sati, i onda još platnu listu i izvod iz banke koji dokazuje da je ta plaća zaista isplaćena tom djelatniku. To je papirologija koju u roku od 10 dana od zadnje isplate osobnog dohotka u organizaciji morate dostaviti ZOSI-ju. Ako zakasnite jedan dan, više nemate pravo na tzv. poticaj, ilustrira Kranjčec. Poslodavci, dodaje, izbjegavaju tu papirologiju.

Pomaci nabolje

Problem je, ističe, i što poslodavac koji zaposli osobu s invaliditetom mora angažirati nekog od drugih radnika da joj pomogne, a većina se zaposlenih, svjedoči, »rukama i nogama« opire poslu koji im nije u opisu radnog mjesta. Tako se danas, unatoč daleko povoljnijim uvjetima za zapošljavanje osoba s invaliditetom, događa da poslodavac kojega to praktički košta samo četvrtinu bruto plaće, ne želi takvog radnika.«To je katastrofa«, ocjenjuje predsjednica HSUTI-ja.

Ipak vidi određene pomake nabolje, primjerice na natječajima u policiji, turizmu, poljoprivredi.

– Osobe s invaliditetom uglavnom rade pomoćne poslove u turizmu, hotelima, privatnim tvrtkama koje se bave povrtlarstvom, voćarstvom, različitim integrativnim radionicama. Velike firme rijetko ih zaposle. Radije plate penale, ističe Kranjčec.

Problemom smatra i činjenicu da gradska poduzeća nemaju pravo na poticaj za zapošljavanje osoba s invaliditetom, jer upravo su to mjesta gdje bi se takvi radnici mogli zaposliti u većem broju, na čišćenju ulica i drugim pomoćnim poslovima.

»Bez obzira u čijem je vlasništvu tvrtka, poticaj bi morao postojati. Ima novaca za to, jer jako puno poslodavaca ne želi zapošljavati i plaća penale. Zato treba nagraditi sve one koji imaju volju, poručuje čelnica HSUTI-ja. Dodaje kako bi svaka osoba s invaliditetom koja ima preostalu radnu sposobnost trebala moći živjeti od svog rada, a ne da sjedi na burzi rada.

Ministarstvo turizma platilo edukacije za ispomoć u turizmu

Ministarstvo turizma potrudilo se platiti edukacije i usavršavanje osoba s invaliditetom, posebno s intelektualnim teškoćama, za ispomoć u turizmu. »Pomesti, pospremiti, promijeniti stolnjak, ako ga naučite, bez obzira na intelektualne teškoće, on će tu jednu radnju naučiti i znati. A oni su presretni da mogu raditi«, ističe Kranjčec koja se nada pojačanom zapošljavanju osoba s invaliditetom u idućoj turističkoj sezoni.

– Možda ćemo napraviti neki napredak, ali treba reći da sve počinje od uključivanja u redovni obrazovni sustav. Dijete s teškoćama mora biti uključeno u dječji vrtić, u osnovno obrazovanje, pa u srednje. Ako nema te integracije, socijalizacije, teško će dalje. A više je problem s roditeljima, djedovima i bakama koji misle da dijete nešto ne može pa od njih naprave veće invalide nego što jesu, veli Kranjčec te podsjeća da su od ove godine tvrtkama na raspolaganju i radni asistenti kao ispomoć osobama s invaliditetom na radnom mjestu.