Okruženje u kojemu se žrtvu trgovanja ljudima smatra prostitutkom i sustav koji ne može prekinuti lance trgovine, doveli su do toga da je broj otkrivenih žrtava godinama nepromijenjen
U deset godina rada 24-satnog SOS-telefona za žrtve traffickinga, nije nas nazvala niti od nas zatražila pomoć ili zaštitu niti jedna žrtva trgovanja ljudima. Razlog je jednostavan – žene koje se nađu u takvoj situaciji javnost smatra kurvama, nemaju podršku ni svoje najbliže okoline, i zato svoj slučaj nikad ne prijave ako se uspiju osloboditi – ilustrira stanje s tzv. traffickingom u Hrvatskoj Đurđica Kolarec iz Centra za žene žrtve rata Rosa.
Crne brojke
Tijekom ove godine, kažu podaci MUP-a, u Hrvatskoj je identificirano ukupno devet žrtava trgovanja ljudima, od toga četiri punoljetne hrvatske državljanke koje su seksualno eksploatirane na širem području države. Četiri su žrtve malodobne ženske osobe, od toga tri državljanke Hrvatske i jedna maloljetnica iz Bosne i Hercegovine. Sve su one prisiljene na pružanje seksualnih usluga, a dvije su i radno eksploatirane. Jedan je hrvatski državljanin postao žrtvom trgovanja ljudima u svrhu radne eksploatacije. Stručnjaci upozoravaju kako su crne brojke deset puta veće od službeno zabilježenih, te kako su skromne brojke kojima raspolaže policija tek vrh ledene sante koja se valja ovim prostorima.
U većini slučajeva trgovina ljudima povezana je s organiziranim kriminalom, a najlakše su mete osobe koje su socijalno ranjive i nedovoljno uklopljene u društvo. Prema podacima kojima raspolaže vladin Ured za ljudska prava, u Hrvatskoj se, kad je riječ o motivima traffickinga, najčešće radi o seksualnom iskorištavanju, prodaji maloljetnica u brak ili o prosjačenju. Diljem svijeta trgovci ljudima svoje žrtve koriste kao robove za rad u tvornicama, hotelima, restoranima, barovima, domaćinstvima, te za prodaju seksualnih usluga, a žrtve se, ako se ikada izvuku, kući vraćaju s dubokim traumama.
Hrvatska je donedavno bila tranzitna država, a danas se u njoj ljudima naveliko i trguje. Temeljem podataka zaprimljenih putem SOS-telefona 0800 7799, MUP je dosad postupao prema više od stotinu zaprimljenih dojava, ali je to u konačnici rezultiralo otkrivanjem i prijavljivanjem samo jednog kaznenog djela i spašavanjem jedne žrtve trgovanja ljudima. Otkrivena su međutim srodna kaznena djela međunarodne prostitucije, podvođenja i prijevare.
Prostitucija je najslabija karika u otkrivanju trgovanja ljudima, jer se zbog ekonomskih interesa rješava samo sporadično. Svi znaju da je turistička sezona vrijeme kad se prostitucija intenzivno odvija u hotelima, na jahtama, ali racije za turizam nisu dobre i stoga ih se izbjegava – upozorava Kolarec.
Loša rješenja
Granica između organizirane prostitucije i trgovanja ljudima vrlo je tanka, pa se tako i trgovanju ljudima može djelotvorno suprotstaviti jedino ako se pokaže zube prostituciji, kaže Kolarec, i to strožim kaznenim zakonom i kažnjavanjem korisnika seksualnih usluga. Bavljenje prostitucijom kod nas se kažnjava kao prekršaj, tako što se prostitutku ulovljenu na djelu kažnjava novčano ili kaznom zatvora do 30 dana, svodnike se goni kazneno, a korisnike seksualnih usluga nikako.
Kažnjavanje klijenata umjesto prostitutki kao mjeru u borbi protiv prostitucije uvele su dosad Švedska, Norveška i Island. Uvrštenje ovakvog pravila u zakonodavstva čim više država jedina je djelotvorna mjera da se smanje razmjeri trgovanja ljudima, tvrde u nevladinim udrugama.
