U posljednjih 10 godina sklopili su s ministarstvima 93 ugovora ukupne vrijednosti oko 520 milijuna kuna, a prema reviziji za 2011.Fenix je imao 45.913.000 kuna obaveza prema dobavljačima, u koje spadaju i kooperanti
Građevinska tvrtka Fenix iz Slavonskog Broda, odnosno njegov pravni prednik Fenix Giu, u posljednjih 10 godina sklopili su 93 ugovora s ministarstvima u Vladi Republike Hrvatske ukupne vrijednosti oko 520 milijuna kuna. Istovremeno, Fenix je ostao dužan desetke milijuna kuna pojedinim kooperantima, od kojih su mnogi zbog toga bili kako kažu bili prisiljeni ugasiti svoje firme ili su došli na rub opstanka. Prema reviziji za 2011. godinu, Fenix je imao ukupno 45.913.000 kuna obaveza prema dobavljačima, u koje spadaju i kooperanti, što je, kako stoji u revizijskom izvješću, samo djelomično podmirio.Ministarstva kao naručitelji pritom su, sakrivajući se iza nedorečenih zakonskih odredbi, prešutno odobravala Fenixovo ponašanje i zaradu na tuđim mukama. Uz sve to, radovi na Fenixovim gradilištima često kasne, a uporabne dozvole građevine nekako dobivaju usprkos činjenici da su utvrđeni brojni nedostaci. Fenix je na riječkom području postao poznat kao izvođač radova na OŠ Srdoči, koji su se pretvorili u trakavicu zbog čestih pomicanja rokova i brojnih manjkavosti. Jedan od glavnih razloga zašto su radovi kasnili bili su upravo problemi s kooperantima, koji su protestirali na gradilištu i sastancima, tvrdeći da im je Fenix ostao dužan stotine tisuća kuna. Investitor je u ovom projektu bilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a cijena ugovorenih radova, koje je uz Ministarstvo plaćao Grad Rijeka, 10,5 milijuna kuna.
Stalna praksa
»Slučaj Srdoči« samo je najnoviji primjer »modusa operandi« slavonskobrodske tvrtke koja iza sebe već godinama ostavlja dugove prema podizvođačima, što potvrđuju brojna svjedočenja malih građevinskih poduzetnika koji Fenix nazivaju »ubojicom kooperanata«. Broj tih malih tvrtki i ukupan iznos njihovih potraživanja praktički je nemoguće utvrditi jer su raspršeni po cijeloj Hrvatskoj, a mnogi od njih nikad nisu pokrenuli sudske postupke. Cijelo to vrijeme ministarstva su i dalje sklapala ugovore s Fenixom, poglavito u vrijeme vladavine HDZ-a. Suradnja je nastavljena i nakon toga, jedan ugovor sklopila je i aktualna vlast, odnosno Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU koje je odabralo Fenix za izvedbu radova rekonstrukcije i izgradnje stambeno-poslovnog objekta u Kninu u vrijednosti 8,8 milijuna kuna. Formalnopravni razlog zbog kojeg ova vrtka učestalo dobiva poslove od države je odredba Zakona o javnoj nabavi, prema kojoj javni naručitelj mora odabrati ekonomski najpovoljniju ponudu.
Svjesno niska cijena
– Fenix funkcionira na način da svjesno ide s niskom cijenom na natječaj, kaže Ilija Tikvić, konzultant za male građevinske tvrtke iz Županje. Potom angažiraju kooperante kojima ponude svoje cijene. Ako kažete da su preniske, oni vam ponude dio materijala na zaduženje do prve situacije (fakture). Dio novca uložite i sami i kada nakon mjesec dana izdate prvu situaciju, oni je jednostavno ne potpišu i pozivaju se na ugovor prema kojem se radovi plaćaju nakon 60 dana. Potom uvedu u posao novog kooperanta i više vas ne žele plaćati. Prvi kooperant nikad ne može završiti obračun i poslije je nemoguće utvrditi koji je od kooperanata obavio koji dio posla. Čak 99 posto Fenixovih poslova su javni poslovi. Jednostavno je riječ o velikoj dozi bezobraštine, zahvaljujući čemu oni zarađuju uništavajući kooperante, kaže Tikvić, dodavši da je tvrtkama kojima je on bio konzultant Fenix ostao dužan oko 2,5 milijuna kuna. – Za primjer mogu uzeti zgradu za branitelje koja se radila u Županji 2007. godine. Radovi su stajali sedam milijuna kuna a Fenix je angažirao kao podizvođače Braniteljsku zadrugu Županja, Zovik d.o.o. Županja, Lacić-Marić d.o.o. Županja i Tignarius Vinkovci. Ti kooperanti su izveli 98 posto radova iako je po zakonu dopušteno 49 posto, a 51 posto mora izvesti glavni izvođač. Za tih istih 98 posto radova kooperanti su dobili samo oko 2,5 milijuna. Zgrada je predana, a dokumenti temeljem kojih je izdana uporabna dozvola su krivotvoreni. U njima naime piše da je sve radove izveo Fenix. S ovim podacima sam upoznao tadašnjeg ministra obrane, ali reakcije nije bilo. Slično je bilo i na vojarni u Petrinji. Fenix je odradio manji dio radova, a većinu opet kooperanti, kaže Tikvić.
»Rade« javnim novcem
Na taj način Fenix već godinama u praksi »radi« javnim novcem kako njemu odgovara, a riječ je o ogromnim iznosima. Od 2003. do 2011. godine brodska tvrtka je odradila 52 posla za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU vrijedna 328,3 milijuna kuna, 19 ugovora za MORH vrijednih 62 milijuna, četiri posla za MZOŠ od ukupno 23,6 milijuna, tri posla za Ministarstvo socijalne politike i mladih u vrijednosti 15,3 milijuna, jedan ugovor za Ministarstvo graditeljstva vrijedan 13,2 milijuna i jedan za MPPI od 1,5 milijuna. Ukupno je to oko 444 milijuna kuna. Trenutačno je u tijeku ili je ove godine završena realizacija 13 ugovora, šest za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, četiri za MZOŠ te po jedan za ministarstva pravosuđa, financija i poljoprivrede. Ukupna vrijednost tih poslova iznosi 77,3 milijuna kuna. Sveukupno, Fenix je od 2003. do danas od države dobio poslove vrijednosti od preko pola milijarde kuna, a s državom je lagodno poslovati jer ona u pravilu redovito izvršava svoje obaveze. To je pokazao i primjer Srdoča, budući da su Fenixu isplaćene sve situacije koje je izdao, kako od strane Ministarstva, tako i od strane Grada Rijeke. Međutim, kooperanti su ostali zakinuti. Posebno je upečatljiv primjer vodoinstalatera Zorana Rabara iz istarske tvrtke ZO-RA iz Cerovlja, koji kaže da nikad nije bio dužan »ni lipe«, a nakon poslovanja s Fenixom dužan je Poreznoj upravi preko 100.000 kuna. – Za Fenix sam radio vodoinstalaterske radove na tri objekta, u Karojbi, Senju i Srdočima. Scenarij je uvijek isti. Njima je najvažnije da počnete raditi i da donesete svoj materijal, a kada vas trebaju platiti, onda ništa. Ako netko insistira na naplati ili ako obustavi radove, onda mijenjaju kooperanta. Meni su ukupno dužni 543.000 kuna, sve račune su stornirali i vratili mi ih, a njihov odvjetnik je sastavio dopis u kojem stoji da uopće nisam radio za njih, ispričao je Rabar, koji u očaju redovito obilazi gradilišta na kojima je radio za Fenix i protestira, ali pomaka nema. Minulog tjedna on i kolega iz Rijeke Slaviša Ljubojević nisu mogli ući u dvoranu u Karojbi u vrijeme tehničkog pregleda budući da su ih otjerali zaštitari. Čini se da je Fenixu često potrebna zaštitarska služba, kako na gradilištima, tako i u njihovim prostorijama u Slavonskom Brodu, što također potvrđuju kooperanti. – U Zakonu o zaštiti na radu stoji da investitor mora angažirati koordinatora za zaštitu na radu , takozvanog koordinatora II, kao osobu koja kontrolira tko dolazi na gradilište. A na gradilište može doći samo onaj tko ima potpisan ugovor, iz čega se onda točno može ustanoviti tko je izvodio radove i analogno tome tko kao kooperant mora supotpisati tehnički pregled. U slučaju OŠ Srdoči, na primjer, koordinator II uopće nije imenovan, zbog čega je Fenixu omogućena manipulacija podacima o tome tko je izveo radove, kaže Tikvić. Investitoru koji ne izvrši ovu obavezu predviđena je novčana kazna od 20.000 do 90.000 kuna, a odgovorna osoba u investitoru može i kazneno odgovarati prema članku 263. Kaznenog zakona. Iz Ministarstva su ovu odgovornost prebacili na – Osnovnu školu Srdoči.
Obaveza škole Srdoči
– Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na Srdočima je bilo naručitelj, dok je investitor formalnopravno bila Osnovna škola Srdoči i ona je trebala imenovati koordinatora II, rekao je Petar Šokić, voditelj Službe za kapitalne investicije, proračun i računovodstvo MZOŠ-a. Ravnatelj OŠ Srdoči Ivan Vukić na naš upit rekao je samo da »prvi put čuje za tako nešto«. Tikvić ističe i članak 86. Zakona o javnoj nabavi koji obavezuje naručitelja na izravno plaćanje kooperantima. Naime, ministar Jovanović je u nekoliko navrata na Srdočima govorio da su potraživanja kooperanata stvar njihovog odnosa sa Fenixom, pri čemu Ministarstvo ne može ništa učiniti. Šokić odgovara da se po članku 86. moglo postupiti samo za ugovore koji su sklopljeni nakon stupanja na snagu novog Zakona o javnoj nabavi, 1. siječnja ove godine.– Ugovor s Fenixom za OŠ Srdoči sklopljen je u vrijeme starog Zakona o javnoj nabavi. Kada je davao svoju ponudu, prema starom zakonu Fenix nije bio obavezan nominirati tko su mu podizvođači a mi nismo imali zakonsko uporište da izravno platimo njima, kaže Šokić.
Izjavu iz tvrtke Fenix nismo uspjeli dobiti usprkos višekratnim pokušajima tijekom posljednjih desetak dana. Na prijedlog za intervju poslan mailom predsjedniku uprave Damiru Kresi, predsjednik uprave je odgovorio da mu pošaljemo pitanja. Nakon što smo to učinili, nekoliko dana nije bilo odgovora, a nije ih bilo ni nakon što smo poslali pitanje »kada možemo očekivati odgovore«. Kada smo poručili Fenixu da ćemo biti prisiljeni objaviti tekst bez njihovih odgovora ako isti ne stignu do četvrtka 13. rujna, iz Fenixa su odgovorili: »kako predsjednik uprave nije u tvrtki, već je na putu, nije u mogućnosti odgovoriti na vaša pitanja«. Nakon toga pitali smo kada će se gospodin Kreso vratiti s puta, ali nismo dobili odgovor.
Nitko ne može ništa
Prema nekim mišljenjima, to uporište može se pronaći u članku 602. Zakona o obveznim odnosima. U tom članku stoji da naplatu svojih tražbina prema izvođaču kooperanti mogu tražiti neposredno od naručitelja, što su kooperanti na Srdočima i radili. – Točno je da postoji ta mogućnost i mi smo je iskoristili na način da smo dio kooperanata isplatili putem cesije. Međutim, cesijom nismo mogli platiti sve budući da je cesija ovisna o pristanku izvođača, a nismo mogli prisiliti Fenix da potpiše svaku cesiju, rekao je Šokić. Ispada da je sve po zakonu i da Fenixu nitko ne može ništa, zbog čega radovi kasne, kooperanti propadaju, a korisnici objekata dolaze u nedovršene zgrade s nedostacima koji se mogu objasniti samo prenisko postavljenom cijenom na natječaju.
– Ostali su mi dužni 1.280.000 kuna, što je danas s kamatama oko četiri milijuna. Za Fenix sam radio vojni radar na Dugom otoku još 2004. godine i pet kuća u obnovi Like, a nisam dobio ni lipe. Čak 22 puta sam s Ugljana išao u Slavonski Brod, ali me gospoda iz uprave nikad nisu željela primiti, a ponekad bi me na ulazu dočekali zaštitari koji bi me otjerali. Do dana današnjeg nisam vidio kako izgleda direktor. Kada sam počeo raditi za njih 2004., imao sam svojih 350.000 kuna, a radove sam završio s 350.000 kuna minusa, kaže Ferid Halilović s Ugljana, čiji je obrt Građevinar Ferid Kali nakon suradnje s Fenixom otišao u stečaj a dugovi mu i danas vise nad glavom.
