ZAGREB  U ovoj godini i iduće dvije država će u proračun prikupiti ukupno 348,778 milijardi kuna, a potrošit će za svoje poslovanje, transfere građanima i tvrtkama 336,7 milijardi kuna. To znači da će u tri godine država potrošiti 12 milijardi kuna manje nego što će uprihodovati. Ipak, sve te tri godine državni će proračun biti u minusu i na kraju trogodišnjeg razdoblja država će skupiti ukupni deficit od gotovo 23 milijarde kuna. Razlog je jednostavan, iako će u svakoj od te tri godine država, prema Vladinim Smjernicama za izradu proračuna, imati primarni suficit, troškovi kamata su toliki da će proračun svake godine gurati u minus. Proračunski korisnici u tri će godine potrošiti 12 milijardi kuna  manje nego što će u proračun uplatiti porezni obveznici, ali u te tri godine država za kamate svojim vjerovnicima duguje 34,6 milijardi kuna, pa to znači da se proračunski plus  samo zbog kamata pretvara u minus. Tako će, da bi plaćala kamate na stare dugove, Hrvatska morati po nova zaduženja i to u iznosu od tri milijarde eura za koliko je trošak kamata veći od primarnog suficita u te tri proračunske godine. To  znači da bi za isti iznos, odnosno za tri milijarde eura, trebala povećati i svoj javni dug kako bi pokrila taj minus. 

Udio javnog duga u BDP-u tako bi se u sljedeće tri godine trebao povećati za više od šest posto i Hrvatskoj opasno prijeti izjednačavanje javnog duga s BDP-om. Od toga  bi je mogao sučavati plan Vlade da u svakoj godini BDP raste više od dva posto.

Koliko kamate na dugove opterećuju hrvatski proračun možda najbolje govore Vladini planovi za 2018. godinu. Tada bi proračun trebao imati primarni suficit od gotovo 5,7 milijardi kuna, ali će na kraju te godine proračun završiti u minusu od 6,2 milijarde kuna, jer samo u toj godini treba platiti 11,9 milijardi kuna kamata.

Začarani krug

Činjenica da će Hrvatska u proračunu imati primarni suficit značit će usporavanje rasta javnog duga, ali on će svejedno rasti makar se svako novo zaduženje odlazilo samo za pokrivanje kamata. Tako pokrivanje kamata za dugove koje je Hrvatska odavno potrošila tjera državu da u  idućim godinama troši manje nego što prikupi u proračun, kako se dug ne bi gomilao, jer trenutni trošak kamata, koji je godišnje veći od proračuna za znanost i obrazovanje i tri puta veći od proračuna za obranu, najbolje govori što državnoj potrošnji čine dugovi. Uz to, radi toga država nema prostora porezno rasteretiti građane i tvrtke, jer bi manji prihodi značili ili dodatno rezanje rashoda ili povećanje zaduženja.    

Ministar financija Zdravko Marić na naš upit kako se izvući iz ovog začaranog kruga ističe da je rješenje te situacije svima poznato, država mora imati primarni suficit za onoliki iznos za koliko je trošak financiranja države viši od nominalnog rasta BDP-a. Tek tako će se napominje on zaustaviti njegov rast, ali ne i započeti njegovo smanjivanje. 

I on i premijer Orešković u više su navrata  isticali da će Vlada nastojati smanjivati dug aktiviranjem državne imovine, pa je u ovoj godini predviđeno da se na taj način prikupi oko 500 milijuna eura. No, iako su u Vladi optimistični, pretvaranje državne imovine u novac dosad se uvijek pokazalo  teškom misijom, što zbog komplicirane procedure, što zbog nesređenih zemljišnih knjiga, ali i otpora dijela javnosti. Taj otpor javnosti najbolje je bio vidljiv kad je prošla Vlade nastojala monetizacijom autocesta, pa kasnije prodajom dionica HAC-ONC-a, društva za upravljanje autocestama, umanjiti  javni dug, a time i trošak kamata. Iako još službenog prijedloga nema čini se da je privatizacija HAC–ONC-a kroz javnu ponudu rješenje koje će za smanjenje javnog duga ponuditi i ova Vlada.

Pokušaj reprograma

Iako je HDZ u oporbi optuživao bivšu Vladu da je u četiri godine povećala javni dug za sto milijardi kuna, činjenica je da je do tog povećanja došlo između ostaloga i zato što je u taj dug prema metodologiji EU-a 2013. godine uključen dug nekoliko tvrtki, među ostalima i HAC-a i ARZ-a, što je automatski visinu duga podiglo za 40 milijardi kuna. 

Ipak, u posljednje tri godine Milanovićeva je Vlada prikupila deficit od 45 milijardi kuna, opet dijelom jer je proširen njegov obuhvat, dok će sadašnja Vlada imati gotovo dvostruko manji ukupni deficit u tri godine. Na to velikim dijelom utječe i to što je sadašnja Vlada krenula u mandat s rastom BDP-a koji su joj ostavili prethodnici, a time i s povećanjem proračunskih prihoda. Izbjegavanje radikalnih rezova u proračunu u Vladi su objasnili potrebom da se jačim smanjenjem potrošnje ne ugrozi taj rast. 

Radi toga će javni dug u Vladi nastojati smanjiti i reprogramom dijela dugova, pogotovu onih koji su podignuti uz najveću kamatu. Oko toga se kako doznajemo razgovara s financijskim institucijama poput  Europske banke za obnovu i razvoj, a već u prošloj godini se u razgovore oko refinanciranja kredita u tvrtkama poput HAC-a i ARZ-a uključila Svjetska banka. Ukoliko premijer Orešković uspije dogovoriti zamjenu kredita, barem onih s najvišim kamatama, s kreditom koji nose manji trošak značit će to i manje izdatke za kamate, manji deficit pa i manje potrebe za zaduživanjem.