Iako godinama akter koruptivnih afera, Ivu Sanadera pravosuđe nije diralo jer je imao svu političku moć, a tužiteljstvo i policija bili su pod čvrstom političkom kontrolom
ZAGREB Antikorupcijskim akcijama usmjerenim prema bivšem premijeru Hrvatska je zaista napravila nešto nezapamćeno. Niti dvije godine nakon što je napustio mjesto premijera, Ivo Sanader uhićen je i osumnjičen da je organizirao grupu što je opljačkala državu. Građani, doduše, iščekuju takvu akciju barem desetak godina, pa su i danas sumnjičavi je li progon bivšeg premijera doista iskren i utemeljen ili je u pitanju nova prijevara. Razlog nepovjerenju građana je razumljiv, jer politička korupcija u Hrvatskoj vlada od njenog osamostaljenja.
Doista, da je netko prije dvije godine prognozirao da će Ivo Sanader biti uhapšen zbog korupcije, nitko mu ne bi povjerovao. Sanader je tad još bio dovoljno moćan, a običaji vladanja propisivali su da vrana vrani oči ne kopa. Tužiteljstvo i policija bili su pod čvrstom političkom kontrolom, a k tome, gospodarska situacija nije bila ni blizu crna kao što je danas.
Kad objašnjavaju poplavu antikorupcijskih istraga nakon Sanaderovog odlaska, u DORH-u vole tvrditi da im je efikasne istrage omogućio novi Zakon o kaznenom postupku, donesen istog dana kad je otišao Sanader. Međutim, upitno je koliko bi bio koristan taj zakon da je Sanader i danas na čelu države. Ako su tužiteljski argumenti ispravni, zašto su se godinama mirili sa starim kaznenoprocesnim instrumentima?
Svi sve znali
Vjeru tim argumentima ne pridaje ni predsjednik Ivo Josipović, koji je, braneći poziciju Mladena Bajića, izrekao možda i najveću kritiku njegovom radu. Josipović je, podsjetimo, ove jeseni ustvrdio da bi Bajić završio u loncu, da je kojim slučajem ranije kukuriknuo. Dakle, predsjednik smatra da je državnim službenicima i dužnosnicima dozvoljeno da izruče građane kriminalu, ako bi se tako održali na funkciji. Svašta!
U uskočkoj istrazi i suđenju koje će uslijediti, bivši premijer će vjerojatno umanjivati autoritet svoje pozicije. Mogao bi i ustrajavati na tezi da su svi sve znali i da se radi o političkim odlukama koje ne mogu biti dovedene u kaznenopravni kontekst. Teza je ovakva: ako je netko bar jednom bio na nekom sastanku u vezi sporne teme, onda i on mora pasti. Otprilike se na jednak način brani i Sanaderov bliski suradnik Damir Polančec. Sanader i Polančec zapravo pokušavaju zamijeniti eventualnu kaznenu odgovornost političkom, te prisiliti vladajuće da silom zaustave otvorene istrage.
Političke ucjene
De facto, radi se o političkoj ucjeni u kojoj se prijeti pojedinim saznanjima, koja su se do danas pokazala tek intrigantnima. Svejedno, policija i tužiteljstvo trebali bi i ta saznanja provjeriti, kako bi otklonili i najmanju sumnju da i danas funkcioniraju po starom receptu. U cijeloj priči oko Sanadera, a i Polančeca, posebno je žalosno što se u svim istraživanim aferama jako dobro vidi kakva je prava snaga i doseg državnog aparata. Primjerice, vidi se kako državna poduzeća bez pogovora provode fingirane javne natječaje kako bi Fimi-media dobila posao. Koferi napunjeni novcem predaju se bez ikakve potvrde. Konzorcij se okupi, postavi zahtjev za jeftinom električnom energijom i taj zahtjev politika provede vrlo brzo i efikasno. HDZ-ov as iz dijaspore dobije posao na koji ne mora ni dolaziti i nitko ga ništa ne pita. Efikasnost države u korupciji zapravo je zastrašujuća. Ali zašto se resursi državnog aparata nisu upotrijebili u borbi protiv kriminala? Zašto se onda s toliko zakašnjenja krenulo u borbu protiv korupcije? Odgovor je jednostavan: političke proklamacije o suzbijanju korupcije bile su lažne. Kroz današnje istrage zapravo se kao istina ovjerava ono što su građani cijelo vrijeme slutili – da su politička objašnjenja koja su godinama nuđena zapravo cinična laž, te da je država isprepletena korupcijom.
Politička volja za obračun s korupcijom i s tzv. nedodirljivima danas je ipak nešto više nego samo deklarativna. Ali Ivo Sanader više nije nedodirljiv. Više nema potporu stranke i postao je laka meta. Prezren je i omražen u tolikoj mjeri, da i njegovi nekadašnji prijatelji zaziru od njega. Danas su nedodirljivi neki drugi.
Tužitelji i policija mogu dokazati svoju samostalnost i efikasnost jedino ako uz Sanadera sudu izruče još nekoga tko i danas ima moć.
