Sami troškovi leta su zapravo jedan od manjih izdataka u kompletnim troškovima koje Vladin avion radi. Upotrebom aviona ravna posebna Direkcija za korištenje službenih aviona, čijih desetak zaposlenika plaće dobija letio avion ili ne
Od nabavke zrakoplova u ljeto 1997. godine najmanji nalet je bio 1998. godine, ukupno 131 sat. Nakon 2001. godine sati korištenja Vladinog zrakoplova rapidno rastu, tako da već 2002. godine se bilježi 420 sati naleta. Rekordna godina je prva godina vladavine Ive Sanadera, kad je avion bio u pogonu čak 627 i pol sati. Danas pritvoreni bivši premijer i svi ostali koji su koristili Vladin zrakoplov niti jedne godine mandata nisu išli ispod 400 sati naleta.
Dolaskom Jadranke Kosor na čelnu poziciju, stvari se mijenjaju. Tako je 2009. godine nalet iznosio 347 sati, a godinu poslije 300 sati. U posljednjoj godini mandata te HDZ-ove Vlade je avion letio tek 223 sata. Tendenciju smanjivanja sati leta nastavila je i administracija pod ravnanjem Zorana Milanovića. Tako su u lanjskoj prvoj godini mandata letjeli ukupno 195 sati, a do 1. listopada ove godine 96 sati.
Iako na prvu loptu ovo može djelovati kao nešto vrlo dobro po državni proračun, medalja obično ima dvije strane.
Prije svega, treba napomenuti kako kako Vladin avion, službene registracije 9A-CRO, ne koristi samo Vlada, nego po potrebi i druge državne institucije, pa tako i predsjednik države.
Malena satnica naleta ove godine ima djelomično objašnjenje i u redovnom remontu Challengera, tijekom kojeg jasno da nije imao niti sekunde naleta. A možda najbitnija stvar – manje sati naleta uopće ne mora biti ništa dobro. Dapače, ako se satnica ove godine rapidno ne poveća u posljednja tri mjeseca, na kraju bi moglo ispasti kako Chellenger jednostavno – nije isplativ. Naime, sami troškovi leta su zapravo jedan od manjih izdataka u kompletnim troškovima koje Vladin avion radi. Upotrebom aviona ravna posebna Direkcija za korištenje službenih aviona, čijih desetak zaposlenika plaće dobija letio avion ili ne.
Avion i u samom smještaju u hangaru košta, pa nakon svega ovoga ostaje pitanje, ima li uopće smisla držati zrakoplov u vlasništvu ako se satima naleta ne isplati u odnosu na zakup letova i redovne linije.