Proizvodnja u malim serijama, nedostatak kvalitetne i obrazovane radne snage, troškovi rada, nedostatak strategije digitalne transformacije i spor tempo automatizacije ključne su prepreke rastu produktivnosti hrvatske industrije koja po zaposlenome zaostaje za europskim prosjekom. Rekao je to potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za industriju i održivi razvoj Tomislav Radoš na konferenciji pod nazivom »Vrijeme je za industriju«.

– Na produktivnost utječe to što je nama bruto dodana vrijednost po zaposlenom puno manja od prosjeka EU-a, u odnosu na Sloveniju smo na 58 posto. To znači da naši proizvodi koje proizvodimo u prerađivačkoj industriji imaju nižu razinu dodane u vrijednosti u odnosu na proizvode koje radi ostatak EU-a. Zašto? Već dugo godina imamo nisku stopu ulaganja u istraživanja, razvoj i inovacije, i to je problem i EU-a i Japana, a tu su Amerika i Kina otišle daleko iznad prosjeka Europe, navodi Radoš.

Razbijanje mita

Dodao je da će rast minimalne plaće definitivno utjecati na pad broja zaposlenih u kožarskoj i tekstilnoj industriji koje zadnjih 15-ak godina bilježe trend pada broja zaposlenih jer se nijedna zemlja u Europi nije uspjela othrvati jeftinijem trošku rada koji dolazi iz Azije.

Država priprema novi nacionalni plan za razvoj industrije / Foto IVICA GALOVIĆ/PIXSELL

Konferencija »Vrijeme je za industriju« održava se treću godinu zaredom u organizaciji HGK-a, a ekonomski analitičar Velimir Šonje kaže da su ovim konferencijama uspjeli razbiti mit o tome da Hrvatska nema industriju. Ona je prilično diverzificirana i zapošljava 17 posto od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj, podsjeća Šonje, no dodaje da problem postoji, a koncentriran je u činjenici da je produktivnost razmjerno niska, iako ta generalna ocjena ne vrijedi za sve.

– Hrvatska industrija ima dio relativno zastarjele gospodarske infrastrukture koja je koncentrirana u industrijama niže dodane vrijednosti. S druge strane, postoje grane i poduzeća koja se tehnološki razvijaju i koja se nalaze u proizvodnjama veće dodane vrijednosti – osim svega što je vezano uz energetiku, tu je i industrija električne opreme, pića, nemetalnih minerala, građevinskog materijala, to su industrije koje su u zoni od 60 tisuća eura po zaposlenom nadalje, što je i u nekim europskim okvirima prilično značajno, ističe Šonje i navodi da prema pokazateljima inovativnosti i digitalizacije domaća industrija zaostaje za svojim europskim orijentirima, pa se ne možemo uspoređivati ni s Austrijom, ni s Njemačkom, ni s Italijom, pa niti sa Slovenijom.

– U tom daljnjem iskoraku u idućih pet do 10 godina poticanje inovacija i digitalizacija će biti ključno da se Hrvatska industrija transformira. Za to su potrebni dobra poslovna klima, moderan i agilan menadžment te kapital i prema sadašnjem stanju na hrvatskom tržištu prilično sam uvjeren da će i kapitala i znanja biti, ništa se neće dogoditi preko noći. Mislim da slijedi jedna strukturna transformacija u idućih pet do 10 godina koja je veća od bilo čega što smo vidjeli u zadnjih nekoliko desetljeća, poručio je Šonje.

Dodao je da će najzanimljivije dionice na Zagrebačkoj burzi, i šire u regiji, u budućnosti biti upravo onih kompanija koje su u segmentu digitalizacije i kvalitete upravljanja otišle najdalje, a to se već može vidjeti kod kompanija koje su provele javnu ponudu dionica i izlistale se na Zagrebačkoj burzi.

Puno priče, malo prakse

Prema istraživanju HGK-a o produktivnosti, tehnološkoj opremljenosti i digitalnoj zrelosti hrvatske industrije, tek svaka treća tvrtka koristi digitalne alate za planiranje proizvodnje, a velika većina ih i dalje planira »ručno«, to jest uz pomoć proračunskih tablica i iskustva zaposlenika. U Komori navode da je dio problema kod digitalne transformacije »puno priče, a malo prakse« jer se dosta teoretizira, ali zapinje se kod prijelaza iz riječi u djela.

– Moramo promijeniti način kako promatramo ovu razvojnu paradigmu. Digitalna transformacija nije trošak – ona je investicija. Osigurava veću produktivnost i globalnu konkurentnost, što su preduvjeti za održiv industrijski rast i izvoznu snagu, istaknula je direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK-a Marija Šćulac. Navodi da se umjetna inteligencija zasad većinski ne koristi u proizvodnim procesima, a tvrtke, iako koriste digitalne alate, oni uglavnom nisu povezani u jedinstven sustav, pa podaci i procesi ne teku glatko koliko bi mogli. Rješenja se često uvode stihijski, bez jasnih strategija digitalne transformacije.

Kao »svijetli primjer« produktivnosti navela je hrvatsku obrambenu industriju u kojoj se u suradnji s Ministarstvom obrane povodi njezino »mapiranje«, a do sada se odazvalo više od 140 tvrtki. Njih više od 60 posto već posluje na međunarodnim tržištima, a trećina je uključena u razvoj naprednih tehnologija – od robotike do novih materijala, istaknula je Šćulac.

Načelnica sektora za industrijsku politiku Ministarstva gospodarstva Nera Pavić kazala je da, prema najnovijim statističkim podacima, udio prerađivačke industrije u hrvatskom BDP-u iznosi oko 17 posto, a zapošljava više od 230 tisuća radnika. Ako se tome dodaju energetika, građevinarstvo i širi industrijski sektor, dolazi se do gotovo četvrtine ukupnog BDP-a. Rekla je da Ministarstvo gospodarstva ulaže dodatne napore kako bi se dogodio zaokret u industriji te da se radi na novom nacionalnom planu za razvoj industrije.