Građani nisu u dovoljnoj mjeri podržali SDP-ovu listu. Ni izlaskom ni glasovanjem. Treba vidjeti zašto SDP nije dobio barem prosječan broj glasova u Zagrebu. Činjenica je da Zagreb, i neke druge sredine, nije pomogao da budemo najjača lista
S nositeljem liste SDP-a, HNS-a i HSU-a na izborima za Europski parlament Toninom Piculom razgovarali smo o uzrocima i posljedicama izbornog poraza. – Na izborima uvijek pobjeđuje stranka koja na njih uspije izvući veći broj svojih birača. A mi nismo izvukli ni dovoljan broj građana, dogodio i za europske pojmove nizak odaziv. A nismo naravno do kraja uspjeli izvući ni svoje pristalice. Razlog našeg neuspjeha treba tražiti u manjkavoj animaciji građana i stranačkih pristalica da podrže našu listu. To je osobito bilo vidljivo u Zagrebu. Baš u Zagrebu SDP je uvijek mogao računati na kompenzaciju, pa i nadkompenzaciju, eventualno lošijih rezultata u drugim dijelovima Hrvatske. Ovaj se puta to nije dogodilo, dapače.
Je li bila greška ne ići sa IDS-om. Da ste izašli s njima gotovo bi sigurno pobijedili.– Ta je stvar riješena prije nekoliko mjeseci kada je SDP pokazao legitimnu želju da igra daleko značajniju ulogu u Istri. Naravno šefu IDS-a se to nije svidjelo i došlo je do političkog razilaženja. I nakon toga je bilo teško očekivati da funkcioniramo kao koalicijski partneri na europskim izborima. Mehaničko nam zbrajanje glasova govori da bi s Jakovčićem pobijedili. Ali to je pitanje ipak rješeno puno prije sastavljanja lista. Jesu li porazu pridonijeli i medijski sukobi SDP-a i HNS-a?– U svakom slučaju nije doprinijelo sinergijskom efektu. Ako biračko tijelo osjeti da među parnerima postoji razilaženje oko krupnih stvari onda možete pridobiti na izborima članove i pristalice stranke. Ali ne možete pridobiti obične građane. Vjerojatno je i to doprinijelo slabijem razultatu.
Tko je to podbacio u Zagrebu?– Građani nisu u dovoljnoj mjeri podržali SDP-ovu koalicijsku listu. Ni izlaskom ni glasovanjem. Odgovor zašto je to tako prepustio bih vodstvu stranke na obje razine, i državnoj i gradskoj. Ali postoje i još neki razlozi zašto nismo pobijedili. Nismo uspjeli uvjeriti građane da bi izlazak na izbore ipak mogao utjecati na njihov života.
Podbačaj u kampanji
Smatrate li da je zagrebački SDP loše odradio posao?– Ne mogu to tvrditi. Treba vidjeti zašto SDP nije dobio barem prosječan broj glasova u Zagrebu. Bio sam zabrinut odmah nakon što su počeli dolaziti rezultati izbora po mjesnim odborima. Odmah je mirisalo da to neće dobro završiti.Ima li to kakve veze s događanjima u zagrebačkom SDP-u vezano za promjenu kandidata za gradonačelnika?– Ne mogu to komentirati. To prepuštam ljudima koji su za to odgovorniji, odnosno gradskoj organizaciji i vodstvu na državnoj razini. Ali činjenica jest da Zagreb, naravno i neke druge sredine, nije pomogao da budemo najjača lista. Gdje ste pogriješili u kampanji da je bio tako nizak odaziv?– Očito nismo uspjeli ove izbore povezati s time da ljudi shvate da izlaskom na birališta ipak utječu na kvalitetu svog života. Možda je i činjenica da su ovo bili prvi europski izbori utjecala na to da građani nemaju osjećaj da bi oni mogli izravno utjecati na njihov život. Za to dijelom odgovornost definitivno snosi i politika.
Pogođena žica
Jeste li naprosto podcijenili HDZ i olako ušli u kampanju?– Što se tiče HDZ-a trebalo bi pitati – Tko je to jučer pobijedio na izborima?. Naravno, nominalno HDZ, to treba priznati. Međutim, da nije bilo Ruže Tomašić i načina na koji je podijelila građane na domaće i goste, te tona kojeg je dala ovoj kampanji HDZ bi izgubio ove izbore. Prema tome ja ne znam tko je jučer pobijedio. Znam samo tko je izgubio, mi i naši koalicijski partneri. Nisam baš siguran da je je pobijedila politika stavljanja releventnih vanjsko političkih stručnjaka na prva mjesta na HDZ-ovoj listi ili je pobijedio onaj HDZ koji Ružu Tomašić vidi kao amblem svoje buduće politike. To je pravo pitanje.Kada je Tomašić izrekla tu izjavu ona je bila tek čelnica jedne marginalne stranke. Nije li joj važnost dalo tek inzistiranje predsjednika SDP-a na njenoj izjavi?– Svaka odgovorna politika mora reagirati na govor mržnje. Onaj tko je na vlasti i utječe na stvaranje dojma o zemlji naprosto mora na to reagirati. Očito je ona svojom izjavom pogodila žicu jednog dijela biračkog tijela koji bez toga možda i ne bi izašao na izbore. Ako je i bila nerelevantna prije izjave, nakon nje je postala itekako relevantna politička činjenica. I to ne samo zbog reakcije SDP-a.Hoće li ona ipak dugoročno donijeti više štete nego korsiti HDZ-u– To je pitanje za vodstvo HDZ-a, i njihove odluke u kojem smjeru žele dalje ići.
