Brojke su sad definitivno na stolu i nema više previše prostora za političko manevriranje i prekomjerno granatiranje lažima i sklonim medijskim komentarima. Hrvatsko gospodarstvo je u 2015. godini ubrzano i značajno raslo, čak toliko da su nabrijano otpimistični nastupi tada vladajućih u izbornoj kampanji zapravo bili manje svijetli od stvarnog stanja.

Ukratko – BDP je rastao za 1,6 posto, dobit poduzentika za više od 100 posto (!), izvoz i investicije rasli su po dvoznamenkastim stopama, deficit je pao gotovo na razinu nakon koje su obustavlja EU procedura prekomjernog deficita, a rast javnog duga, glavne »baba roge« domaćih hiperliberala, gotovo da je potpuno zaustavljen (te je i dalje, kao i cijelo vrijeme, hvala na pitanju, ispod prosjeka EU).

I tako, čovjeku doista dođe da se zapita – koji je vrag bio svima – i HDZ-u i Mostu i analitičarima i »analitičarima« da cijelu prošlu godinu jauču o tome kako nam je zemlja jednom nogom u bankrotu, a drugom na kori od banane i kako duboke promjene treba napraviti, sad, hitno, odmah, inače nas sustiže iminentna ekonomska katastrofa. Oh, da, po indeksu ekonomske klime (koji mjeri Europska komisija) je Hrvatska skoro cijelu prošlu godinu bila PRVA u EU. I još je.

HDZ i Most su vas – lagali

Bez obzira na sve, neće vjerovati onaj koji slabije prati domaća zbivanja, uglavnom isti oni koji su 2015. godinu opisivali u pretpotopnim tonovima i najavljivali kako »zima dolazi«, nisu gotovo nimalo izmijenili priču usprkos tome što im je stvarnost tako uvjerljivo izmaknula tepih pod nogama. »Zima«, naime, »i dalje dolazi«, i ova godina je još jedna u kojoj slušamo analitičare i političare kako pričaju o tome kako je Hrvatskoj »ostala još jedna godina« (doduše, u zadnje vrijeme poneki široke ruke daju čak i dvije) i kako se reforme moraju prehitno provesti, bez obzira na žrtve i bol koju će rezovi proizvesti.

Jasno, na krivoj strani skalpela su uglavnom uvijek oni koji su najmanje bogati i najmanje utjecajni, bili to umirovljenici, pacijenti, radnici u državnim i javnim službama i općenito svi koji žive od svog rada, što daje ideje o svakakvim zaključcima na tragu one stare o tome kako je za poduzetnike kriza »prilika koja se ne smije propustiti«. Pa ako činjenice pokazuju da je kriza gotova – tim gore po činjenice. Uostalom, ekonomska stvarnost se ionako može sagledavati kao proces između dvije krize, pa povoda za izvanredno stanje koje je nužno za rezove teško da može nedostajati.

Činjenice, međutim, prilično čvrsto u brojkama za prošlu godinu pokazuju da je politika smanjenja poreza na dohodak (svima, a ne samo njima!) bila ispravna, te da se Svemir nije srušio (sjećate li se tih najava?!) koverzijom kredita u francima na štetu banaka. Pokazuju da se zahuktala i priča s EU fondovima i investicijama, bez obzira na redovite dramatične lanjske pressice Ivane Maletić koja se nakon kampanje veselo povukla u zavjetrinu EU parlamenta i uglavnom o svemu, pa tako i brojkama koje baš i nisu u skladu s njenim tadašnjim javnim istupima, mudro šuti.

Uglavnom, treba reći vrlo jasno kako stvari stoje: HDZ i Most su na vlast došli bazirajući svoje kampanje na neistinitoj priči o gospodarskoj propasti Hrvatske koja nam se odvija pred očima. Ono što se zbivalo, međutim, bio je ubrzani gospodarski rast.

Maletićizacija Branka Grčića

Ništa, međutim, nema pretjerano zastrašujuće, pa čak ni pretjerano neobično, u činjenici da je netko došao na vlast na kampanji baziranoj na prijesnoj laži. Događalo se i događa i drugdje, što, naravno, ne znači da je dobro. Jer, kad je neistina u osnovi politike, stvari u pravilu završavaju vrlo loše.

Stoga je ozbiljno zabrinjavajuće kad dežurni optimist iz bivše Vlade, sada SDP-ov saborski zastupnik Branko Grčić, maletićevski falsificira posljednje prognoze Europske komisije za Hrvatsku, pa kaže da blago smanjenje prognoze stope rasta BDP-a tumači kao da je »više riječ o očekivanjima na bazi političke nestabilnosti koja ugrožava novu Vladu«.

Nije i svatko s pristupom internetu se u to može uvjeriti u nekoliko sekundi. »Relativan pad BDP-a u zadnjem kvartalu 2015. godine oslabio je izglede za rast u 2016. godini«, kaže se na samom početku prognoze EK za Hrvatsku. Politička nestabilnost se nigdje ne spominje.

Sam taj relativan pad iz zadnjeg lanjskog kvartala (dakle, u usporedbi s predzadnjim, u usporedbi s 2014. se i dalje radi o vrlo solidnom rastu) očito ipak nije znak nekog novog, lošeg trenda. Podaci koji čine komponente kretanja BDP-a (osobna potrošnja, industrijska proizvodnja, izvoz) s početka 2016. godine pokazuju novo ubrzavanje gospodarstva.

O učincima nove Vlade tek dogodine

Tako da ovdje, odmah nakon Grčića, valja postaviti novu opkladu: što mislite, koliko će trebati da, nakon što u zadnjem danu svibnja budu objavljeni podaci o BDP-u u prvom kvartalu 2016. godine, netko iz aktualne vlasti dobre brojke prikaže kao veliki uspjeh sadašnje Vlade?

I tu će se, jasno, raditi o prijesnoj laži, lako moguće (opet) poduprtom i s medijskom topničkom vatrom. Govoreći, međutim, samo malo karikirano, jedino što je koalicijska Vlada Tihomira Oreškovića dosad napravila je plan da se ukinu pečati. Jednom u budućnosti.

Šalu na stranu, efekti mjera koje su najavili i koje će (valjda) početi povlačiti na gospodarstvu će se osjetiti tek u trećem, ili četvrtom kvartalu ove godine, što znači da ćemo rezultate moći mjeriti tek početkom 2017. godine. Pravo je pitanje, međutim, hoće li se u to vrijeme već govoriti o »bivšoj« Vladi Tihomira Oreškovića…

U međuvremenu, valja se unaprijed dobro oklopiti protiv salvi demagogije kojima nas ne prestaju obasipati zastupnici i odvjetnici hiperliberalizma u Hrvata. Jer, slijedi nam, naime, štošta. U zdravstvu samo što nisu u bolnicama uvedene trake iz davnog stripa Johnny Logan: jedna s natpisom »Za one koji sami plaćaju« vodi u bolničke apartmane, druga »Za one koji plaćaju državno zdravstveno osiguranje« vodi u prenatrpane i prljave sobe, a treća »Za one koji nemaju ništa« na – ulicu (s balkona na visokom katu). Mirovinska reforma je već dobila nadimak »S posla na groblje«. Plaće se neće povećavati (unatoč ugovoru koji će svaki sud proglasiti valjanim), već se kane smanjivati. Najviša stopa poreza na dohodak će se, pod firmom jačanja srednjeg sloja, ukinuti i najbogatijima. Sve to je samo vrh ledenog brijega i sve to će se pravdati užasnim stanjem i pričom o samo još par godina za nas. Ako se, jasno, bolno ne izrežemo.