Prvi tjedni aktualnog tendera za prodaju riječkog brodogradilišta »3. maj 1905« protječu u potpunoj tišini. Zasad se broje preuzete ponudbene dokumetacije kojima potencijalni interesenti za 2.000 eura kupuju pravo da mogu obaviti dubinsko snimanje tvrtke, ujedno i ulaznicu da do 17. studenoga, do kada je otvoren javni poziv, mogu izaći s obvezujućom ponudom.

Do tog konačnog finala još je dug i neizvjestan put jer otkup ponudbene dokumentacije samo je indikator načelnog interesa koji ne mora rezultirati i konkretnim ponudama na stolu.

Potencijalni kupci

Teško je doći do bilo kakve službene informacije, međutim, u potrazi za onima koji su preuzimanjem natječajne dokumentacije sada u igri, krenuli smo tragom nekih ranijih nagovještaja i signala.

Iz šibenskog brodogradilišta Iskra potvrdili su da su otkupili ponudbenu dokumentaciju za riječki »3. maj 1905« i da će je ozbiljno razmotriti.

Ovo propulzivno dalmatinsko brodogradilište, koje u posljednjih šest godina pod slovenskim vlasnicima, čini se, prolazi kroz pravu poslovnu renesansu upravo je ušlo u novi, veliki investicijski val od tridesetak milijuna eura, čime su ujedno osigurali i produženje postojeće koncesije do 2054. godine.

Nije tajna da u Šibeniku već određeno vrijeme sagledavaju mogućnosti koju otvara prodaja »3. maja 1905«, između ostalog, i kroz prizmu bujajuće potražnje i poslova u vojnoj brodogradnji. Još i prije nego što je Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) raspisao javni poziv, iz šibenske je Iskre stigao je signal da prate situaciju, kao i da će njihove daljnje poteze odrediti uvjeti pod kojima će se oglasiti prodaja riječkih navoza.

Prije dva tjedna CERP je obznanio zadane parametre – početnu cijenu od 6,6 milijuna eura, uz obvezu zadržavanja brodograđevne djelatnosti.

Osim Iskre, ponudbenu dokumentaciju, prema dostupnim saznanjima, otkupila je još Scenicova tvrtka MKM Yachts, no službene potvrde te informacije iz te tvrtke nema. I ovo je logičan trag jer je MKM Yachts još od 2020. godine poslovni partner i potkoncesionar u riječkom brodogradilištu. Nakon luksuznog polarca »Scenic Eclipse II«, na riječkim navozima upravo se gradi još jedan, veći polarni kruzer, a Scenic grupa upravo je u velikom zamahu gradnje novih riječnih i morskih kruzera za svoju flotu, pa nije isključeno da im se preuzimanje brodogradilišta čini kao opcija koju vrijedi razmotriti.

Spominje se da je natječajnu dokumentaciju za »3. maj 1905« preuzeo i Lürssen, i to njihov civilni dio odnosno njihova riječka tvrtka Lürssen Design Center Kvarner, koja se bavi projektiranjem i dizajnom jahti, ali ni ta nam tvrtka nije odgovorila na upit o točnosti te informacije.

U igri je, koliko čujemo, i jedno tursko vojno brodogradilište, prema kojima smo prije nekoliko dana uputili dopis, međutim, odgovor s njihove strane (još) nismo dobili.

Javni poziv za prodaju »3. maja 1905« još je uvijek u ranoj fazi da bi se bilo što konkretnije moglo secirati ili prognozirati. Koliko će bujajuće narudžbe vojnog brodovlja ići u prilog uspješnoj prodaji riječkog brodogradilišta, ostaje za vidjeti, baš kao i to koliko će planirani posao nabavke dvije korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu igrati u tome ulogu.

Prodajna kvaka

Činjenica je da se riječki navozi prodaju sada, a finiš odabira ponuđača za planirane hrvatske korvete najavljuje se za proljeće, odnosno do sredine iduće godine.

S druge strane, cijena po kojoj je oglašena prodaja riječkih navoza relativno je niska, osobito ako se ima u vidu da je to značajno manje od samog temeljnog kapitala tvrtke »3. maj 1905« od 10,3 milijuna eura, ujedno i iznosa za koji je država, kroz prijeboj svojih potraživanja, početkom ove godine preuzela riječko brodogradilište.

Čini se da postoji problem i sa samom natječajnom dokumentacijom jer je, kako čujemo, prilično »plitka«.

Ispada da će ponuđena cijena, po sistemu »viđeno-kupljeno« biti jedini kriterij po kojem će se vrednovati ponude, a posebno brinu glasine kako ni proklamirana obveza zadržavanja brodograđevne djelatnosti u samom natječaju nije detaljnije razrađena.

Najveća »kvaka« leži u činjenici da se riječko brodogradilište prodaje s koncesijom koja mu vrijedi do 2031. godine. To što se prema resornom ministarstvu išlo zahtjevom za produženjem koncesije, a što se spominje u natječajnoj dokumentaciji, potencijalnim ulagačima malo znači.

Istina, na ovakvo stanje stvari može se gledati i kroz prizmu da to može poslužiti kao alat da se kupca indirektno obveže na potrebna ulaganja, kako bi ishodovalo produženje koncesije, međutim, ozbiljni investitori klone se »mačka u vreći« i nejasnih slika oko toga što se plaća, a što se zauzvrat dobiva.