Obljetnica

Novi šef JANAF-a svjedočio je raketnom napadu na Banske dvore: ‘Minute su nas dijelile od smrti’

Dražen Ciglenečki

Foto arhiva NL / Patrik Macek PIXSELL

Foto arhiva NL / Patrik Macek PIXSELL

Čuo sam zrakoplove i uslijedila je eksplozija. Krenuo sam natrag stepenicama, puno je toga bilo razrušeno. Jedna bomba pogodila je točno dvoranu u kojoj smo ručali, što im je i bio cilj. Da smo se tamo našli, da nekoliko minuta ranije nismo okončali ručak, vjerujem da bismo svi bili pobijeni, govori Stjepan Adanić



Dobrim su dijelom razorili ovu svečanu dvoranu i Banske dvore. Ali, time su barbari postigli suprotno onome što su htjeli, postigli su još veće jedinstvo hrvatskog naroda, rekao je predsjednik Franjo Tuđman novinaru HTV-a Mladenu Lackoviću, dok su navečer 7. listopada 1991. razgovarali u njegovu napola razrušenom Uredu, koji su ranije tog dana raketirali JNA zrakoplovi.


Pokušaj ubojstva Tuđmana, ali i predsjednika Predsjedništva SFRJ-a Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića, koji su se također zatekli u Banskim dvorima, jedan je od ključnih događaja Domovinskog rata. Upitno je kako bi se stvari dalje razvijale da su njih trojica tada ubijeni.


– Kako vrijeme prolazi i ja razmišljam o tome, sve sam više uvjeren da mi bez Tuđmana, koliko bismo se god borili, ne bismo mogli stvoriti hrvatsku državu. Tuđman je bio taj koji je i u najtežim situacijama znao donijeti ispravnu odluku, procjena je Stjepana Adanića, aktualnog vršitelja dužnosti predsjednika uprave JANAF-a.




On je o tom napadu dosta razmišljao stoga što se i sam na današnji dan prije 29 godina našao u Banskim dvorima. Adanić nam je, iz prve ruke, ispričao što se 7. listopada 1991. zbivalo u Uredu predsjednika.


Pregovori s Rašetom


– Kao gradonačelnik Varaždina došao sam tog ponedjeljka u Banske dvore na poziv predsjednika Franje Tuđmana, nakon što nam se predao cijeli varaždinski korpus JNA s kompletnim naoružanjem. Predsjednik mi je, kako je rekao, želio i osobno čestitati na toj našoj pobjedi, ali i dati neka nova zaduženja u Zagrebu. Predložio mi je da preuzmem dužnost pomoćnika ministra obrane, da u tom svojstvu, s hrvatske strane, vodim proces razmjene zarobljenika, kao i da sudjelujem u pregovarima o odlasku JNA iz Hrvatske. Došao sam u Banske dvore u deset sati, a pri kraju razgovora mi je predsjednik kazao da ostanem na radnom ručku. Malo sam se iznenadio kad sam vidio da će na ručku, koji je započeo negdje u 13 sati, biti i Mesić, Marković, hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, zatim Antun Vrdoljak, Zdravka Bušić i još neki Tuđmanovi suradnici. Urezalo mi se u pamćenje da je predsjednik Tuđman tom prilikom nagovarao Markovića da kao Hrvat otvoreno stane na našu stranu i osudi agresiju Srbije, Crne Gore i JNA. Marković je izbjegavao reći da će to učiniti, nekako se kiselo držao. Može se kazati da nije prihvatio predsjednikovu inicijativu. Mislim da je zbog te teme, koja je dominirala, ručak trajao malo dulje, ali je završio nešto prije 15 sati. Svi smo napustili svečanu dvoranu Banskih dvora u kojoj smo ručali i ja sam krenuo van, prisjeća se Adanić,


No, nije odmah izašao. Dok je silazio niz stepenice, zatresli su se Banski dvori.


– Čuo sam zrakoplove i uslijedila je eksplozija. Pao sam na pod i bio sam, naravno, potpuno šokiran. U prvom trenutku nisam niti znao što se događa, bio sam dezorijentiran. Kad sam se malo pribrao, krenuo sam natrag stepenicama, puno je toga bilo razrušeno. Jedna bomba pogodila je točno dvoranu u kojoj smo ručali, što im je i bio cilj. Da smo se tamo našli, da nekoliko minuta ranije nismo okončali ručak, vjerujem da bismo svi bili pobijeni. Zadržao sam se tu još kraće vrijeme i onda otišao, rekao nam je Adanić.


Ali, tog se dana on opet sastao s Tuđmanom.


– Bilo je 19 sati kada me je Zdravka Bušić, pročelnica Ureda predsjednika, pozvala da dođem u atomsko sklonište, koje se nalazilo kod Dubravkina puta. Jedva sam se tamo probio, još je tu ležao i mrtav čovjek. Predsjednik mi je, kad sam ušao u sklonište, kazao nešto što mi je bilo neobično, da ću već sutradan s generalom Andrijom Rašetom u hotelu I pregovarati o odlasku JNA iz Hrvatske. Pitao sam ga kako ću s njim razgovarati kad nas je JNA upravo skoro ubila. Međutim, predsjednik mi je odgovorio: Štef, razgovarat ćemo, ako treba, i s crnim vragom. I tako smo pukovnik Imre Agotić i ja opunomoćeni za te pregovore ujutro 8. listopada.


Istodobno se u nekadašnjem sjedištu INA-e u Šubićevoj ulici odvijala sjednica Sabora, na kojoj je izglasano razdruživanje Hrvatske od Jugoslavije. Tuđmanova je taktika bila držati vojsku za stolom, pregovarati s njima da ne bi razarali Zagreb i Hrvatsku, ali da paralelno s tim Sabor donese odluku o raskidu s Jugoslavijom, napominje Adanić.


KOS-ov doušnik


Nije, kaže, mogao izdržati, a da Rašeti ne postavi pitanje o napadu na Banske dvore.


– Upitao sam ga kako su mogli organizirati atentat na legalno izabranog predsjednika Hrvatske, što je ratni zločin. Rašeta se kao malo zbunio, a zatim mi je rekao da smo si mi to vjerojatno sami napravili. Agotić i ja bili smo zapanjeni tim njegovim riječima, ali smo se svejedno morali nasmijati. Navečer, u prisustvu promatrača Europske ekonomske zajednice, potpisali smo s Rašetom, koji je bio u pratnji pukovnika Stamenkovića, sporazum o mirnom odlasku JNA, zaključuje Adanić.


JNA je doista negirala napad na Tuđmana, na čak i vlastitog vrhovnog zapovjednika Mesića, iz Beograda su stizale tvrdnje da je posrijedi bila inscenacija hrvatskih vlasti. Prije sedam godina srpski novinar Miroslav Lazanski, koji je do 1990. živio u Zagrebu, napisao je u dnevniku Politika tekst u kojem je priznao da je i sam dugo vjerovao da je to bila »operacija hrvatske propagande, da su sami sebi to podmetnuli«, ali da je onda doznao da su piloti JNA ipak htjeli likvidirati Tuđmana. Prema informacijama Lazanskog, KOS je u Tuđmanovu uredu imao svog doušnika, koji im je javio da će Tuđman, Mesić i Marković 7. listopada 1991. u 15 sati imati radni ručak u Banskim dvorima. To su, tvrdi Lazanski, nekako saznali piloti stacionirani na aerodromu u Bihaću i praktički samoinicijativno stupili u akciju, u kojoj su, poletjevši sa zračne luke u Udbini, sudjelovala dva zrakoplova G-4, Super Galeba. Jedan s dvije bombe Mk-82, svaka teška 227 kilograma, a drugi naoružan navođenim raketama »munjama«. Ali, kad je bomba pala na dvoranu u kojoj su ručali visoki državni dužnosnici, s kojima je bio i gradonačelnik Varaždina Adanić, u njoj, igrom sudbine, više nije bilo nikoga, pa Tuđman i ostali nisu niti ozlijeđeni.


Premijer će danas položiti vijenac


Povodom obilježavanja 20. obljetnice napada na Banske dvore, premijerka Jadranka Kosor otkrila je na zgradi u kojoj je sada Vlada spomen-ploču. Na njoj se navodi da je cilj bio atentat na predsjednika Franju Tuđmana i da je jedna osoba poginula i četiri ranjene. Andrej Plenković, otkad je predsjednik Vlade, svakog 7. listopada polaže vijenac kod te spomen-ploče, pa će to i danas učiniti.


više vijesti