Prošle je školske godine više od 4.000 djece dobilo odgodu upisa zbog psihofizičke nezrelosti i izostanka jezičnih vještina. Sve više osoba treba pomoć logopeda, a osim djece, tu su i osobe koje su pretrpjele moždani udar, kojih je godišnje oko 13.000. Velike su regionalne razlike i u dostupnosti logopeda, a 23. srpnja na snagu je stupio i novi Zakon o logopedskoj djelatnosti.

O svemu navedenom razgovarali smo s predsjednicom Hrvatskog logopedskog društva prof. dr. Karolinom Lice koja je pojasnila da unazad više od 10 godina postoji povećana potreba za logopedima te da je sve više djece s komunikacijskim, jezičnim i govornim teškoćama, teškoćama čitanja, pisanja i računanja, ali i teškoćama hranjenja i gutanja od najranije dobi.

Veća osviještenost

Iako je istaknula da ne postoje jednoznačne analize zašto je to tako, Lice kaže da ipak postoji nekoliko čimbenika koji se navode kao mogući faktori povezani s ovakvim trendom. Jedan od njih je povećani broj trudnoća održavanih medikamentima, zatim povećan broj djece s neurorazvojnim poremećajima, drukčiji način života i odrastanja današnje djece u odnosu na djecu prije 20 ili više godina i prekomjerno provođenje vremena pred ekranima. Tu su još i smanjena količina kretanja, nedostatna sociokomunikacijska iskustva, prezaposlenost roditelja i nedostatno bavljenje roditelja djecom u smislu čitanja priča, razgovora, provođenja vremena u zajedničkoj igri s djecom i slično.

– Toj brojci zasigurno pridonosi i povećana osviještenost i roditelja o poremećajima komunikacije, jezika i govora koji najčešće taj problem prvi prepoznaju, ali i drugih stručnjaka koji tu djecu upućuju na logopedski pregled. Danas se puno govori o miljokazima komunikacijskog, jezičnog i govornog razvoja i potencijalnim odstupanjima zbog čega su roditelji bolje informirani te imaju budnije oko nad razvojem svoga djeteta nego li je to bilo prije, pojasnila je predsjednica HLD-a.

Potvrdila je da je u nekim dijelovima zemlje zaista teže doći do logopeda, zbog čega korisnici moraju putovati u obližnje veće gradove. Taj problem pogađa djecu različite dobi, ali i odrasle nakon moždanog udara, traumatske ozljede glave, pacijente s tumorima na mozgu, poremećajima glasa ili različitim oblicima neurodegenerativnih oboljenja koje kao posljedice imaju teškoće u komunikaciji, jeziku, govoru, glasu i gutanju.

Ipak, Lice je naglasila kako se događaju brojne pozitivne promjene.

– Tako je 2024. godine novom Mrežom javnozdravstvene službe, Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske predvidjelo zapošljavanje 135 magistara logopedije u domovima zdravlja diljem Hrvatske. Realizacija ovoga plana Ministarstva zdravstva je u tijeku te su mnogi domovi zdravlja u različitim regijama već započeli proces proširenja svoje djelatnosti i na logopedsku djelatnost, kazala je. Dodala je da se radi na tome da magistar logopedije bude dostupan i u dispanzerima za ranu intervenciju i dispanzerima za mentalno zdravlje, također na razini primarne razine zdravstvene zaštite na kojoj do sada magistri logopedije nisu bili zastupljeni. Predsjednica HLD-a vjeruje kako će ova inicijativa poboljšati dostupnost logopedskih usluga općenito, a posebno u onim dijelovima Hrvatske u kojima nema bolnica, poliklinika, rehabilitacijskih ustanova i slično.

Karolina Lice / Foto SUVAG

Kvaliteta usluge

Povećava se i broj fakulteta koji obrazuju ovo zanimanje. Do prije pet godina obrazovanje za magistra logopedije postojalo je samo na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s upisnom kvotom od 50 studenata. Tijekom 2020. otvoren je i Studij logopedije Sveučilišta u Rijeci, koji je od ove godine Fakultet za logopediju Sveučilišta u Rijeci, s upisnom kvotom od 30 studenata. Sa spomenutog fakulteta ove godine izlazi prva generacija magistara logopedije. Prije dvije godine otvoren je i Sveučilišni prijediplomski studij Logopedija u Osijeku, dok je ove godine upisana prva generacija i na Prijediplomskom jednopredmetnom studiju Logopedija Sveučilišta u Zadru.

Gledajući brojke, logopeda je mnogo manje od broja ljudi kojima je potrebna njihova pomoć, a taj problem ne muči samo Hrvatsku, već i druge zemlje Europske unije. Prema europskim standardima, optimalan broj logopeda bio bi jedan logoped na svakih 2.000 do 3.000 stanovnika, pojasnila je Lice.

– Trenutačno u Hrvatskoj posluje oko 1.200 logopeda i činjenica je da je ta brojka trenutačno bitno manja od brojke onih kojima je potrebna logopedska pomoć. To neminovno dovodi do različitih izazova s kojima se trenutačno susreće logopedska struka, od povećanih lista čekanja za uključivanje u logopedsku terapiju, opterećenosti rasporeda pojedinog logopeda u težnji da svaki korisnik logopedske usluge tu uslugu dobije ne samo kvalitetno već i pravovremeno, do činjenice da je velika potreba otvorila i mogućnost da logopedske usluge pružaju oni koji za pružanje takvih usluga nemaju potrebne kompetencije, kaže naša sugovornica, koja smatra da se premalo priča o kvaliteti pružanja usluga i kompetencijama onih koji tu uslugu pružaju, dok se više priča o problemima dostupnosti i pravovremenosti u ostvarivanju prava na dijagnostiku i terapiju. Ipak, iz HLD-a vjeruju da će promjene poput otvaranja novih radnih mjesta na razini primarne zdravstvene zaštite, povećanja upisnih kvota i otvaranja novih studija logopedije te primjena Zakona o logopedskoj djelatnosti smanjiti izazove i omogućiti pravovremenu, dostupnu i kvalitetnu logopedsku uslugu svima koji je trebaju.

Ključni zakon

Novi Zakon o logopedskoj djelatnosti na snazi je nešto manje od mjesec dana, a Hrvatsko logopedsko društvo sa svim članovima koji ga čine, uključujući i sve logopede profesore na fakultetima na kojima se obrazuju budući magistri logopedije, snažno podržava donošenje ovog zakona smatrajući ga nužnim, hitnim i ključnim za osiguranje standardizacije i sigurnosti logopedskih usluga.

– Za ovaj Zakon se struka jako dugo zalagala te je željno iščekivala trenutak kada će on ugledati svjetlo dana. Donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti je uistinu povijesni korak za našu struku, jer prvi put logopedska djelatnost u Republici Hrvatskoj dobiva zakonski okvir koji jasno definira tko je magistar logopedije, koji si njegovi standardi obrazovanja i stručnog usavršavanja, koja su njegova ovlaštenja, odgovornosti i standardi rada, kaže Lice.

Predsjednica HLD-a istaknula je i kako je ovaj zakon ključan za unapređenje kvalitete i načina rada magistara logopedije kako bi se osiguralo da krajnji korisnik logopedskih usluga dobije pravovremenu uslugu kompetentnog stručnjaka u svim regijama Hrvatske.

– Također je važno istaknuti kako je logopedska struka vrlo specifična, pokriva široku lepezu poremećaja i sve dobne skupine te iako su u velikom postotku magistri logopedije zastupljeni u zdravstvenom sustavu, isti toliki postotak logopeda radi i u sustavu odgoja i obrazovanja i sustavu socijale skrbi. Mjesto rada magistra logopedije u pojedinom sustavu neminovno nosi i nosit će određene specifičnosti kao što je to slučaj s magistrima logopedije u školama, vrtićima i ustanovama socijalne skrbi gdje rade kao stručni suradnici, rekla je Lice i dodala da će se ovim novim Zakonom osigurati jednake temeljne mogućnosti, obveze, prava i uvjeti rada magistara logopedije za obavljanje logopedske djelatnosti neovisno o sustavu u kojem rade. Sve to kako bi u konačnici svi magistri logopedije u Hrvatskoj pružali jednaku razinu kvalitete logopedske usluge svim korisnicima kojima je ona potrebna.