Hrvatski jezik danas se uči posvuda po svijetu, na mnogim sveučilištima, u mnogim zemljama. To je jedan od zaključaka našeg razgovora s dr. sc. Sandom Lucijom Udier, sveučilišnom lektoricom i nastavnicom na Croaticumu – Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik koji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu djeluje na Odsjeku za kroatistiku.

Njezino znanstveno područje je primijenjena lingvistika i kroatistička glotodidaktika, te je kao suautorica i urednica objavila više udžbenika hrvatskog jezika, kao i udžbenika hrvatske kulture koji su već doživjeli brojna izdanja. Također je objavila jednu autorsku i četiri uredničke knjige te brojne znanstvene, stručne i leksikografske radove. Bila je predsjednica Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku i voditeljica Croaticuma. Razgovarali smo o učenju našeg jezika danas u svijetu.

Fascinantan entuzijazam

– Croaticum djeluje od 1962. godine, što znači da će uskoro navršiti 60 godina postojanja. Do sada je u njemu hrvatski jezik učilo više od 20.000 stranih studenata doslovno iz cijeloga svijeta – Croaticum su pohađali polaznici iz čak 130 zemalja! Gotovo u svakom semestru imamo polaznike iz neke »nove« zemlje – npr. iz Mongolije ili Turkmenistana. Nastava iz hrvatskog jezika na Croaticumu se izvodi na semestralnom tečaju, Ljetnoj, Zimskoj i Jesenskoj maloj školi, specijaliziranim tečajevima te individualno (jedan na jedan). Posebno smo ponosni što smo organizirali i jezični tečaj za azilante i tražitelje azila u Republici Hrvatskoj. Njima je učenje jezika posebno važno jer se žele integrirati u hrvatsko društvo i u tome im je potrebna svaka pomoć.

Nastavu svaki semestar pohađa između 200 i 300 studenata, a osim jezičnih vježbi nude se i govorne vježbe na kojima fonetičari provode fonetsku korekciju. Osim jezične nastave izvode se i kolegiji iz hrvatske kulture na hrvatskom i engleskom jeziku (za one koji još nisu dovoljno ovladali hrvatskim jezikom da bi mogli ravnopravno s hrvatskim studentima pratiti nastavu). Nastava je vrlo intenzivna, ali upravo zbog toga daje izvrsne rezultate. Među studentima skoro uvijek vlada dobra atmosfera i stvori se povezanost budući da na Croaticumu, osim što uče hrvatski jezik, obično nađu i prijatelje. Učimo s puno smijeha i zabave! Prije »novog normalnog« puno smo odlazili sa studentima na terensku nastavu i posjećivali muzeje, projekcije, predstavljanja knjiga, sajmove, išli u kazališta, organizirali izlete, družili se u kafićima i šetnjama… Sve je to sada nemoguće obaviti uživo pa smo se prebacili na digitalne platforme, ali se nadamo da ćemo se uskoro moći vratiti u staro normalno i održavati nastavu uživo. Tako se ipak najbolje uči, a druženje i zajedništvo stvara odgovarajuću motivaciju za komunikaciju!

Kažete da se hrvatski jezik kao strani jezik danas uči gotovo po cijelom svijetu. Od kada postoji tako veliki interes za hrvatski jezik, kulturu?

– To nije floskula, za hrvatski jezik zaista postoji interes u mnogim dijelovima svijeta. To nam potvrđuju studenti koji dolaze zaista odasvud i koji se pitaju kako to da se Hrvati čude njihovu interesu za učenje hrvatskog jezika. Taj interes u prvom redu postoji na mjestima gdje postoje hrvatske iseljeničke zajednice koje njeguju hrvatski kao nasljedni i predački jezik. On za njih ima golemu emocionalnu i simboličku važnost te se u zajednicama nastoji organizirati i učenje hrvatskoga jezika za djecu i odrasle koje je najčešće povezano s različitim kulturnim i društvenim aktivnostima (folklorne sekcije, glazba, proslave hrvatskih blagdana i slično). Entuzijazam za hrvatski jezik i kulturu koji nalazimo kod hrvatskih iseljenika često je zaista fascinantan!

Interes za hrvatski jezik postoji i na stranim sveučilištima. Ministarstvo znanosti i obrazovanja financijski podupire 34 lektorata hrvatskoga jezika u 25 zemalja svijeta te tri centra za hrvatske studije – u Australiji, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu. Procjenjuje se da je nastavom hrvatskoga jezika na taj način obuhvaćeno oko 2.000 studenata. Lektori koji rade na tim lektoratima zaposlenici su MZO-a s mandatom od tri godine. Osim navedenih lektorata, MZO podupire još 40-ak samostalnih lektorata koji nisu u njegovoj nadležnosti. Croaticum jednom godišnje organizira Stručno i znanstveno savjetovanje za lektore hrvatskoga kao inoga jezika (kraticom SIH) i do sada je održano 12 takvih skupova, a sljedeći SIH planira se održati u srpnju 2021. godine. Lektori koji se upućuju na rad na strana sveučilišta na Croaticumu hospitiraju i uče predavati hrvatski kao ini jezik. Također, MZO dodjeljuje stipendije putem kojih strani studenti dolaze učiti hrvatski jezik na Croaticum. I oni na Croaticum dolaze najviše putem tih stipendija i putem programa međunarodne studentske mobilnosti kao što su Erasmus +, CEEPUS, MIREES i ostali.

Motivacija je najvažnija

Tko su polaznici Croaticuma i s kojim motivima uče hrvatski jezik?

– Naši su studenti i polaznici naših tečajeva međusobno vrlo različiti i to naš posao čini uvijek zanimljivim. Čak i nakon 20 godina iskustva svakodnevno od svojih studenata naučim štošta novo i koječemu se iznenadim. Hrvatski jezik na Croaticumu uče strani studenti kroatistike i slavistike. Među njima bih željela posebno istaknuti poljske kroatiste. Naime, u Poljskoj se kroatistika studira na više sveučilišta s kojih nam dolaze redom izvrsni studenti s odličnim predznanjem i sjajnom motivacijom te nam govore kako se Hrvatska u Poljskoj obično doživljava vrlo pozitivno i ima odličan imidž. Hrvatskim jezikom nastoje ovladati i mnogi studenti nelingvisti, na primjer povjesničari, sociolozi, politolozi i slično.

Njima poznavanje hrvatskoga služi kao svojevrsna ulaznica u regiju jer zahvaljujući njemu mogu čitati povijesne izvore i provoditi istraživanje u više susjednih zemalja. Također, hrvatski iseljenici i njihovi potomci vrlo su zastupljeni među polaznicima Croaticuma. Oni najčešće dolaze zahvaljujući potporama Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske s kojim imamo višedesetljetnu uzornu suradnju. Mnogi od njih žele se vratiti u Hrvatsku koju su oduvijek voljeli na daljinu i koja je u pričama njihovih roditelja, djedova i baka bila mitsko mjesto. Oni dolaze kako bi istražili i upoznali svoje podrijetlo, naučili jezik i upoznali se s predačkom kulturom, a mnogi od njih odlučuju ostati živjeti u Hrvatskoj jer uviđaju njezine prednosti pred zemljama iz kojih su došli. Kao prednosti obično ističu sporiji i humaniji život (kraće radno vrijeme, više slobodnog vremena), snažnije obiteljske veze, više mogućnosti za druženje i svoju želju da sudjeluju u izgradnji hrvatskoga društva. Njihov entuzijazam, energija i ljubav za Hrvatsku često su zarazni.

Često su polaznici naših tečajeva osobe koje su životnim okolnostima (brakom s Hrvatom ili Hrvaticom, poslom…) vezane uz Hrvatsku. Oni među njima koji imaju takozvanu uklopnu motivaciju, znači oni koji se žele uklopiti u hrvatsko društvo i u njemu živjeti, obično ostvaruju odlične uspjehe u ovladavanju hrvatskim jezikom. Za ovladavanje jezikom najvažnija je motivacija!

Lektori – ambasadori

Lektori bi na svoj način mogli biti svojevrsni ambasadori svoje zemlje.

– Lektori zaista jesu ambasadori svoje zemlje budući da studenti s kojima rade stječu dojam o cijeloj zemlji na temelju svojih dojmova o osobi koja tu zemlju predstavlja. Neke zemlje poput Njemačke lektorima njemačkoga jezika čak izdaju i diplomatske putovnice dajući im tako status službenih osoba čiji je posao ne samo predavati njemački jezik na fakultetu nego i organizirati kulturne aktivnosti kojima se predstavlja njemačka kultura. Lektori za hrvatski jezik rade to isto, samo bez službenog diplomatskog statusa.

Rad na poučavanju hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika zaista jest kulturna razmjena zbog toga što – što spontano što potaknuti nastavnim aktivnostima – studenti stalno uspoređuju svoju polazišnu kulturu s ciljnom hrvatskom kulturom. Na toj relaciji nastaju mnoge anegdote, a meni je uvijek iznova zanimljiv taj njihov pogled na Hrvatsku izvana. Zbog njihovih se priča i iskustva osjećam da sam putovala po cijelom svijetu premda to, dakako, nije istina.

Kako se postaje lektor koji poučava hrvatski jezik neizvorne govornike?

– Poučavanje hrvatskoga kao prvoga jezika (to je poučavanje izvornih govornika u hrvatskim školama i slično) bitno se razlikuje od poučavanja hrvatskomu jeziku neizvornih govornika, dakle stranih studenata koji nemaju izvornogovorničku jezičnu kompetenciju, i zbog toga zahtijeva posebnu izobrazbu i poseban pristup.

Da bi se uspješno radilo kao sveučilišni lektor, potrebno je izvrsno poznavati hrvatski standardni jezik te imati visoke kompetencije iz glotodidaktike (didaktike nastave stranih jezika) i psiholignvistike (lingvističke discipline koja nastoji otkriti kako se jezici uče i usvajaju). Međutim, zanimanje sveučilišnog lektora za hrvatski kao drugi i strani jezik još nije sasvim prepoznato. To znači da preddiplomski i diplomski studijski programi kroatistike sadrže kolegije koji se tiču poučavanja hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika, ali oni nisu dovoljno zastupljeni. Da bi se postalo lektorom za hrvatski kao drugi i strani jezik, potrebno je završiti studij kroatistike i nakon toga se usavršavati i stjecati nastavno iskustvo u radu s neizvornim govornicima, a zainteresiranima je na raspolaganju Doktorski studij glotodidaktike koji se izvodi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tečno, ne i točno

Gdje se sve u svijetu uči hrvatski jezik, na kojim sveučilištima?

– Hrvatski se uči u zemljama u kojima tradicionalno postoji interes za Hrvatsku, njezin jezik i kulturu. To su zemlje u kojima žive hrvatski iseljenici (Argentina, Čile, Australija, Kanada…), hrvatska manjina (gradišćanski Hrvati u Austriji i Mađarskoj, karaševski Hrvati u Rumunjskoj…), geografski i kulturno bliske zemlje (Slovenija, Poljska, Sjeverna Makedonija, Italija), velike zemlje u čijoj se obrazovnoj ponudi našlo i učenje hrvatskoga jezika (Češka, Francuska, Kina, Indija…). Obično je riječ o velikim gradovima i sveučilišnim centrima, ali ima i drugačijih situacija. Na primjer u Čileu se hrvatski uči u Punta Arenasu, najjužnijem gradu u Patagoniji i jednom od najjužnijih gradova na svijetu. U njemu živi velika hrvatska zajednica i aktivna je diplomatska služba pa zbog toga Croaticum stalno ima studente iz toga grada, a odnedavna postoji i program učenja hrvatskog jezika na tamošnjem sveučilištu.

Hrvatski jezik je zahtjevan. Govornicima kojih jezika je lakše, a kojima teže učiti hrvatski?

– Bez obzira na to koliko je psiholingvistika napredovala kao grana znanosti i kako se puno istraživanja o ovladavanju jezikom provodi, mehanizmi ovladavanja drugim i stranim jezikom još su uvelike neotkriveni. Poznato je da svi ili skoro svi govornici uspješno ovladaju svojim prvim jezikom, ali druge jezike uče jako raznoliko i s različitom uspješnošću. Vjerojatno od svih čimbenika na uspješnost najviše djeluje motivacija. Oni studenti koji imaju unutarnju motivaciju za učenje hrvatskoga jezika u tome obično i uspiju, a među njima su pak najuspješniji oni koji žele živjeti u Hrvatskoj i uklopiti se u hrvatsko društvo. Naravno, govornicima srodnih i sličnih slavenskih jezika puno je lakše jer već u startu puno toga razumiju, ali često imaju problema s točnošću – govore tečno, ali ne i točno. Njima se događa više nego drugima negativan prijenos iz svojeg prvog jezika. U učenju sličnih jezika valja se čuvati takozvanih lažnih prijatelja – to su riječi koje zvuče slično, ali znače različito. Na primjer, ruski glagol »poljubit’« na hrvatskome znači »zavoljeti« pa se od ruskih studenata može čuti da su u Hrvatskoj poljubili kavu i slično. Takvih primjera ima puno i dovode do raznih zabavnih situacija.