ZAGREB – Podaci o isplatama svim honorarnim ili vanjskim suradnicima koje angažiraju državne institucije ubuduće bi se trebali voditi na jednom mjestu i svako pojedinačno državno tijelo, ali i Vlada u svakom bi trenutku trebali znati koliko se na te usluge troši. Koliko usluge angažiranja vanjskih suradnika, koje se u proračunu skrivaju iza stotina stavki intelektualnih usluga po raznim ministarstvima koštaju državu, valjda će konačno biti poznato i javnosti, a trebao bi to omogućiti novi Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru i centraliziranom obračunu plaća, čiji je prijedlog ovih dana Ministarstvo uprave i pravosuđa objavilo na portalu e-savjetovanje. No, država koja nema na jednom mjestu podatke o svim zaposlenim u javnom sektoru i svim isplatama koje oni dobivaju, teško da je mogla na jednom mjestu skupiti i podatke o vanjskim suradnicima koje angažira svako pojedino državno tijelo, ali i troškovima tog angažmana.

Dodatni problemi

Konačno objedinjavanje podataka o zaposlenima u javnom sektoru, ali i njihovim plaćama i ostalim materijalnim pravima i dodaci, razlog je zbog kojeg se i ide u izradu novog zakona o registru i centralnom obračunu plaća, koji je na snagu stupio prije deset godina kad je ministar uprave bio SDP-ov Arsen Bauk. Tada je prvi put država krenula u objedinjavanje podataka o zaposlenim i njihovim primanjima, ali u deset godina, unatoč digitalizaciji, nije uspjela spojiti sve baze i imati registar onih koji dobivaju plaću, ili dio plaće iz državnog proračuna.
Obrazlažući razloge za donošenje novog zakona, Ministarstvo uprave ističe da prema definicijama iz postojećeg zakona nije jasno tko sve ulazi u registar, jesu li to primjerice i one službe koje financira lokalna vlast, ali dio plaće, iako i neznatan, dobivaju iz državnog proračuna, a priznaje i to da čak ni svi koji potpadaju pod definiciju javnog sektora nisu, jer to nisu bili obvezni, unosili podatke o isplatama plaća u COP.
Priznaju iz Ministarstva da dodatni problem proizlazi iz definicije javnih službi, prema kojoj se javnom službom smatraju ustanove i druge pravne osobe kojima se novac za plaće osigurava u državnom proračunu, jer je teško odlučiti na koji se način utvrđuje o kojim je ustanovama ili pravnim osobama riječ, čini li se to uvidom u državni proračun ili neku bazu podataka s popisom ustanova i pravnih osoba ili neki propis.
– Uvidom u državni proračun teško je s potpunom sigurnošću utvrditi ustanove i pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, jer se ta činjenica ne može za sve ustanove i druge pravne osobe utvrditi na temelju naziva aktivnosti ili odjeljka/stavke u proračunu 31-Rashodi za zaposlene, jer pojedine ustanove i pravne osobe doista primaju sredstva za plaće iz državnog proračuna, a da to nije vidljivo iz naziva aktivnosti u državnom proračunu na kojima su im osigurana sredstva kao ni stavke državnog proračuna, navodi se u Vladinom dokumentu.

Porazna činjenica

Prilično je to porazna činjenica za državu koja je ove godine proslavila 30 godina međunarodnog priznanja i koja je gotovo jedno cijelo desetljeće članica Europske unije, što bi trebalo sugerirati da ima na jednom mjestu barem podatke o svojim zaposlenima i njihovim troškovima.
Vlada novim zakonom namjerava jasno definirati korisnike registra i obveznike isplate plaća kroz COP, pa će se tako povećati njihov broj, a obveznici Registra i COP-a postat će i neke agencije, lučke uprave, nacionalni parkovi kao i izvanproračunski korisnici. Izvan COP-a i dalje će ostati sigurnosno-obavještajni sustav.
– Potrebno je propisati i obvezu obračuna i isplate drugog dohotka i ostalih naknada koji se isplaćuju vanjskim suradnicima, naknade za rad u povjerenstvima, komisiji za provedbu državnog stručnog ispita, pravosudnog ispita ili stručnog ispita sukladno posebnom propisu. Svi oblici rashoda na ime plaća i naknada trebali bi se obračunavati i isplaćivati putem COP-a, kako bi se omogućio bolji nadzor namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, navodi Ministarstvo uprave i pravosuđa.
Na honorare vanjskim suradnicima i troškove intelektualnih usluga godinama je upozoravala i Državna revizija u svojim redovitim izvješćima ističući da državne institucije često posežu za tim uslugama iako imaju zaposlenike koji su u stanju odraditi poslove za koje se plaćaju, i to po višoj cijeni, ljudi izvana.