ZAGREB  »Odjeci svjedočenja«, prva studija o dugoročnim posljedicama svjedočenja pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju predstavljena je na koncu turneje po zemljama nastalima raspadom Jugoslavije i u Zagrebu.

Motivacija

Interesantni podatci prikupljeni su od anketiranih svjedoka kada ih se ispitivalo o njihovoj motivaciji. Među dominantnim odgovorima nije kažnjavanje zločinaca, pa čak ni suočavanje s optuženicima (to je razlog za svjedočenje u 49 posto slučajeva, a ispitanici su imali mogućnost višestrukog odgovora). Temeljni motiv je moralno-pravosudne naravi.

Na prvome je mjestu pomoć sucima da donesu odgovarajuću odluku (čak 97,7 posto anketiranih), a na drugome moralna obveza prema svim žrtvama rata (više od 95 posto anketiranih). Usprkos svim zaštitnim mjerama Haškog suda, najmanje 13 posto svjedoka osjećalo se nesigurno i doživjeli su neugodnosti zbog svjedočenja. Nakon svjedočenja njih šest posto osjeća se vrlo nesigurno, nešto malo više nesigurno, a 13 posto smatraju da su u nekoj mjeri nesigurni.

Zastrašivanje

Najviše svjedoka koji su se požalili na sigurnost žali se na izloženost »verbalnoj nesigurnosti nakon svjedočenja«, njih 35 posto od 72 ugrožena svjedoka. Podjednak broj svjedoka bio je izložen verbalnom zastrašivanju prije svjedočenja i fizičkim prijetnjama nakon svjedočenja.

Anketirani svjedoci generalno daju pozitivnu ocjenu vlastitom osjećaju prije i poslije svjedočenja. U nekim ispitivanim kategorijama bili su pozitivniji prije nego li poslije davanja iskaza, a što je posebno izraženo u suradnji. Prije iskaza pozitivan stav o tome imalo ih  je 184, a nakon svjedočenja 109. Da su svjedočenja ipak bila smislena, potvrđuje to što je nakon iskaza pred Haškim sudom znatno porastao broj svjedoka koji su bili zadovoljni. Prije iskaza bilo ih je 87 od 164 koliko ih je govorilo o tome, a nakon iskaza 129. Negativni učinci svjedočenja znatno su manji i zabilježena je velika razlika između učinka prije svjedočenja i poslije. Napetost je prije iskaza osjećao 81 svjedok (od 218 koliko je odgovaralo na to pitanje), a nakon svjedočenja njih 17 od 133. Očekivani porast negativnog učinka zabilježen je u ispitivanju umora i iscrpljenosti svjedoka.