Kuge modernog doba

Svaka epidemija uzrokuje strah i stigmatizaciju zaraženih osoba, a njihov glas se najmanje čuje

Barbara Čalušić

foto: Davor Puklavec/PIXSELL

foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Ono što smo naučili u sprječavanju zaraze HIV-om jest da je potrebno liderstvo, multisektorski pristup, potrebna je jasna strategija, a u rješavanje problema treba uključiti one koji su najviše pogođeni.



Svjetski dan borbe protiv AIDS-a koji desetljećima prvog dana prosinca podsjeća na virus i bolest koji zahvaćaju gotovo 40 milijuna ljudi u svijetu, ove se godine obilježava u sjeni pandemije koronavirusa. ​Za razliku od koronovirusa protiv kojeg je široka primjena cjepiva pitanje tjedana, za HIV ni više od 40 godina nakon njegove pojave ne postoji cjepivo, ali se rizične skupine od njega mogu zaštiti učinkovitom profilaksom, a iako infekcija neizlječiva, zaraženi se danas od razvoja bolesti i daljnje transmisije virusa uspješno štite primjenom novih terapija.


Stigmatizacija zajednička


Prof. dr. Josip Begovac voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Ministarstva zdravstva u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević u Zagrebu, potvrđuje kako je zbog njihove različitosti teško usporediti virus HIV-a i koronavirus, no društveni okviri obiju pandemija, u mnogočemu su slični.


– Radi se, dakako, o različitim bolestima i različitim virusima. HIV uzrokuje dugotrajnu infekciju, virus ne možemo eliminirati iz organizma i nema prirodne imunosti prema virusu. SARS-CoV-2 uzrokuje akutnu respiratornu bolest, preboljela infekcija ostavlja stanovitu imunost za koju zasad raspoloživi podaci ukazuju da traje tri do šest mjeseci. Iako zaraza HIV-om u neliječenih osoba završava smrtno, danas imamo iznimno dobre lijekove koje omogućavaju osobama zaraženih HIV-om normalan život. Ono što je zajedničko su društveni aspekti epidemije. Svaka epidemija uzrokuje strah i često stigmatizaciju zaraženih osoba što smo vidjeli u obje epidemije. I HIV i SARS-CoV-2 najviše ugrožavaju ranjive populacije. U slučaju zaraze HIV-om to su muškarci koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, osobe koje koriste drogu, transrodne žene, a u SAD-u i osobe afroameričkog ili latinoameričkog porijekla. U slučaju epidemije COVID-19 najviše umiru starije osobe i kronični bolesnici, a njihov glas se u ovoj pandemiji najmanje čuje. Ono što smo naučili u sprječavanju zaraze HIV-om jest da je potrebno liderstvo, multisektorski pristup, potrebna je jasna strategija, a u rješavanje problema treba uključiti one koji su najviše pogođeni. Ako pojedina intervencija u sferi ponašanja nije uspješna trebaju se analizirati razlozi zašto se to događa, a ne samo prebaciti odgovornost na pojedinca, ističe Begovac.


Globalne pandemije trebaju globalnu solidarnost



UNAIDS koji okuplja jedanaest organizacija Ujedinjenih naroda usmjerenih na zaustavljanje epidemije AIDS-a do 2030. godine nedavno je izvijestio kako unatoč padu broj novih HIV infekcija u pojednim zemljama, napredak na preveneciji infekcija HIV-om varira i odvijaja se presporo. – Ne možemo zaustaviti AIDS sve dok svake godine bilježimo nove zaraze HIV-om, poručila je Winnie Byanyima, izvršna direktorica UNAIDS. Ona smatra da bi ova godina trebala biti početak desetljeća napretka u zaustavljanju širenja bolesti te ističe kako je pandemija COVID-a ove je godine dodatno otežala trud na jačanju prevencije HIV-a kao i pristupu preventivnim mjerama. – COVID-19 prijetnja je napretku koji je učinjen u svijetu u proteklih 20 godina u borbi protiv HIV-a. Poput svih epidemija i COVID-19 produbljuje razlike koje već postoje, poput rodne, spolne, socijalne i ekonomske nejednakosti. U odgovoru na COVID-19 svijet ne smije napraviti jednake pogeške koje je učinuo u borbi s HIV-om kada su milijuni zemalja u razvoju čekali terapiju. Globalne pandemije zahtijevaju globalnu solidarnost. Nadamo se da će globalna solidarnost i odgovornost pomoći nam u borbi s koronavirusom, zaustaviti AIDS i zajamčiti pravo na zdravlje za sve, poručuje Byanyima.

Od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do početka ove godine zabilježeno je ukupno 1.748 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om. Od toga je oboljelo od AIDS-a njih 553, a u istom je razdoblju 295 osoba umrlo od posljedica bolesti i virusa (AIDS-a i HIV-a). Prema podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u prošloj je godini otkriveno 102 novooboljelih od infekcije HIV-om, uključujući 19 novooboljelih od AIDS-a, te 12 umrlih od posljedica AIDS-a. Zemlja smo s niskom učestalošću HIV infekcije, a pojavnost, kako se ističe u analizama HZJZ-a, zadržala se na niskoj razini do 2015. godine kada je zabilježen najveći broj novih prijava slučajeva.


Silazna faza


​Od 2015. godine ponovo se bilježi pad broja osoba s novodijagnosticiranom infekcijom HIV-om. Blagi trend porasta novodijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om u razdoblju od 2003. do 2015. godine pripisuje se otkrivanjem infekcije kroz jačanje dostupnosti testiranja, u zdravstvenim ustanovama i zajednici. Također, ako je uspješna, dostupna je antiretrovirusna terapija omogućuje da osobe koje žive s HIV-om imaju gotovo isto očekivano trajanje života kao i osobe koje nisu zaražene HIV-om. Od ukupnog broja svih slučajeva 89 posto su muškarci, a kod većine slučajeva zaraza HIV-om dijagnosticira je u dobi od 25. do 44. godine.


Put prijenosa pokazuje da se velika većina od 96 posto oboljelih zarazila nezaštićenim spolnim odnosom. Najčešći prijavljeni put prijenosa je spolni odnos između muškaraca ili biseksualni kontakt, dok je drugi najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca. Udio zaraženih putem injektiranja droga je pet posto, a prijenos sa zaražene majke na dijete čini jedan posto od ukupnog broja zabilježenih slučajeva zaraze HIV-om. Trećina oboljelih od infekcije HIV-om otkrivena je u Zagrebu, najmanje u Ličko-senjskoj županiji.


Manje novih slučajeva u Engleskoj

Početkom mjeseca Državna agencija za javno zdravstvo Engleske (Public Health England) objavila je kako je broj novootkrivenih slučajeva HIV-a u Engleskoj među homoseksualcima i biseksualcima najmanji u posljednjih dvadeset godina. Prema njihovom izvješću, broj infekcija HIV-om smanjio se i prije pandemije i lockdowna, a prvi put broj novih slučajeva među muškarcima koji imaju seksualne odnose s muškarcima, gotovo se izjednačio s brojem novih slučajeva među heteroseksualcima. Smatra se da je smanjenje prijenosa zaraze rezultat preventivnih mjera i djelotvornog liječenja HIV-pozitivnih osoba kod kojih se primjenom terapije uvelike umanjuje širenje virusa. Prijenos virusa među populacijom muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima smanjio se za čak 80 posto pa je 2.700 novih slučajeva među ovom populacijom 2011. godine prošle godine iznosio 540. Smanjenje je posljedica i provođenje preekspozicijska profilaksa HIV infekcije (PrEP), češćeg testiranja s većim obuhvatim i primjene antiretrovirusne terapija odmah nakon dijagnoze. Terapija je sad učinovita u 97 posto slučajeva koji imaju niske razine virusa u organizmu, nedovoljne za prijenos virusa čak i kod nezaštićenog odnosa. Čelnici Državne agencije za javno zdravstvo Engleske ističu kako je učestalost testiranja, dostupnost preekspozicijske profilakse visokorizičnim osobama zajedno s brzim uključivanjem u terapiju novodijagnosticiranih slučajeva predstavljaju rješenje kojim bi se kroz deset godina zaustavila transmisija HIV-a.

– Epidemija zaraze HIV-om u Hrvatskoj je u silaznoj fazi. Od 2015.godine se smanjuje broj novodijagnosticiranih osoba. Uz to sama epidemija HIV-om je cijelo vrijeme ostala na niskoj razini i uvijek je bila pod kontrolom. U Europi je tendencija slična, s otprilike devetpostotnim silaznim trendom. Glavni problem je i dalje kasno otkrivanje zaraze HIV-om, procjenjuje se da u Europi u prosjeku prođe tri godine od časa zaražavanja do postavljanja HIV-dijagnoze, objašnjava Begovac.


Zaraza HIV-om liječi se antiretrovirusnom terapijom, koja je od 1997. godine dostupna i besplatna za pacijente u Hrvatskoj. Prema statistici referentnog centra zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, pokazatelji ishoda liječenja ovom terapijom dobri su i uspješni. Terapijom je obuhvaćen velik broj otkrivenih slučajeva, a 90 posto novootkrivenih kroz mjesec dana od pozitivnog nalaza uključi se u zdravstvenu skrb. U 2018. godini 71 posto onih koji su ušli u skrb započelo je liječenje unutar 24 sata, no u referentnom centru ističe se kako je još uvijek nepovoljno to što se polovica zaraza HIV-om otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije ili kad je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.


​Terapija doživotna


Zaraza HIV-om i dalje je neizlječiva, a terapija doživotna.


– Intenzivna su istraživanja za pronalaženje izliječenja zaraze HIV-om. Međutim, glavni je problem što se HIV integrira u staničnu DNA tako da može u mnogim stanicama ostati pritajen godinama. Poznato je da prekidom liječenja dolazi do ponovne aktivacije virusa. Nažalost, zasad nismo ovladali tehnikama kojima bi mogli odstraniti genski materijal HIV-a koji je ugrađen u jezgru stanice. Današnje liječenje je doživotno, ali na raspolaganju imamo lijekove koji se jednostavno primjenjuju i koji nemaju značajnijih nuspojava, kaže Begovac.


U cilju prevencije širenja infekcije HIV-om, uz podršku Nacionalnog povjerenstva za suzbijanje HIV/AIDS-a od rujna 2018. godine se u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević provodi preekspozicijska profilaksa HIV infekcije (PrEP) za osobe koje su u većem riziku od zaraze HIV-om. U praksi se pokazalo da uspješno sprječava zarazu HIV-om te je uzimaju osobe koje su HIV-negativne. Daju se ciljanoj populaciji, onoj koja dominira svojim udjelom u putu prijenosa. Do studenoga 2019. godine u korištenje PrEP-a za prevenciju infekcije HIV-om je uključeno oko 140 osoba, uglavnom muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima. Ovakva zaštitna terapija može se u određenoj mjeri usporediti s cjepivom protiv HIV-a, a kako napominje Begovac, uskoro bi na raspolaganju mogli biti slični dugodjelujući lijekovi koji se u obliku injekcija daju jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca.


U Hrvatskoj mali broj inficiranih

Globalno gledano, Hrvatska je zemlja niskog ukupnog broja inficiranih HIV-om, manje od 0,1 posto, prema podacima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu. Znatno višu prevalenciju HIV protutijela imaju muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobe koje koriste droge injektiranjem te osobe koje često mijenjaju partnere. Testiranja na HIV pokazuje niske opće postotke uzoraka pozitivnih na HIV, a prikupljaju se danas u tridesetak laboratorija, uključujući i testiranja brzim testovima u zajednici. Prema pristiglim podacima laboratorija koji su poslali izvješća u 2018. godini testirano je ukupno 210.314 uzoraka krvi, od čega je zabilježen 139 pozitivan nalaz. Prema podacima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, među ukupno testiranim dozama krvi svih dobrovoljnih davatelja krvi, njih 195.563 u 2018. godini, bila su dva pozitivna nalaza na HIV te nema značajnih promjena u trendu u odnosu na prethodne godine.

– U prevenciji zaraze HIV-om danas važnu ulogu ima liječenje svih osoba zaraženih HIV-om. Poznato je da osoba koja ima nemjerljivu viremiju neće zaraziti drugu osobu kod spolnog odnosa bez uporabe kondoma. Predekspozicijska profilaksa je danas također jedna važna komponenta prevencije HIV-infekcije. Smanjenje je novih HIV-infekcija u populaciji muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima nastalo prvenstveno zbog liječenja HIV-pozitivnih osoba te predekspozicijske profilakse. Predekspozicijska profilaksa se danas provodi lijekom tenofovir/emtricitabin kojeg treba svakodnevno redovito uzimati. Međutim, za očekivati je da će uskoro na raspolaganju biti dugodjelujući lijekovi koji se daju u obliku intramuskularnih injekcija jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca. Ispituju se i lijekovi koji bi u profilaksi bili djelotvorni više mjeseci, naprimjer šest mjeseci, što sliči zaštiti koju imamo od pojedinih cjepiva, kaže Begovac.


Cilj nije postignut


Jedan od globalnih ciljeva u borbi protiv AIDS-a bio je smanjiti pojavnost bolesti u svijetu do 2020. godine na pola milijuna novih slučajeva godišnje, no prošle je godine taj broj još uvijek iznosio 1,7 milijuna novih slučajeva. Iako postizanje globalnog cilja kojim bi se za deset godina zaustavilo širenje HIV-a ne ide lako, Begovac smatra da napredak u borbi protiv ove infekcije ipak značajan.


– Iako ciljevi zacrtani za 2020. godinu nisu postignuti ipak je u pojedinim državama, a i globalno, ostvaren značajan napredak. Procjenjuje se da je krajem 2019. godine 81 posto osoba koje žive s HIV-om znalo svoj HIV status i da je oko dvije trećine uzimalo antiretrovirusno liječenje. Možemo procijeniti da danas više od 30 milijuna ljudi uzima antiretrovirusne lijekove. Nažalost, današnja situacija s pandemijom COVID-19 ima može imati negativne učinke na HIV epidemiju. Manje je testiranja, potrebno je održati brzo uključivanje u skrb, a potrebni su i dodatni napori za održavanje primjerene skrbi za osobe zaražene HIV-om. U Hrvatskoj smo imali značajno smanjenje nedijagnosticiranih zaraza HIV-om te smo procijenili da oko 14 do 15 posto osoba nije znalo svoj HIV-status 2019. godine, zaključuje Begovac.