Sutra kreće projekt "Shema školskog voća": Čak pola djece ne doručkuje, a trećina uopće ne jede voće

Svakodnevno konzumiranje prerađene hrane, hrane s malom količinom prehrambenih vlakana i visokim sadržajem transmasnih kiselina predstavlja rizik za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti i kod djece

ZAGREB S novom školskom godinom, sutra u prva četiri razreda svih osnovnih škola u Hrvatskoj ulazi i jedan hvalevrijedan novitet – Shema školskog voća, program EU-a u koji je već uključeno oko devet milijuna djece u 24 zemlje članice, a od ove školske godine obuhvatit će i gotovo 246 tisuća hrvatskih školaraca. Riječ je o dodatnom, i za roditelje besplatnom, serviranju još jedne porcije voća učenicima od prvog do četvrtog razreda, najmanje jednom tjedno. 

Shema školskog voća, na koju će u ovoj školskoj godini utrošeno biti 1,375 milijuna eura, najvećim dijelom iz EU proračuna za poljoprivredu, trebala bi pridonijeti povećanju potrošnje voća kod djece u nižim razredima osnovne škole. Djeci će se, po mogućnosti od domaćih dobavljača, servirati, ovisno o sezoni, mandarine i jabuke, kruške i šljive, breskve, nektarine, trešnje i jagode.

Školske kuhinje

Hvalevrijedan je i normativ za prehranu učenika u osnovnim školama Ministarstva zdravlja, koji je na snagu stupio u siječnju ove godine, i u kojem nema mjesta za, primjerice, hrenovke i paštete, krafne ili slance. U školskim kuhinjama svakog se dana učenicima mora servirati  voće i povrće, žitarice, mliječni proizvodi, mahunarke, meso, pri čemu više meso peradi, teletina i janjetna, a minimalno svinjetina, zatim jaja i krumpir, riba barem jednom, do dvaput tjedno. Kad su najmanji školarci u pitanju, oni koji do kraja drugog, ili najdalje trećeg razreda ostaju u produženom boravku, i u školi dobivaju četiri obroka, školska kuhinja mora namiriti 80 posto njihovih dnevnih potreba za hranjivim tvarima i energijom. Za preostalih 20 posto, a u slučaju starijih školaraca za sve obroke, pobrinuti se moraju roditelji. Što se, međutim, događa kod kuće, tamo gdje bi djeca trebala usvajati prehrambene navike za cijeli život, koje ih neće voditi ka, kasnije, visokom tlaku, dijabetesu i debljini, povišenim masnoćama, karcinomima? Ispitivanje prehrambenih navika djece u osnovnim školama pokazalo je da čak 66 posto učenika i učenica ne jede voće svaki dan, a povrće svakodnevno ne jede njih 76 posto. Praćenje stanja uhranjenosti djece u dobi od sedam do 14 godina pokazalo je da 26,4 posto djece ima prekomjernu tjelesnu masu, pritom više dječaka nego djevojčica. Čak je 11,2 posto djece debelo, njih 15,2 posto ima pak povećanu tjelesnu masu, a sve kao rezultat kombinacije loših prehrambenih navika i nedovoljne tjelesne aktivnosti. Pretilost među djecom je u stalnom porastu, jer dok je istraživanje provedeno između 2000. i 2005. godine pokazalo da je postotak djece s prekomjernom težinom iznosio 18,8 posto, od 2005. do 2009. godine on se povećao na 26,4 posto. Deset posto učenika osnovnih i srednjih škola nije uključeno ni u kakvu sportsku aktivnosti, a još deset posto njih vježba tek jednom tjedno. Preuhranjenost i pretilost djece, kao i pothranjenost, koja je također posljedica neuravnotežene prehrane, postaju svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, ozbiljan zdravstveni problem. Da bi se on smanjio, potreban je, međutim, opći konsenzus – obrazovnog sustava, roditelja i šire obitelji općenito, cijelog društva. Sustav, odnosno škole i vrtići, sami ne mogu nadvladati ono što se nauči kod kuće.

Problemi s dojenjem 

A poražavajući podaci o tome počinju već od statistike o dojenju novorođenčadi, kao najzdravije prehrane za bebu. U Hrvatskoj je dulje od mjesec dana dojeno samo 50 posto novorođenčadi, dulje od tri mjeseca njih 29,6 posto, a nakon šest mjeseci samo 16,6 posto. Mlade majke najčešće se žale da nemaju dovoljno mlijeka ili da ono nije dovoljno dobro, pa od dojenja prebrzo i odustaju, u čemu ih okolina najčešće i podržava, ili ih čak na odustajanje nagovara. – Čak i ako se roditelji brinu o zdravoj prehrani svoje djece, no po tim pravilima istovremeno ne igraju i bake i djedovi, rodbina i prijatelji općenito, djeca će odbijati poslušnost roditeljima, i steći pogrešne prehrambene navike, iz vlastitog nam iskustva priča majka troje djece iz Zagreba. Zato što je zbog toga u stalnom sukobu sa svojim, i muževljevim roditeljima, ne želi se javno predstaviti, no priča nam kako to izgleda u njihovoj svakodnevici. – Živimo u istom kućanstvu s bakom i djedom, svako na svom katu. Suprug i ja se trudimo djecu zdravo hraniti, i nikad u kući nemamo nezdravih grickalica i gaziranih pića, kod bake i djeda tih stvari, unatoč našim zamolbama i pojašnjenjima, uvijek ima. Kad su neki dan djeca taman počela doručkovati, baka je došla s čipsom pa su djeca odmah prestala s doručkom i tražila čips. Ja im nisam dala, a baka je, istovremeno govoreći kako to nije dobar doručak čips krenula otvarati, i stavljati ga pred djecu…, ogorčena je majka. Takve se epizode, kaže, stalno ponavljaju, vode do svađa u obitelji, a djeca ostaju zbunjena. Za bake i djedove, ali često i obrnuto, nedovoljno educirane roditelje, dobra je hrana bilo koja hrana, i bitno je samo da dijete nešto, bilo što, i po mogućnosti u što većim količinama, pojede. Pa ako je to krafna za doručak, svinjeći kotlet s puno bijelog kruha za ručak, i dvije kriške bijelog kruha s paštetom za večeru, a u međuvremenu tek puno razrijeđenog kupovnog sirupa – za mnoge je roditelje i ostatak rodbine dijete taj dan »jako dobro jelo«. 

Temelj piramide zdrave prehrane školske djece čine proizvodi od žitarica, uključujući rižu, kao i mahunarke.

 Nadalje, tu su povrće, naročito ono lisnato, dok se na trećoj stepenici piramide nalaze mlijeko i mliječni proizvodi, krto meso, perad, riba i jaja.

Namirnice s visokim postotkom masti, šećera i soli nalaze se na vrhu piramide, što znači da se konzumiraju u najmanjim mogućim količinama.

 Djeca školske dobi općenito trebaju pet obroka dnevno –  tri glavna (doručak, ručak i večera) te dva međuobroka.

Doručak je izuzetno važan obrok, koji se ne smije preskakati budući da se njime u organizam unosi 40 posto dnevnih energetskih potreba.

Djeca koja ne doručkuju često su pospana, slabije su koncentracije i lošijih rezultata u školi. 

Djeca školske dobi puno su otvorenija za nove namirnice od onih najmanjih, koji često odbijaju većinu zdravih namirnica, i to roditelji trebaju iskoristiti.

Što su djeca starija, treba im u što većoj mjeri omogućiti zajedničko spravljanje obroka, voditi ih u kupovinu namirnica, dati im da biraju koje sezonsko povrće i voće žele jesti, i na koji ga način pripremati.

Serviranje obroka pred televizorom treba izbjegavati, a potencirati serviranje obroka za stolom, okupljajući obitelj.

 Istraživanja pokazuju da djeca koja jedu za obiteljskim stolom, pritom razgovarajući s roditeljima o tekućim stvarima, razvijaju i bolje komunikacijske vještine od djece koja sama jedu pred televizorom.

Gledanje televizije i igranje igrica na raznim gadgetima općenito im treba ograničiti na manje od dva sata dnevno dnevno, a jedan sat najmanje osigurati za tjelovježbu.

Stvaranje navike 

Kako napominje i dr. sc. Mihela Dujmović, inženjerka nutricionizma iz Rijeke, temelji pravilne prehrane stvaraju se već od dojenačke dobi, a  prihvaćanje pravilnih prehrambenih navika najčešće je ogledalo prehrambenih navika unutar obitelji.– Jedna od najčešćih pogrešaka tijekom dojenačke dobi je što roditelji brzo odustanu od uvođenja naimirnica koju dijete jednom odbije, iako je poznato da dojenče neku namirnicu može odbiti i do deset puta, a kasnije ju prihvatiti. Kako dijete odrasta, uvođenje i prihvaćanje novih okusa je sve teže, dok je često i odbijanje već prihvaćene hrane. Iz tog je razloga važno da roditelji, ali i okolina, pružaju pozitivan primjer djetetu. Kako, naime, očekivati da dijete jede voće ako ga mama i tata ne konzumiraju svakodnevno, ili ga ne vole? Hrana kao nagrada još je jedna pogreška tradicionalno prisutna u našim obiteljima, gdje se dijete za svaki uspjeh nagrađuje čokoladom, sladoledom, bombonima, čipsom, ističe dr. sc. Dujmović. Svakodnevno konzumiranje prerađene hrane, hrane s malom količinom prehrambenih vlakana te hrane s visokim sadržajem transmasnih kiselina, dodaje, predstavlja rizik za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti današnjice i kod djece. Stoga se preporuča svakodnevna upotreba zrelog, svježeg i sezonskog voća u prehrani školske djece, a ne treba zaboraviti ni suho voće (smokve, grožđice, marelice i slično) te orašaste plodove (orasi, bademi, lješnjaci), kao važne izvore nezasićenih masnih kiselina, jednostavnih šećera, vitamina i minerala.Komentirajući uvođenje dodatnog voćnog obroka u škole, nutricionistkinja ističe kako je to hvalevrijedan korak ka pravilnijoj prehrani. Zbog iznimnog sadržaja jednostavnih šećera, vitamina, prehrambenih vlakana, fitonutrijenata i vode voće je, napominje, nezaobilazna namirnica u prehrani djece, i trebalo bi biti sastavni dio barem triju obroka -doručka, jutarnje užine i ručka. Ukoliko dijete odbija voće, preporuča stručnjakinja, treba mu ga pokušati ponuditi na neki drugi način – kao prirodni voćni sok, frape ili smoothie, voćnu salatu, ili pak kao izmiksano svježe voće zamrznuto u kalupima za sladoled. Inače, dosadašnja su istraživanja pokazala i  suhomesnate proizvode, hrenovke ili paštetu svakodnevno, pa čak i više puta dnevno jede čak polovina osnovaca. Također gotovo polovina djece ne odabire voće za međuobrok, a istovremeno jednak ih broj za međuobrok odabire industrijske slatkiše i grickalice.

Prelaskom u predmetnu nastavu, odnosno s 5. razredom prestaje interes za školsku prehranu, potvrđuje nam ravnateljica OŠ »Kozala« Kim Anić, navodeći kako se u školama još mora puno raditi na edukaciji.

– Biranje hrane iz trgovine umjesto školske marende stvar je i kućnog odgoja, ali tu je bitna i socijalna komponenta. Radi se o šetnji i druženju. Na početku svake školske godine tražimo od roditelja da potpišu odobrenje da djeca mogu za vrijeme marende u trgovinu, ističe Anić.

Dodajući kako se generalno ne može reći da djeca ne vole voće, jer postoje učenici koji ga rado konzumiraju, Anić napominje kako će Shema školskog voća zasigurno doprinijeti tome da se djeca zainteresiraju za voćne namirnice.

– Mi smo se i do sada trudili da u našim marendama imamo voće. Najčešće je to ono cijenom dostupnije, kao što su jabuke i banane. Pokazalo se da ima dosta djece koja ne vole voće, jer nisu naučena da ga jedu, međutim postoji i velik broj djece koja su željna voća, ali im je ono nedostupno. Stoga je uvođenje Sheme školskog voća pohvalno, kaže Kim  Anić.

Vrtići za primjer

Upravo je iz takvih razloga, kaže liječnica školske medicine Jagoda Dabo, uvođenje programa Shema školskog voća pohvalno.– Sva istraživanja pokazuju da djeca jedu premalo voća i sigurno je da svi školski liječnici uvođenje voća na jelovnike djece pozdravljaju. Iako se osnovne škole unatrag nekoliko godina trude da poboljšaju jelovnike, školska prehrana još uvijek nije na onoj razini koju je postigla prehrana vrtićke djece, kaže Dabo.  Vrtići su već odavno zatvorili vrata  hrenovkama, paštetama i suhomesnatim proizvodima te su ih zamijenili zdravim namirnicama, pokazuju istraživanja, dok se u škole takva hrana još uvijek uspijeva uvući. Međutim, istraživanja pokazuju i da mlađa djeca više puta na tjedan započinju dan doručkom, uzimaju veći broj obroka dnevno i češće jedu glavne obroke u isto vrijeme, a razlog tome činjenica je da na mlađu djecu roditelji još uvijek imaju utjecaj. Naime, ankete pokazaju da svako drugo dijete ne doručkuje, a učenici nerijetko svoj prvi obrok kupuju u trgovini ili pak u školskim automatima te rijetko koriste prehranu školske kuhinje. 