U postupku protiv optuženog Josipa Klemma, svjedok »pokajnik« Leonard Valent sudu nije mogao objasniti otkuda njegovi potpisi i žig tvrtke Ing-Mont čije je bio direktor na ugovorima o poslovnoj suradnji s firmom optuženika Klemm Security kojeg se tereti da je lažnim ugovorima preko manjih poduzeća izvlačio tvrtkin novac i utajio porez, ukupno 3,5 milijuna kuna. Iako je Valent priznao sudioništvo u kriminalu u razdoblju od 2005 do 2007. i nagodio se s Tužiteljstvom dobivši »rad za opće dobro«, na sud je jučer stigao iz Remetinca s lisicama na rukama jer je u međuvremenu izvršio novo nedjelo. U pokušaju Tužiteljstva da ga podsjeti na potpisano, pokazali su mu i dokaze, brojne cesijske ugovore s njegovim potpisom i pečatom, no, Valent se ostavljajući dojam konfuznog i neuvjerljivog svjedoka držao priče da potpisi nisu njegovi i da se ne može sjetiti imena firmi s kojima su radili. Sudsko vijeće više puta ga je upozoravalo na kaznenu odgovornost zbog lažnog svjedočenja, a Valent je u jednom trenutku dometnuo kako je potpise mogao staviti njegov prijatelj Radovan Štetić koji mu je više puta posuđivao novce za umjetno povećavanje boniteta firme ili Sanja Stojković-Jačmenica od koje je otkupio firmu. Pokušavajući biti ilustrativan dometnuo je kako bilo tko u sudnici može otići do najbližeg print studija i napraviti kopiju takvog pečata. Tužiteljstvo mu je pokazalo i cesijske ugovore s tvrtkom Captator na kojima su također bili njegovi potpisi i pečati, ali ništa od toga više mu nije bilo poznato. Sudskom vijeću je prekipjelo:

– Zar vi stvarno mislite da smo glupi!? Ispada da se baš ničeg ne sjećate. Čini se da lažete! – upozorila ga je sutkinja. Optuženi Klemm prigovorio je i uz ispriku izašao iz sudnice, možda revoltiran inzistiranjem suda prema svjedoku ili pak zbog kilavog Valentovog svjedočenja. Na današnje ročište pozvana je spomenuta Stojković-Jačmenica te Hrvoje Zorović, kojeg su prethodni svjedoci-pokajnici povezali sa sumnjivim transakcijama preko tvrtke Captator. U optužnici se navodi da su iz Klemm Securityja plaćane nepostojeće usluge tvrtkama koje je pronalazio sam Štetić. Kada bi novac sjeo na račune poduzeća, ostali kompanjoni kao direktori tih firmi podizali su ga i predavali Štetiću, a on Klemmu.