ZAGREB Točno u 18 sati jake policijske snage počele su lagano pripuštati građanstvo Trgu bana Jelačića, centralnom punktu velike proslave hrvatskog ulaska u EU.

Makar je »pipanje« bilo temeljito, makar se jedan kineski turist ražalostio zato što je zbog staklenke s pastom od tartufa morao ostati van ograde jer su u staklenki klasificirane kao potencijalno opasne, strpljenje je bilo odlika i onih koji su htjeli prići pozornicama bliže i onih koji su ih silom dužnosti morali sigurnosno provjeriti.

A slučajno ili ne, vjerojatno prvi čovjek na kojeg su posjetitelji fešte na trgu morali nabasati bio je bivši predsjednik vanjskih poslova Mate Granić. Na dan od velikog slavlja, Granić je odrađivao komentatorski posao za Al Jazeeru i to, kako nam reče, sretan što smo doživjeli ovaj veliki dan. Sretnog nekog svijeta je bilo još, no pomalo je razočarenja bila vrijedna činjenica da je svijeta opremljenog kakvim hrvatskim ili EU znakovljem, bilo malo. A od njih malo, velika većina su bili stranci!

– Ja sam Švabo – veli nam srdačno Andreas Fritzsch.

Švabo, a na njemu kocakasti dres i to onaj iz nekih ponajboljih godišta Vatrenih. Andresa je iz Kölna, u Hrvatskoj ima prijatelja i kaže Zagreb je fantastičan, a naučio se na šank i »žuju«.

– Žuja, molim, hvala, bok – smije se, ovaj student filozofije, muzikologije i germanistike.

Hrvatski mu je odličan, toliko dobar da smo bez problema mogli razglabati o geopolitici, recimo. Kaže kako je zapravo protivnik EU-a, jer jednostvano ne misli da bi Bruxelles trebao svima diktirati što nam je raditi. A što misli o Hrvatskoj!?

– Hrvatska je meni kao domovina – kazuje rezolutno ovaj fan Josipe Lisac, kojeg se do zadnjeg trena nije dalo uvjerit da će ovakva svečanost proći bez njemu ponajdraže pjevačice. Arija iz Gubec Bega nije mu bila neka utjeha, baš kao što su neutješni ostali oni koji su se do zadnjeg trena nadali Miši.

Cupkalo se zato lagano uz taktove Marka Tolje. Cupkali su japanski turisti s djecom u majicama vatrenih, cupkala mladost iz Francuske i Njemačke koja je studijski došla proslaviti naš ulazak u EU, cupkala danska obitelj Magnus i Lisa Vejtrop te mladi i veseli Andrea Vejtrop–Birch i Albert Vejtrop–Birch. Bili su u Ljubljani, svratili do Hrvatske.

– Dobro je da ulazite u EU. To je dobro za vašu ekonomiju. Dobro je jer je to zajednica u kojoj postoji briga jednih za druge. A Hrvatska je predivna zemlja – veli nam Lisa iskreno vesela što smo od sutra svi dio iste priče.

K’o što rekosmo, Hrvata u nacionalnim obilježjima i nije bilo previše, ali su redom bili reprezentativni. Kako neće Mate Džidžić bit reprezentativan kad ima desetero djece, devet kćeri i jednoga sina Ivicu koji je s njim i svratio na trg, dok su dame su ostale kući.

– Deset, a sve s jednom ženom – ponosno će Mate.

Velimo mu, bit će da je velika ljubav u pitanju.

– Ma, kakva ljubav. Dobar majstor! – smije se Mate.

Nimalo manje veselje ima kad ga se priupita hoće li nam od ponedjeljka životi biti drugačiji, sad kad smo EU, njemu, djeci mu, Ivici koji je i branitelj bio. Kaže, drago nam je što ulazimo, a što će biti vidjet ćemo. Živjet nam je u nadi, kazuje.

Hrvoje Lukatela te nade nema. Ima zato majicu koju je sam jutrom dizajnirao. Bijela, a na njoj crnim slovima piše – kao pijane guske u maglu!

– V ste danas očito veselit nećete – kažemo mu.

– Nije stvar u tome već u ocjeni toga što to nama znači – kaže on.

– Ali, druge nam nema! – kažemo mi.

– To su govorili ikad smo išli u Beč, u Beograd, u Budimpeštu – tvrd je Lukatela.

Pri tom dodaje kako smo cijeli milenij sačuvali nacionalnu svijest  bez da smo imali vlastitu država, a kad je tako neće nam, uvjeren je, ni ovo udruživanje doć glave.

– Ma, isto će te večeras zapjevat malo?!

– Slavo vam ja pjevam – smije se Lukatela.

Pjevat će zato srednjoškolci iz Karlovca, Fabijan Kečkeš, Fabijan Didak i Marko Brezović koji su ponosno razvili hrvatski barjak i opsali se navijačkim šalovima. Sva trojica 17-godišnjaka pravi su eurofili.

Matej je bio i među prvim našim srednjoškolcima koji su zaslužili gostovanje u Europskom parlamentu i on ne dvoji – mladima će od ponedjeljka biti samo bolje! Štono bi se reklo, svaka mu se riječ pozlatila!