Takozvani »stočar«, brod u izgradnji koji je srastao s navozom i već je dugi niz godina nezaobilazni dio vizure Pule, u sljedećoj bi godini trebao napustiti Uljanik. Gradnju 526, jednog od svjedoka propasti pulskog brodograđevnog diva, nakon puno peripetija prodala je lani tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856 kupcu registriranom u Panami s obavezom da ga djelomično dovrši. Rok za to je ožujak 2026. godine.

Dovršetak i porinuće

Prema riječima direktora Samira Hadžića, ugovoreni radovi bit će izvedeni u roku.

– Sjećate se da je bio onako stepenasto izgrađen, sada je dograđeno dosta, vidljivo je da se radi. Brod je i dosta gotov u trupaškom obliku, treba ga završiti i porinuti. Prema sadašnjem ugovoru za djelomični dovršetak broda rok za izgradnju je ožujak. Ako se bude mijenjao ugovor na način da mi izvedemo i potpuni dovršetak broda, onda će to biti neki drugi uvjeti i rokovi o čemu je sada, bez ikakve ponude na stolu, nezahvalno licitirati, kaže direktor Hadžić.

Brod dug 180 metara, na kojem se trebalo prevoziti 80 tisuća ovaca ili 10 tisuća goveda, izvorno su naručili Kuvajćani 2015. godine po cijeni od oko 70 milijuna eura. Kobilica mu je položena 2016. godine, a radovi na njemu stali su 2018. kad su nagomilani ogromni problemi za pulsko brodogradilište izašli na vidjelo, a radnici na ulice. U godinama nakon toga uslijedio je stečaj i likvidacija društava unutar grupe Uljanik. Hadžić je više puta isticao da bi završetak »stočara« bio vjetar u leđa novom Uljaniku, vodili su se pregovori s raznim stranama o prodaji nedovršenog broda, a često su se kao potencijalni kupci spominjali Turci.

– Konačni kupac službeno je iz Paname. Oni su brod kupili, njihovo je vlasništvo, radi se i financira isključivo njihovim novcem. Za to nemamo državno jamstvo, nema priče da ugrožavamo državni proračun, kaže direktor Hadžić.

U stečaju je vrijednost broda u izgradnji procijenjena na 17 milijuna kuna, a za koliko je prodan Panamcima, nismo doznali. Hadžić navodi da je kupac izrazio želju da ona ostane u diskreciji.

– Brod nije pokriven državnim jamstvima, cijena je prezentirana tijelima Uljanik Brodogradnje 1856, koji je u vlasništvu države, i oni su je odobrili, objašnjava direktor.

Priča o motoru

U brod je potrebno ugraditi i glavni dizelski stroj koji za sobom povlači apsurdnu priču o prodaji skupog motora kroz likvidaciju Uljanika za besramno male novce, a da bi ga onda opet od istog kupca otkupljivali. Motor za »stočara« vrijedan 2,7 milijuna eura izgrađen je u Uljaniku još prije stečaja, a onda je, kao dio stečajne mase, prodan bosanskohercegovačkoj tvrtki Fortin u staro željezo za samo 91.300 eura.

Hadžić kaže da se tada protivio prodaji stroja, jer su se u tim trenucima vodili progovori o prodaji broda. Međutim, brod je pripadao jednom društvu u stečaju, stroj drugom i utjecaja na odluku stečajne upraviteljice nije bilo.

Prodani stroj je ipak »spašen« od reciklaže – kupci broda na vrijeme su otkupili i motor. Za koji novac, nije nam poznato, ali sigurno ne po »stečajnoj« cijeni. Riječ »spašen« pišemo pod navodnicima, jer je javna tajna u Puli da stroj, kojem je drastično obarana cijena i koji je prelazio iz ruke u ruke, vjerojatno nikada nije ni trebao završiti u starom željezu, a sasvim sigurno nikad nije stigao do Bosne i Hercegovine. Stroj, zapravo, nikada nije ni napustio halu u kojoj je izgrađen, što nam je potvrdio i direktor.

– Istina, nije napuštao Uljanik. U tom stjecaju okolnosti povoljno je da je vlasnik broda uspio postići dogovor s tom tvrtkom koja ga je kupila u stečaju i da je motor ovdje i čeka ugradnju. To je i za nas dobro jer briga o motoru za novi Uljanik počet će tek u trenutku njegove ugradnje. Ostali dizel agregati jesu napustili Uljanik, ali njih je stečajna upraviteljica uspjela vratiti i mi smo ih uspjeli otkupiti od Uljanika d.d., s ciljem da ih ugradimo u brod, dok glavni motor nikad nije napustio krug Uljanika, kaže Hadžić.

Neizvjesna budućnost

U Uljaniku Brodogradnji 1856 trenutno radi 400-tinjak radnika, uključujući i kooperante. Direktor kaže da se redovno isplaćuju plaće i podmiruju obaveze, uredno se vraća i pozajmica države za završetak projekata koji su bili pod jamstvima, a kakva će mu biti budućnost nakon porinuća »stočara«, to ovisi o vlasniku, državi, koja je najavila prodaju, iako bi vodstvo Uljanik Brodogradnje 1856 najradije da ostane u vlasništvu Republike Hrvatske.

Direktor navodi da su pogoni i oprema za proizvodnju sačuvani, danas-sutra mogle bi se otvoriti prilike izrade vojnog programa, bilo bi poslova za Jadroliniju ili bilo što drugog od interesa države ili za domaće naručitelje.

Teret »starog« Uljanika

Lanjskog rujna u Uljaniku je porinut plutajući dok za Izraelce, prije dva tjedna Pulu je napustila ribarica za norveškog naručitelja, čija je izgradnja, doduše, kasnila. Redovno održavanje platformi na južnom dijelu osiguravaju kakav-takav mjesečni prihod, ima nešto i brodova pred zgradom Direkcije koji su na servisu. Platformi »Labin« Uljanik je praktički matična luka čiji je ona i proizvod. S druge strane, knjiga narudžbi još je prazna. Kako dalje?

– Sama prodaja ovog broda na navozu bio je veliki uspjeh i osiguralo nam je neki mir. A mir nam je potreban za ugovaranje bilo kojeg posla. Mi, nažalost, imamo teret starog Uljanika za stvoriti povjerenje kod naručitelja. Tko god na internetu upiše Uljanik, otvorit će mu se članci od prije nekoliko godina u kojem se spominje stečaj, likvidacija, dugovi… I članci iz 2018. i 2019. godine kad je brodogradnja, nažalost, sotonizirana, zaključuje Hadžić.