Vandalizam ili?

Što stoji iza incidenata na poluotoku? Puhovski: 'Drugdje ovo nije novost, u Istri, srećom, još jest'

Tihana Tomičić

U većini dijelova zemlje ovo i ne bi bila novost. U Istri, srećom, još jest, kaže Puhovski



Barem dva incidenta dogodila su se zadnjih dana u Istri, iz čega se može postaviti pitanje je li se i Istri počela događati »thompsonizacija«, odnosno promjena klime u kojoj neka, možda mlađa generacija ne zna sagledati realno povijest korištenja ZDS-a ili »ušatog U« kojim se veliča zločinačka NDH i normaliziraju ustaški simboli, počinje li u tom procesu i Istra kliziti udesno. Naime, na spomeniku partizanskim borcima pored Barbana dogodila se prije nekoliko dana vandalizacija te su iscrtani simboli kvazi-države kojom su Primorje i dijelovi Dalmacije zajedno s otocima bili predani Italiji, a onda su se i u Rovinju pojavile naljepnice koje su za grupu građana Antifa Istra – sporne.


Oštre osude


Istarske vlasti odmah su reagirale pa je tako župan Boris Miletić najoštrije osudio vandalski čin šaranja spomenika palim borcima kod mjesta Hrboki u općini Barban. Ta simbolika koja je osvanula na spomeniku, sramotna je i za svaku osudu, rekao je, te odmah pozvao policiju da reagira.


– Istra se ponosi svojom antifašističkom tekovinom, a upravo u rujnu obilježavamo slavne dane naše povijesti i prisjećamo se puta naših boraca i borkinja, kojima dugujemo vječnu zahvalnost, rekao je župan. Takav kukavički čin ne predstavlja vrijednosti Istre, koja je kroz svoju povijest jasno stala na stranu slobode, mira i ljudskog dostojanstva. Fašistički i ustaški simboli ne mogu i ne smiju imati mjesto u našem društvu, poručio je župan. I v.d. predsjednika IDS-a Loris Peršurić oglasio se i poručio kako je Istra izgrađena na temeljima i vrijednostima antifašizma, slobode, tolerancije i suživota te kako su to vrijednosti koje određuju Istru.




– Upravo zato najoštrije osuđujemo vandalski čin uništavanja spomenika palim borcima kod Hrboki, podignutom u čast onima koji su svoj život položili u borbi protiv fašizma i za slobodu koju danas imamo, naveo je Peršurić. Čin je naišao i na oštru osudu Saveza udruga antifašista Istarske županije čija je predsjednica Ada Damjanac podsjetila da je u Hrvatskoj nakon rata srušeno tisuće spomenika NOB-u, no da su u Istri do sada svi ostali očuvani.


Odmah nakon toga policija je provela očevid i još je u potrazi za počiniteljima, no slično se dogodilo i u Rovinju.


Iako je znakovlje HOS-a u Hrvatskoj legalno, grupa građana Antifa Istra je reagirala – kažu kako je »švrljotina« na spomeniku borcima NOB-a kod sela Hrboki, zbog čega se cijela istarska političko-društvena »krema« tobože zgrozila i digla na zadnje noge, samo jedna u nizu. »Moramo vam skrenuti pozornost i obavijestiti vas da je cijeli rovinjski stari grad oblijepljen ustaškim obilježjima, oznakama HOS-a i sličnim insignijama. Gotovo svaki oluk u starom gradu oblijepljen je sramotnim naljepnicama. Pronašli smo i skinuli petnaestak komada, no više od toga nismo uspjeli. Najžalosnije od svega je da je čak i spomen-ploča na rodnoj kući Pina Budicina također oskvrnuta sramotnom naljepnicom, no ta je dosta visoko zalijepljena i uz najbolju volju je nismo stigli dohvatiti«, objavili su na društvenim mrežama u ime grupe građana i bez potpisa osobe koja stoji iza objave. »Visoki turizam i naci ideologija ne idu u isti koš. Osobito apeliramo na vodstvo Grada Rovinja da se saberu i pokažu ono što načelno stranka vodećih ljudi grada propagira – Istru kao mjesto tolerancije, suživota i antifašizam u srži. U nadi smo da će komunalno redarstvo ili bilo tko drugi nadležan reagirati i napraviti reviziju ‘prihvatljivog vandalizma’«, stoji u objavi Antife Istra.


Turobna integracija


Jesu li ove pojave dokaz da je i u Istri stasala nova generacija nesvjesna što ovi simboli doista znače – prema mišljenju analitičara, prof. Žarka Puhovskog, »ukrašavanje« spomenika palim partizanima ustaškim oznakama ovih dana kod mjesta Hrboki ponajprije je turobna indicija konačne integracije Istre u većinsku Hrvatsku. Jer, u većini ostalih dijelova zemlje ovo i ne bi bila neka novost, u Istri, srećom, još jest.


Foto Davor Kovačević


– U mnogim dijelovima Hrvatske ovakva je »prenamjena« antifašističkih spomenika započela već 1990. ili 1991. godine i naznačila davni – još od antisemitskih progona iz srednjega vijeka poznati slijed: »dopisivanje« simbola, njihovo uništavanje, verbalni, pa fizički napadi na one koji su bili simbolizirani, pa njihov progon – i na kraju ubijanje. U Hrvatskoj je, srećom u nesreći, pritom na djelu bio stanoviti lijevak – najradikalniji akti protiv progonjene manjine bili su i najrjeđi. Ali bilo ih je, kaže Puhovski. Po njegovom mišljenju, ovo sadašnje istarsko kašnjenje koincidira na žalost s »revivalom« histeriziranoga straha od jugoslavenskih/komunističkih/srpskih duhova.


– Premda Jugoslavije već dugo nema, premda komunistički orijentirana populacija stane u bolji lift, a srpska je manjina posve reducirana, zebnja se reciklira, kaže on.


Grbin bez komentara


– To je podgrijavanje nacionalističke tjeskobe na drugome kraju države dovelo do toga da iz vladajuće koalicije, iz DP-a, tvrde kako je svinjska kuga u Slavoniji zapravo srpskoga, a ne afričkoga podrijetla. Da je s ratnim nakanama uvezena iz Srbije i Republike Srpske, i da se širi iz maloga srpskoga sela u Baranji. A posebice iz gospodarstava u ulicama koje nose imena srpskih i partizanskih junaka. Pitanje je trenutka stoga posve jednostavno: može li se ovo novo »jedinstvo Hrvata« na najnižoj mogućoj razini nekako zakočiti, ograničiti – jer nestati još dugo neće. Bilo bi možda dobro započeti u politički očito »zaostaloj« Istri, jer tamo se radi »tek« o napadu na simbole, koji se još uvijek izvodi s margine, srećom, kaže prof. Puhovski.


Iako smo za komentar zamolili i SDP-ovog gradonačelnika Pule Peđu Grbina, on nam nije odgovorio.