PULA – Stalno slušamo priče o raspadanju naše koalicije, a na dosadašnjih 11 sjednica Gradskog vijeća, usvojili smo sve osim jedne jedine odluke. Kao koalicija funkcioniramo, iako smo različite političke orijentacije. Narod mora shvatiti da više ne vlada jedna stranka u kojoj svi imaju jednaka razmišljanja i stavove.

Riječi Dušice Radojčić, predsjednice Gradskog vijeća Pule, inače s raznih medijsko-političkih strana često osporavane jer je riječ o »osobi koja ne razumije da politiku čine kompromisi« na najbolji način opisuju ne samo pulsku političku stvarnost, opisuju one i svehrvatski, nadasve arhaični i krajnje koristoljubivi doživljaj politike. Osvojiti vlast znači – vladati. Na jedan poprilično srednjovjekovni način. Grabiti sebi i stvarati podanički krug čija će egzistencija ovisiti o bespogovornom klanjanju njim samim. Pa je toj i takvoj politici sve dopušteno, ponajviše bjesomučno trošiti, pojesti za jednu večer onoliko koliko prosječno plaćeni radnik zaradi u nekoliko mjeseci.

Istra, i inače lider u mnogim procesima na hrvatskom teritoriju, je prva brutalno kaznila upravo te i takve, one koji ne poštuju rad, one kojima su usta tako dvolično puna ljudskih prava, demokracije ili antifašizma, a da su realno suprotnost od svega toga, i odlučila birati one koji – služe. Na primjeru Pule to se najbolje iskazalo u profilima Filipa Zoričića i Dušice Radojčić, odnosno nezavine liste i Možemo!.

Zoričić kao dijete odraslo u radničkoj obitelji u stanu znatno manjem od garaža donedavnih istarskih političkih moćnika, osoba koja svojim centrističkim položajem može bez problema razgovarati, i razumjeti, kako one s lijeve tako i one s desne strane, doživljen je od stare nomenklature poput najopasnijeg virusa.

On naime ustrajno provodi najvažniju mu maksimu prema kojoj je uloga gradonačelnika u služenju građanima. Apsolutnom transparentnošću trošenja proračunskih sredstava uspostavio je još jedan »smrtni grijeh« od kojeg zazire najveći dio hrvatske političke scene. Da, nije lako, ali zbog tako potrebnih promjena na političkoj sceni Zoričić i Radojčić u svojoj koaliciji moraju ustrajati.

Njihov pad, poraz je nade u konačno rađanje odgovorne hrvatske političke scene.

– Nisam postao gradonačelnik da razvijam sebe, već grad. Oslobodili smo ga okova nakon tri desetljeća i sada imamo priliku krenuti iznova. Cijelog sam sebe dao u ovu priču i to ljudi jako dobro znaju. Grad stagnira i stoji i treba ga razvijati projektima.

Ovaj stav Filipa Zoričića trebao bi biti mantra i mnogim drugima, od Rijeke do Zagreba. I baš zbog toga, treba izdržati. Ma koliko se manipuliralo na primjeru pulskog Lungo mare, ma koliko se podmetalo na raznim investicijskim projektima začetim u doba korupcije, ma koliko se podbadalo s frazama o »izdaji principa«.