
Foto D. Kovačević
Kanadski model, koji je kao poželjan istaknuo mandatar buduće vlade Tihomir Orešković, u zapadnim se okvirima smatra jednim od uspješnijih, a pritom i socijalno osjetljivih modela, no daleko je od sigurnosti koju u hrvatskom sustavu zdravstva uz mjesečnu doplatu od 70 kuna danas uživaju hrvatski pacijenti
ZAGREB Lijekovi na recept, hitna pomoć, dentalne usluge, fizikalna terapija, naočale na recept, stavke su koje bi otpale iz košarice usluga koje pokriva polica osnovnog zdravstvenog osiguranja kad bi se na Hrvatsku preslikao kanadski zdravstveni model. Sve bi se ove usluge morale plaćati iz vlastitog džepa, ili plaćati kroz dodatno zdravstveno osiguranje u nekoj od privatnih osiguravateljskih kuća.
Kanadski model, koji je kao poželjan istaknuo mandatar buduće vlade Tihomir Orešković, u zapadnim se okvirima smatra jednim od uspješnijih, a pritom i socijalno osjetljivih modela, no daleko je od sigurnosti koju u hrvatskom sustavu zdravstva uz mjesečnu doplatu od 70 kuna danas uživaju hrvatski pacijenti.
Bitno skuplje usluge
Kanadski sustav zdravstva pripada tzv. Beveridgeovom modelu, a počiva na javnom zdravstvenom osiguranju koje pokriva većinu zdravstvenih usluga. Model kakav je na snazi i u skandinavskim državama, Italiji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, omogućuje opću pristupačnost i izravnu kontrolu proračunskih troškova državnoj administraciji. Oko 70 posto ukupne zdravstvene potrošnje u Kanadi pokriva se prihodima od poreza na državnoj i lokalnoj razini, čime se pokriva veći dio liječničkih usluga i bolničke skrbi, troškovi izvanbolničkog liječenja i produljenog liječenja.
U pružanju zdravstvenih usluga sudjeluju i privatne zdravstvene ustanove. Zdravstvo je decentralizirano, pa se uvjeti osiguranja odnosno košarice usluga, razlikuju od jedne do druge pokrajine. Stanovnik jedne pokrajine ponekad će, ako ode liječniku u drugoj pokrajini, morati platiti zdravstvenu uslugu, no pacijent bez zdravstvene iskaznice svugdje može računati na besplatne zdravstvene usluge ako se radi o hitnom slučaju. Kako su u medijima posvjedočili naši iseljenici u tu zemlju, zdravstvene usluge bitno su skuplje nego u nas, a na pregled obiteljskog liječnika, primjerice, čeka se i do tri tjedna.
Primjenu kanadskog modela zagovarao je i ministar zdravlja na odlasku, Siniša Varga, koji i danas tvrdi da su hrvatski i kanadski sustav zdravstva prilično slični i socijalno osjetljivi, s tim da naše zdravstvo ima veći broj ustanova u državnom vlasništvu. Ministar kaže kako je taj sustav održiv, o čemu, dodaje, svjedoči i činjenica da već sada polovica bolnica ne posluje s gubitkom.
Sindikati zabrinuti
U Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH) zabrinuti su zbog moguće »kanadizacije« hrvatskog zdravstva, osobito zato što budući premijer takve najave iznosi prije široke javne rasprave, a protiv zamjene Štamparovog modela kanadskim izjasnio se i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi.
– Umirovljenici i starije osobe zabrinuti su zbog opasnosti od »kanadizacije« zdravstva, što bi značilo da javni sustav više neće pokrivati troškove lijekova na recept, dentalnih usluga, protetike, kućne njege i dugoročne skrbi. Za starije osobe, mahom u zoni siromaštva, jednostavno je pretpostaviti kako bi prošle u zdravstvenoj reformi po kanadskom receptu – upozorio je SUH u priopćenju.
Oreškovićevi su izvori informacija, kažu u SUH-u, »privatni susret na zagrebačkoj špici prije nekoliko dana s Antom Čorušićem, HDZ-ovim zdravstvenim ideologom, te sa zastupnicima Mosta«.
Apsolutno protiv uvođenja kanadskog modela je i Spomenka Avberšek, počasna predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva. Kanadski je standard, kaže, daleko iznad hrvatskog gdje u siromaštvu živi 80 posto građana.
– Kanadski je model kombinacija javnog i privatnog zdravstva, a jedino javno zdravstvo može osigurati punu uslugu svim našim građanima. Ne sporim da je Orešković stručnjak, ali radio je za farmaceutsku industriju koja je 100 posto usmjerena na profit i to na štetu siromašnih građana – poručuje sindikalistica Spomenka Avberšek.