Štern kaže da neće dozvoliti prodaju naftnih polja u Siriji jer je interes povećavati, a ne smanjivati rezerve, i u tom kontekstu prodaju Bijelih noći ocjenjuje kao "zadnju nepromišljenu prodaju"
Davor Štern, energetski stručnjak i konzultant, prvi je »depolitizirani« predsjednik nadzornog odbora jednog javnog poduzeća, Ine, izabran javnim natječajem. Ovog bivšeg ministra gospodarstva te nekadašnjeg direktora Ine, i samog je, kako nam kaže, Vlada ugodno iznenadila ispunivši obećanje da će u nadzorni odbor kompanije staviti stručne ljude. Političari, uz dužno poštovanje, kaže Štern, o nafti i plinu ne znaju ono što zna on, a depolitizacija se, kaže, mora protegnuti i na druge razine upravljanja poduzećem.
Što ste do sada zatekli u Ini, i koji će biti vaši prvi potezi u toj kompaniji?
Cijena goriva u Hrvatskoj ide prema deset kuna, pri čemu polovicu uzima država kroz trošarine. Ima li Vlada namjeru mijenjati formulu za izračun cijene, koja se uopće niti ne temelji na cijeni barela, ili smanjivati trošarine?
– Svuda vani su cijene derivata, i trošarine, visoki, dapače, još i više negoli kod nas. Sve zemlje ubiru trošarine, puneći tako velik dio proračuna. Vjerujem da puno prostora za snižavanje trošarina nema, i država ne bi u to trebala intervenirati, jer su državne financije osnova za funkcioniranje svake zemlje.
– Ne mogu o tome još ništa govoriti, imali smo tek prvu sjednicu nadzornog odbora. Ono što se o Ini vidi »vani«, čini mi se, gore je od pravog stanja stvari. Ina je bila opterećena aferama, sada i borbom oko dionica, to je tvrtka općenito opterećena problemima, s relativno slabijim benzinskim postajama od konkurencije, i tako redom. Sve se, međutim, u kratkom vremenu može popraviti, jer Ina ima svoju tradiciju, i zaposlene koji joj mogu vratiti staru slavu. Imamo, u krajnjoj liniji, MOL kao strateškog partnera. To nije nekakav fond, već velika kompanija koja »zna« naftu, preradu i marketing, bit je samo da pronađemo zajednički jezik. Treba popraviti klimu unutar, i izvan Ine, i što je najvažnije, vratiti pouzdanje »inaša« u njihovo poduzeće. Osnovna vrijednost Ine je u Naftaplinu i Croscu, općenito granama sličnim petrokemiji – nečem što mnoge zemlje nemaju, i što moramo sačuvati pod svaku cijenu. Jedna od osnovnih zadaća Ine jest i povećanje rezervi. Najveći uspjeh Ine je Sirija, ugovor kojeg sam još ja potpisao 1999. godine, no otad ništa konkretno nije napravljeno.
Dolazi li u obzir, i hoćete li dozvoliti, prodaju Ininih koncesija na inozemnim poljima, pa tako i u Siriji, ukoliko do njih dođe?
Koja je budućnost, odnosno najizgledniji završetak burzovnog rata oko dionica Ine?
– Priča se previše fokusirala na dioničarske udjele u Ini, koji, da firma nema problema, uopće ne bi bili bitni. Upravljačka prava, nažalost, već su predodređena, bez obzira na to što će se dogoditi. Ako je MOL imao veća upravljačka prava i sa ovim udjelom, onda je logično da ta prava i zadrži ukoliko ostvari preko pedeset posto udjela u kompaniji. Ina je velika kompanija, te svaki čovjek koji može doprinijeti, treba sudjelovati u njenom upravljanju. Žao mi je vidjeti, zato, što uprava Ine sada služi više kao kapa na loncu, to treba promijeniti.
– Apsolutno ne. Prodaja Bijelih noći bila je zadnja nepromišljena prodaja rezervi. Interes svake kompanije je povećanje rezervi, a ne njihovo smanjivanje, zato je prodaja Bijelih noći neobjašnjiva. Imam neke spoznaje o tome, no ne bih ih otkrivao, prvenstveno zato što sam obećao sebi da se neću baviti prošlošću, već se koncentrirati na budućnost.
U kojoj je fazi modernizacija domaćih rafinerija, konkretno ove riječke, i kad se može očekivati završetak tog procesa?
– To još ne znam. Za sljedeću sjednicu nadzornog odbora namjeravam zatražiti detaljno izviješće o modernizaciji rafinerija jer se, nažalost, s tim jako kasni, ne mjesecima, već godinama. Ipak, modernizacija u Rijeci je pri kraju, a Mlaka bi se, po meni, trebala potpuno zatvoriti. Ja jako volim Rijeku, puno sam u Rijeci i okolici radio, bio sam i privatno vezan uz Rijeku. Rijeka je, međutim, morski grad koji nije na moru, i to treba mijenjati. Riječka riva se proteže od Transadrije, do Lučke uprave, sve dalje je crna rupa.
Umjesto industrijske zone, koja je zapravo industrijsko »truplo«, leš koji zagađuje cijeli grad, a ničem ne koristi, tamo bi trebao biti grad na obali, s vizurom Monte Carla.
Kao savjetnik mađarskog Trigranita u Rijeci sam prije šest godina predlagala oživljavanje Delte, gradnju luke za megajahte, šopingcentra, zabavnog centra, no iz nekog smo razloga odbijeni
Kao savjetnik mađarskog Trigranita, koji je izgradio Arena centar na zagrebačkom Laništu, i oživio taj dio grada, ja sam s Trigranitom bio i u Rijeci prije šest godina. Predlagali smo oživljavanje Delte, gradnju luke za megajahte, šopingcentra, zabavnog centra, no iz nekog smo razloga odbijeni. U Hrvatskoj se, općenito, promjene presporo događaju, i to je jedan od naših najvećih problema. Vjerujem da će najnovije promjene u Vladi, a posebno uvođenje potpredsjednika Vlade zaduženog za investicije, riješiti ovo usko grlo hrvatskog gospodarstva.
Više u današnjem tiskanom izdanju Novog lista
