Zbog maltretiranja radnika, iscrpljivanja do iznemoglosti, osobe starije od 50 godina nemaju što tražiti u turizmu jer više jednostavno fizički ne mogu odgovoriti zahtjevima poslodavca
Turistička sezona je u punom zamahu. Za sretnike to znači odmor, a za radnike u turizmu, bili oni stalno zaposleni ili sezonci – rad do iznemoglosti. Od jutra do mraka, bez dnevnih stanki i slobodnih dana, nizanje prekovremenih sati van svih zakonskih granica, neplaćanje doprinosa i minimalne plaće – druga je, ne tako blještava, strana medalje hrvatskog turizma.
Žene u turizmu u posebno su teškom položaju. Uglavnom rade na određeno vrijeme i uglavnom sezonske poslove gdje se radi više od 60 sati tjedno te su maksimalno iskorištene. Radnicama se nerijetko ukidaju radna mjesta i šalje na druga gdje ih se iscrpljuje sve dok ne izgube snagu za daljnju borbu i rad. Žene u turizmu rade najteže i najprljavije poslove pa nakon dugotrajnog rada u teškim uvjetima profesionalno i trajno obolijevaju te tako pune statistike invalida rada.
Zabilježio ju je Državni inspektorat u »Analizi turističke sezone 2011. godine« u kojem navode da su gospodarski inspektori i inspektori rada kontrolirajući radnike u ugostiteljstvu i turizmu kod 2.202 nadzirana poslodavca otkrili čak 2.158 povreda zakona. Koliko nadzora, toliko prekršaja.
Inspektori će i ove godine kontrolirati poslodavce, koji se njihovih prijava i kazni očito ne boje, te će ih vrlo vjerojatno dočekati slična orgija bezakonja, barem sudeći prema riječima Brune Bulića, predsjednika Sindikata Istre i Kvarnera (SIK) koji okuplja 10.000 radnika zaposlenih u stotinjak tvrtki regije.
Strah od otkaza
– Nažalost sve što ste naveli gorka je istina. Većinu tih prekršaja čini nepoštivanje zakona o radnom vremenu i nepoštivanje dnevnog te tjednog odmora radnika. Tu je također i dvostruka evidencija prisutnosti na poslu, jedna za inspekcije a druga za potrebe poslodavca. Do tih saznanja inspektori dolaze u neposrednim razgovorima s radnicima. To rade lukaviji poslodavci tako da tu puno puta izigraju inspektore. Bahati poslodavci ni to ne čine. Uz ostale prekršaje, posebno po pitanju zaštite na radu, dolazimo do tih ružnih brojki o povredama zakona, kaže Bulić.
Iako je ministarstvo turizma zajedno sa sindikatima napravilo normative i standarde koji bi radnike u turizmu trebali štititi od izrabljivanja, Sindikat Istre i Kvarnera upozorava da se njih nitko u Hrvatskoj ne pridržava i da sustav ne funkcionira.
– Zbog stvaranja što većeg profita poslodavci ne vode računa da time stvaraju invalide rada. Upravo zbog toga turizam u Hrvatskoj najveća je nevidljiva tvornica invalida. Također zbog takvog maltretiranja radnika, iscrpljujući ih do iznemoglosti, osobe starije od 50 godina nemaju što tražiti u turizmu jer jednostavno fizički ne mogu odgovoriti zahtjevima poslodavca te se i ne javljaju na sezonske poslove. Bilo bi interesantno da se na nivou Hrvatske napravi analiza koliko je sezonskih radnika u dobi od 50, 55 i 60 godina. Rezultat bi bio stravičan i ne bi se puno razlikovao ni kod stalno zaposlenih radnika kada bi se izuzela administracija, dodaje predsjednik SIK-a.
Osim iscrpljivanja radnika i prekrajanjem kolektivnih ugovora, čime im se malo po malo oduzimaju stečena prava, kompanije su otkrile i treću efikasnu metodu za povećanje profita – stalno zaposlene radnike, pod izgovorom da su višak, »pretvaraju« u jeftinije, sezonske radnike. I to bez prevelikog otpora, radnici u strahu od otkaza pristaju na bilo kakav status i potpisuju sve što im se nudi.
Grubi neoliberalni kapitalizam
Danas je tako u odnosu na 90-te stalno zaposlenih radnika u turizmu samo jedna trećina, iako su troškovi osoblja u odnosu na ukupni prihod isti ili manji nego recimo u Španjolskoj i ostalim turističkim zemljama Europe.
– U tom njihovom »restrukturiranju kompanija« sve što je bilo starije od 45 godina rastjerali su kući, normalno pod motom dobrovoljnosti. S druge strane niti jedna veća i ozbiljnija kompanija u turizmu ne ostvaruje profit manji od 50-ak milijuna kuna. Nema predsjednika uprave koji prima plaću neto ispod 25.000 kuna, a doseže i do 80.000 kuna, plus službeni automobil 24 sata dnevno, poslovna kartica, godišnji odmor 30 dana, studijska putovanja po svijetu i do mjesec dana, osiguranje za obitelj, bonusi koji dosežu godišnje i preko 500.000 kuna za uspješno odrađen posao. No, kada radniku treba povećati plaću s primjerice 3.500 na 3.600 kuna onda je to veliki problem – govori Bruno Bulić.
– U turističkim poduzećima uspostavljen je robovlasnički odnos i teško je bilo što u ovom trenutku učiniti jer Hrvatskom hara jedan grubi neoliberalni kapitalizam gdje je došlo do nečeg strašnog za radništvo, a to je sprega vlasti i kapitala protiv radnika. Bogati financiraju političare u izborima, a ovi im se odužuju kroz zakonsku regulativu. Nad radništvom su se nadvili tamni oblaci, ali voda ide na vrč dok ne pukne, predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić.
