Borba protiv bolesne fatamorgane – koja se za njih zove komunizam, i protiv liberalizma koji je dominantni svjetonazor u zemljama Europske unije i Zapada potpuno odgovara Katoličkoj crkvi u Hrvata. Pozitivni, otvoreni, nasmijani Papa Franjo je nešto sasvim drugo ali – ovdje se spustila gusta magla
Znam da su se nama supruge znale susretati na zornicama kad je Orešković pokušavao napraviti kuću u Šestinama kad je bio direktor Plive, tako da je praktični katolik, i ja mislim da je to za društvo i za Hrvatsku jako dobro, da su konačno četiri vodeća čovjeka u državi – dakle gospodin Orešković, predsjednica Kitarović, gospodin Karamarko i gospodin Petrov praktični katolici, to nismo nikad dosad imali, rekao je Ante Čorušić, tada potencijalni ministar zdravstva, u intervjuu »Labrintu« HTV-a.
Isti je to intervju u kojem je Čorušić iznio i najveći biser o načinu sastavljanja nove hrvatske vlade. Biser o tome da je HDZ za ukupno tri sata trebao naći »nestranačkog« mandatara. Karamarko je preko Čorušića premijersko mjesto ponudio Timu Oreškoviću koji je slučajno taj dan bio u Zagrebu i onda je on u roku od tri sata pristao da bude mandatar nove vlade. Čorušić u tome očito nije vidio ništa bizarno, nije mu se to učinilo valjanim dokazom da i zbog tog slučajnog i brzopletog biranja mandatara – to ne može biti Vlada u koju se može i u koju treba vjerovati.
A to da su glavni političari »konačno«, »napokon« praktični vjernici govori o glavnim prioritetima i pravim namjerama nove vlasti. Nikakve reforme nisu toliko bitne, pa niti one ekonomske iako HDZ neprestano ističe kako je lijeva koalicija u protekle četiri godine uništila zemlju i kako je stoga zadnji čas da je oni sad spase. Zato preuzimanje vlasti nije i pravo na plijen koji vlast donosi, nego žrtvovanje za narod i državu, beskonačni put odricanja i mesijanstvo – sve kako bi se Hrvatska spasila.
Ministrove nebuloze
Mantra Mosta bila je – nećemo nikakva svjetonazorska i ideološka pitanja, nećemo se opredjeljivati oko bilo čega što može izazivati podjele u društvu. Oni će to i dalje u početku izbjegavati, ali podrazumijevajući da će na djelu biti konzervativna obnova koja odgovara ovako izrazito desno profiliranom HDZ-u i prelatima Katoličke crkve u Hrvata i koji oni u Mostu ni u čemu neće priječiti.
Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, u komentaru »Opasno ignoriranje žrtava« piše da će Hrvatska postati normalna demokratska država i normalno zdravo društvo »tek onda kad bude imala političke snage i volje stvarno zakonito i etički procesuirati sve one koji su progonili hrvatske branitelje te ocrnjivali, ignorirali, izrugivali i marginalizirali njihovu žrtvu za Hrvatsku. U velikoj je opasnosti goli opstanak zemlje koja nije sposobna zaštititi, stvarno poštivati i slaviti žrtvu svojih ponajboljih sinova i kćeri.« Procesuiranje izdajnika, zar ne? Da, dobro ste pročitali, rekao bi Reiner.
Dakle, Miklenić traži kaznene progone za one koji su navodno ocrnjivali, ignorirali i marginalizirali branitelje što bi, naravno, značilo smrt europske demokratske pravne države kod nas. Za branitelje ne smiju vrijediti zakoni koji vrijede za sve druge građane kako je ono bio objasnio Karamarko. »Pa to su branitelji!«, uzviknuo je u lipnju Tomislav Karamarko, dan nakon što su veterani iz šatora stigli pred Banske dvore a na Savskoj prijetili plinskim bocama. A oni koji misle da i u Hrvatskoj u kojoj su napokon na čelu četiri praktična vjernika, svi građani pred zakonom moraju biti ravnopravni, mogli bi riskirati progon. Očito Miklenić podržava i onu notornu tezu nekadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda iz sredine 90-ih godina prošlog stoljeća da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin.
Sve je to dogovoreno i usklađeno mjesecima ranije. No, u onom vremenu kad su i Karamarko i Ivan Miklenić i Josip Bozanić i izvjesni pukovnik Mijo Crnoja, o kojem se ovih dana s iskrenim zgražanjem priča, mislili da će HDZ hametice poraziti SDP-ovu koaliciju pa će biti lakše zavesti nekakvu strahovladu o kojoj valjda niti oni baš nemaju jasnu predodžbu. Nebuloze i ludorije novog ministra branitelja baš su na tragu onoga što piše Miklenić. Sačiniti registar izdajnika i onda ljude lijepo procesuirati.
Veselje na Kaptolu
Na Kaptolu stvarno mogu biti zadovoljni jer toliko vjernika najviših dužnosnika zaista nisu nikad imali. Devedesetih godina prošlog stoljeća počelo je zlatno doba Kaptola kad su i brojni komunisti pohrlili u crkve i preobratili se. No, prelati nisu mogli biti najiskrenije zadovoljni s tim mondenim preoblačenjem jer su dobro znali da se radi o prijetvornosti i bljutavom, prizemnom konvertitstvu, prečesto viđenom. Patronizirali su velikog kapitalca – najmlađeg generala JNA Franju Tuđmana, ali ipak je on svojedobno bio komunist najrigidnijeg kova i uz Crkvu ga je vezivao jedino žestoki hrvatski nacionalizam. Nije bio njihov čovjek i nije dopuštao da mu Crkva vodi politiku.
Gušenje slobode
Zasad sve govori da će biti drukčije. Sastav Timovog tima, ili barem neki ministri, Hasanbegović i Crnoja na primjer, pokazuju da će Vlada voditi izrazito nacionalističku a onda i opasnu, incidentnu politiku. Borba protiv bolesne fatamorgane – koja se za njih zove komunizam, i protiv liberalizma koji je dominantni svjetonazor u zemljama Europske unije i Zapada potpuno odgovara Katoličkoj crkvi u Hrvata. Pozitivni, otvoreni, nasmijani Papa Franjo je nešto sasvim drugo ali – ovdje se spustila gusta magla.
Slijedi gušenje slobode govora i slobode medija, dokle god vlast bude mogla dosegnuti svojim pipcima. Novi prvi potpredsjednik Vlade tužio je u svom životu sijaset novinara i nekima prijetio kako će s njim imati problema. Dominantni biskupi u praksi nemaju ništa protiv restrikcija javne riječi.
Karamarko se volio služiti militarističkom retorikom pa mu je bila omiljena fraza kako Hrvatskoj slijedi novi Domovinski rat. Bez oružja. Ako je tako, mogli bismo uzvratiti: Držat ćemo vas na nišanu.
