Ako u ničemu drugom, a onda u oštrini, ova je vlast prevazišla ono što je obećala i što se od nje očekivalo. Naime, umjesto hrvanja s problemima, svjedočimo pravom pravcatom kick-boxingu i to onom s full kontaktom i bez suvišnih pravila. Društveno politička scena nije ovoliko bila zažarena još od vremena uličnih demonstracija na HDZ-ov pogon, kad se, prije više od desetljeća, skandiralo za »naše generale« i kontra trećesiječanjske vlasti.    

 Samo u ovom tjednu detonacije odjekuju s toliko frontova da ih je teško i pobrojiti: Vlada je i dalje u ratu s Crkvom oko umjetne oplodnje, sa sindikatima nema popuštanja, nego se rezanjem plaća u prosvjeti ide u daljnje zaoštravanje, euro-Pelješki most nabija se na nos HDZ-u, iz Banskih dvora su figu pokazali PR agencijama i izazvali rat koji će sigurno potrajati i u kojem se neće uzimati zarobljenici, a Linić nastavlja s nemilosrdnim discipliniranjem… U isto vrijeme, nad globalnim i domaćim gospodarstvom i optimisti sumnjičavo vrte glavom, pa se i velika, dobra priča o sve izglednijem spasu hrvatske brodogradnje gubi u kakofoniji loših vijesti i izmjeni rafala između Vlade i svih onih čije se političke i poslovne navike kani mijenjati. 

 Problem Kosor

    Tomislav Karamarko je već obavio nekoliko preliminarnih razgovora s ciljem stvaranja svojevrsne »Antikukuriku« koalicije na lokalnim izborima. Računica je jednostavna i logična – ne bude li dramatičnih potresa među vladajućim strankama, Kukuriku blok će u mnoštvu jedinica lokalne samouprave zajedno na izbore. U tom slučaju HDZ ima šanse za pobjedu tek u svojim najjačim utvrdama, koje nisu pale ni nakon bijega premijera, izgubljene premijerke i »Fimi medije«… Toga je svjestan i vrh HDZ-a pa su već u pravcu buduće suradnje razgovarali sa šefom HSS-a i Blokom umirovljenici zajedno. HSS postoji kao politički faktor u središnjem dijelu kontinentalne Hrvatske, a BUZ bi, kao »oporbeni umirovljenici« mogao donijeti koji postotak seniorskih glasova.

No, ključ za srednjoročne izglede HDZ-a ne drže ni Hrg, ni Grujić – ukoliko Karamarko želi biti kompetitivan, morao bi brzo odlučiti što sa Kosorom (ne Jadrankom, Darinkom) i vidjeti što s pravašima. HSLS je, naime, makar izvanparlamentarna stranka, nezanemarivog rejtinga u gradovima (gdje se HDZ već tradicionalno muči), a pravaši bi, da se ujedine, bili solidna snaga na desnici, na razini Laburista s druge strane političkog spektra. No, tu je i problem: pravaški gambit nije razriješio dosad nijedan lider HDZ-a: da li biti katalizator njihovom ujedinjenju – i tako potencijalno sebi odgristi dobar dio glasova, ili ih pokušati decimirati, te tako oslabiti desno krilo, a ojačati rezultat HDZ-a? Bit će doista zanimljivo vidjeti što će iz pravaškog izloga odabrati Karamarko: ujedinjenje, uništenje, ili suradnju samo s nekim frakcijama. Bez koaliranja s (barem) nekim od HSP-ova, HDZ-u svakako znatno padaju akcije na jugu i istoku zemlje.   

 Kerumov kraj

    Narednih nekoliko mjeseci znojit će se, premišljajući o tome što napraviti na lokalnim izborima, i Hrvatski laburisti. Lesarova stranka, kojoj rejting raste poput kineskog BDP-a, naime, došla je do kraja djetinjstva. Dosad je bilo relativno jednostavno: kao oporba katastrofalnoj HDZ-ovoj, i po procjeni laburista nedovoljno lijevoj vlasti SDP-a, dohvatili su uvjerljivu treću poziciju u Hrvatskoj. No, slijedi pitanje koje je dosad (s)lomilo sve »brončane« političke partije u nas: što sad? I dalje ostati u opoziciji i pomiriti se s činjenicom da praktički nigdje u državi neće biti na vlasti? Čemu onda politička bitka i kako uopće primiriti članstvo? Prikloniti se nekom velikom kraljevstvu? Ali, kojem? »Neoliberalnom« SDP-u, ili »konzervativnom« HDZ-u? Štogod Lesar i njegovi odabrali, sigurno će pogriješiti. Ali, tako je to kad odrasteš i suočiš se s ozbiljnim životnim izazovima. 

    Nema nikakve sumnje, međutim, u to tko će se u svibnju naredne godine proglasiti pobjednikom lokalnih izbora. To će napraviti i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, samo je pitanje tko će se pritom više crvenjeti. Lokalni izbori su zapravo zbir »malog milijuna« izbora i svatko će odabrati one rezultate koji će bolje poduprijeti njihovu tezu o pobjedi. 

    Pitanje je i u usporedbi s kojim rezultatima će se pobjeda moći proglasiti. Gotovo je nevjerojatno da vladajuća koalicija dobije istu ili veću potporu nego na prosinačkim izborima, pa će tu biti prostora za Karamarkov optimizam. No, prava usporedba bit će ona u odnosu na rezultate lokalnih izbora otprije četiri godine, kad je Ivo Sanader još bio u sedlu i kad se nije moglo ni naslućivati koliko gadni dani čekaju i njega i HDZ i Hrvatsku. 

   U klinču ljevice

    U svakom slučaju, prilično je jasno da će HDZ moći samo sanjati preuzimanje vlasti u nekom od najvećih hrvatskih gradova (ukoliko u Osijeku ne dođe do dramatičnog obrata i suradnje s Glavaševim HDSSB-om). U Zagrebu će u klinč ljevica i svevremenski Bandić, u Rijeci nema šansi da netko ugrozi SDP, u Osijeku najbolje stoje akcije HDSSB-a, a Splićane je očito »štufala« vladavina Željka Keruma koja je jasno pokazala promašenost teze u tome da su političke stranke najveći problem Hrvatske. Krajnje je, dakle, nepredvidivo što će se dogoditi u glavnom gradu Dalmacije, osim da akcije HDZ-a stoje vrlo loše. 

    Glavna bojišnica za HDZ stoga će se odvijati po županijama. Teško da itko u toj stranci ne bi bio ekstatičan kad bi ponovili ili nadmašili rezultat iz 2009. godine, kad su osvojili vlast u 13 županija i time prekrili debakl po gradovima (izgubili su, primjerice, čak i Vukovar). I bez obzira na to što su prošli lokalni izbori lagano najavili da HDZ neće moći zadržati vlast, ponavljanje sličnih rezultata svakako bi bio zalog za veliki Karamarkov optimizam. 

    No, do noći u kojoj će se objaviti rezultati narednih lokalnih izbora ipak je ostalo skoro još 300 dana, u kojima se stvari mogu prilično promijeniti. I koliko god vladajući svaki dan bili pred novim izazovima i problemima, neće biti lakih rješenja ni za Karamarka i njegovu »Antikukuriku« koaliciju u nastajanju. 

    Pogotovo dok se najjača oporbena stranka i dalje znoji na Županijskom sudu u Zagrebu. I to u klupi za optuženike.