Zajednička tematska sjednica Grada Pule i Skupštine Istarske županije u četvrtak u Pazinu trebala bi biti rasprava o budućnosti Kaštijuna – sve upućuje na to da će to biti i nešto puno više: inventura gotovo dvadeset godina istarske politike otpada.

Nakon prosvjeda “IDI ĆA!” Grad Pula i Istarska županija, suvlasnici Kaštijuna u omjeru 51 prema 49 posto, zajedno će sjesti za isti stol sa samo jednom točkom dnevnog reda, budućnosti Kaštijuna. U međuvremenu Možemo! traži podatke svih gradova, općina i komunalaca o odvajanju biootpada, dok građanske inicijative traže zatvaranje sadašnjeg centra. Atmosferu je dodatno zapalilo Koromačno – blokade pred Holcimom, politički obilasci i poruke kako se “Istru neće pretvoriti u odlagalište” prate odluku Vlade da se dio neopasnog otpada iz Gospića oporabi u cementarama Holcim u Koromačnom i NEXE u Našicama. Na to da će rasprava biti žestoka upućuje i prošlotjedna ostavka članice Možemo, Helene Lozić Doklestić u Radnoj skupini za praćenje kvalitete zraka u okolici tvornice cementa Holcim u Koromačnu.

Blokade oko spaljivanja otpada

No, postoji neugodna činjenica za one koji podižu “barikade”: energetska oporaba otpada u cementnoj industriji nije nikakva novost. Holcim navodi da gorivi otpad u Koromačnom oporabljuje još od 2007., a od 2014. ga uvozi i iz Slovenije, Austrije i Italije. NEXE isti postupak provodi od 2008. godine. To ne znači da je svaki konkretni otpad iz Gospića automatski prihvatljiv – upravo su šifre otpada, analize i opseg dozvola predmet aktualnog spora – ali otvara legitimno političko pitanje: zašto blokade oko suspaljivanja otpada niču sada? U javno dostupnim izvorima teško je pronaći usporedivu političku mobilizaciju zastupnika Sanje Radolović, Dalibora Pausa ili Dušice Radojčić tijekom godina u kojima je taj proizvodni postupak već bio uobičajena praksa Koromačnog.

U raspravi o Kaštijunu zato će biti teško pobjeći od aktera kontinuiteta – prvi je župan Boris Miletić. Od 2006. do 2021. gradonačelnik Pule, od 2014. do 2021. predsjednik IDS-a, a danas, kao nezavisni političar, istarski župan. Teško je pronaći političara koji je tijekom realizacije Kaštijuna imao više različitih poluga utjecaja – Pula je bila većinski vlasnik dok je bio gradonačelnik, IDS je dominirao istarskom politikom dok mu je bio predsjednik, a danas je na čelu drugog suvlasnika. Miletić zato može promijeniti stranačku iskaznicu, ali teško može izaći iz političke biografije Kaštijuna. Na njemu je da procijeni treba li reagirati na “pobunu s ulice”, ili odgovorno preuzeti sukno i škare i prerezati političku polemiku, te objasniti tehnologiju oporabe uz pomoć stručnjaka i objektivnih aktera.

Šutnja dok se gradilo

Drugi akter kontinuiteta je sigurno “možemovka” Dušica Radojčić. Danas saborska zastupnica i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, godinama je bila jedno od najprepoznatljivijih lica Zelene Istre. Zelena Istra i ona kao predsjednica bili su vrlo glasni protiv lokacije Kaštijuna i MBO/RDF koncepta 2007. i 2008., ali u javno dostupnim godišnjim izvještajima udruge za 2013., 2014. i 2015. pojam “Kaštijun” ne pojavljuje se nijednom. To su upravo godine u kojima se centar intenzivno gradio, no iz nekog razloga Radojčić tada nije bila javno aktivna na ovu temu,

Istodobno, baš u tom periodu se financijska slika udruge snažno mijenjala – prihodi Zelene Istre 2013. iznose 1,42 milijuna kuna, 2014. oko 926 tisuća, a 2015. više od 2,07 milijuna kuna. Sama udruga navodi da je skok 2013. bio oko 420 posto u odnosu na 2012. te ga objašnjava prije svega dinamikom odobravanja europskih projekata. Izravne donacije iz državnog proračuna i proračuna županija, gradova i općina iznosile su oko 240 tisuća kuna 2013., 112 tisuća 2014. i 222 tisuće 2015. To je dovoljan razlog za pitanje kredibiliteta: kako to da je projekt protiv kojega se ranije vodila žestoka kampanja gotovo nestao iz godišnje kronike udruge upravo dok se gradio?

Glasno oponiranje

Izvjesno da će ova tema u bitnome utjecati na politički pejzaž Istre. I dok svjedočimo glasnom oponiranju iskorištavanja otpada u Holcimu u kojem se ističu bivši predsjednik IDS-a, nedavno smijenen i s mjesta predsjednika Kluba IDS-a u Hrvatskome saboru Dalibor Paus i SDP-ova Sanja Radolović, građanima Istre i dalje se ne nudi rješenje za Kaštijun i Pazin. Naime, u Pazinu se u bivšoj Istraplastici jednako tako nalazi oko 13 tisuća tona nezakonito uskladištenog otpada, za čije je uklanjanje izrađen plan vrijedan oko 8,1 milijuna eura koji bi s 85 posto trebao sufinancirati Fond za zaštitu okoliša.

Na Kaštijunu se godinama gomilala goriva frakcija za koju također treba pronaći zakonit izlaz. Otpad, za razliku od političke odgovornosti, ne nestaje promjenom teme.

Tu nastaje problem jer “prosvjedna politika” može se Istri vratiti kao bumerang. Ako se svaka energetska oporaba neopasnog otpada u postrojenju koje ima odgovarajuće dozvole unaprijed proglasi neprihvatljivom, sutra će biti mnogo teže objasniti gdje treba završiti odgovarajuća goriva frakcija iz Kaštijuna ili dio pazinskog otpada koji se na taj način može zakonito oporabiti. Jednako tako, dozvola sama po sebi nije bianco ček: za svaki konkretan otpad moraju postojati analize, neovisni nadzor i transparentnost. Holcim ima važeću okolišnu dozvolu, ali upravo zato treba hladno utvrditi odgovaraju li joj konkretne frakcije otpada koje država želi poslati iz Gospića.

Zato ova tematska sjednica u četvrtak neće imati smisla ako završi još jednim krugom prebacivanja odgovornosti između Pule, Županije, države i komunalaca. Pravo pitanje nije tko danas najglasnije govori o Kaštijunu, nego tko je što radio kada se Kaštijun birao, gradio i puštao u rad. I vrijede li ista pravila kada otpad dolazi iz Gospića, Pazina ili s nekoliko kilometara udaljenog Kaštijuna. Kratkoročni politički bodovi danas mogli bi Istru koštati puno više u mjesecima i godinama pred nama i to je ono kako treba promatrati ovu sjednicu – što ona znači za Istru sutra. Nitko ne želi otpad u svom dvorištu, ali ostaje pitanje: ako je problem oko tristo tona neopasnog otpada koji treba biti iskorišten u Holcimu, kakav će problem onda biti rješenje za Kaštijun i za još 13 tisuća tona iz Pazina koji već jesu u istarskom dvorištu?