Spomenici, a među njima i partizanska bolnica Franja, pričaju priču o nastanku Europske unije, o njezinim idealima i povijesti, ustvrdio je u travnju ove godine Gerald Colleaux, jedan od ljudi koji su pri Europskoj komisiji zaduženi za pitanja europskog nasljeđa. O partizanskoj bolnici smještenoj u klisuri potoka Pasice, iznad sela Dolenji Novaki u zapadnoj Sloveniji, Colleaux je govorio povodom dodjele Oznake europske baštine.

  Bolnica je, također, uvrštena na Privremeni popis UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine, a Slovenija je tretira kao spomenik kulture od nacionalnog značaja. Franja je izgrađena u studenom 1943. godine, a utemeljio ju je doktor Viktor Volčjak. Bolnica je gotovo u potpunosti uništena u poplavama 2007. godine, ali slovenske vlasti su je rekonstruirale i otvorile za javnost tri godine kasnije. Oko 400 kilometara južnije, u šumama Petrove gore iznad Vojnića, nalazi se pak Centralna partizanska bolnica izgrađena u proljeće 1942. godine. Ova bolnica nema oznaku europskog nasljeđa, nije uvrštena u Privremeni popis UNESCO-a niti je tretirana kao nacionalni spomenik. Naprotiv, kompleks partizanske bolnice mogao bi eventualno biti uvršten na popis lokacija koje govore o sramotnom odnosu moderne Hrvatske prema vlastitoj povijesti i povijesnom nasljeđu.

 Skriveni u zemunicama

Put do bolnice vodi od Karlovca, preko Vojnića prema Perni, do jednog raskrižja podno bujne bjelogorične šume. Put bi vas desno odveo do devastiranog Bakićevog spomenika, još jednog podsjetnika na ovdašnji barbarizam, ali mi ćemo lijevo, prema lokaciji poznatoj pod imenom Pišin gaj. Asfaltirana cesta usred šume, prilično načeta vremenom, pamti izviđačke izlete, izletničke kolone i delegacije naoružane vijencima s ispisanim obećanjem vječnog spomena palima. Kolone namjernika odavno su prestale dolaziti. Do partizanske bolnice svrati tek tu i tamo poneki izletnik ili optimist naoružan mišlju da bi se gore, u kompleksu, još ponešto vrijedno moglo naći i ukrasti. Cestom se nekoć moglo do same bolnice, ali put je dana prepriječen rampom na kojoj velikim slovima piše: zabranjen ulaz neovlaštenim osobama. Ne jednu bukvu zakucan je natpis: područje pod video nadzorom. Da smo na pravom mjestu govore nam i dvije drvene table, s natpisima: Ulaz u kompleks Centralne partizanske bolnice, odnosno – Staza demokracije. Potonja tabla postavljena je u ljeto 2013. godine, povodom održavanja Ljetne škole demokracije. Cestom, a potom i improviziranim stubama penjemo se desetak minuta kroz šumu, a tad nam se pred očima ukažu crveni krovovi drvenih baraka. Na ovom mjestu liječilo se pet tisuća ranjenika, od kojih je svaki peti umro. Osim centralne zgrade za prijem bolesnika, barake s operacijskom dvoranom i nekoliko baraka s natpisom – ranjenička odjeljenja. U uvodu rekosmo da je bolnica izgrađena 1942. godine, ali valja napomenuti da su prvi ranjenici na ovom mjestu liječeni godinu dana ranije, ali ustaške i njemačke jedinice pronašle su bolnicu i u potpunosti je spalile. Niti jedan ranjenik pritom nije pronađen. Partizani su ih krili u nekoliko zemunica koje se nalaze na stotinjak metara od središta kompleksa centralne bolnice. I danas se tamo mogu naći dvije zemunica u kakvima su pri uzbunama i u strahu od neprijatelja sakrivani ranjenici.

  – Velika bolnica na Petrovoj gori, podignuta je 1941., pronađena je prvi put i spaljena, ali bez ljudskih žrtava. Ponovo je izrađena 1942. godine. Ranjenici i bolesnici bili su vrlo uspješno sklonjeni oko mjesec dana u zemunicama tako da nisu otkriveni niti kad je neprijateljev teški mitraljez četiri dana imao položaj nad jednom od zemunica, zapisao je svojedobno doktor Alfred Nik, u knjizi Zaštita ranjenika i bolesnika u narodnooslobodilačkom ratu. Nad jednom od zemunica Centralne partizanske bolnice nalazi se grob Marije Schlesinger, liječnice koju su 1943. godine u blizini bolnice ubili suradnici okupatora. Zapravo, danas nema traga tome grobu. Na njegovom mjestu može se naći samo nadgrobni kamen, s kojeg je otrgnuta ploča s imenom požrtvovne liječnice. Njezinim grobom, inače, bio je prikriven ulaz u jednu od zemunica u koje su sklanjani ranjenici, tako da se može reći kako je liječnica i nakon smrti nastavila štititi svoje pacijente. Nekoć je ime liječnice Centralne partizanske bolnice nosila i jedna važna nagrada, koja se dodjeljivala liječnicima i liječnicima, ali 26. lipnja 1991. godine Sabor je donio Zakon o prestanku važenja Zakona o »Nagradi dr. Marija Schlesinger«. Liječnicu s Petrove gore moderna Hrvatska tako je otputila u zaborav.

 

 Drvena petokraka

Posao su dovršili barbari koji ne prežu niti pred devastacijom grobova. Stotinjak metara od groba liječnice Schlesinger nalazi se pravo groblje, s oko 50-ak grobova.  

  Među njima nalazi se samo jedan grob s oznakom, a u njemu su posmrtni ostaci Jakova Kranjčevića Brade, čovjeka koji je izgradio Centralnu partizansku bolnicu. Kranjčević se u španjolskom građanskom ratu borio na strani republikanaca, a u partizanima je bio poznat kao specijalist za gradnju zemunica. Na križ s njegovim imenom prikucana je drvena petokraka. Krakovi te zvijezde sad su slomljeni. Iza jednog označenog, nalazi se nekoliko desetaka neoznačenih grobova, a prije samog groblja nekoć je stajala spomen ploča, koja je istrgnuta iz kamena. Sudeći po stanju u kojem se nalazi, partizansko groblje ne obilazi više nitko. S groblja se spuštamo do bolnice, gdje se par baraka nalazi pod ključem, dok su ostale provaljene. Na drvenom podu provaljenih baraka nalaze se izblijedjele fotografije. Pretpostavljamo da se radi o fotografijama liječnika, liječnica i ranjenika koji su na ovom mjestu ležali. Po svemu je jasno da su barbari najuporniji posjetitelji ovog mjesta. U blizini baraka može se vidjeti i improvizirana električna centrala, a u operacijskoj dvorani trunu kreveti i operacijski stol.

  Na samom ulazu, kao prva u nizu, nalazi se baraka u kojoj su se nekad prodavali suveniri s ovog mjesta. Suveniri više nikom ne trebaju, a čini se da je Hrvatskoj nepotrebna i ova bolnica. Za razliku od slovenskog slučaja, ostaci partizanske bolnice u modernoj Hrvatskoj ne mogu biti doživljeni i sačuvani kao spomenik od nacionalnog značaja, koji govori o vrijednostima i idealima Europske unije.