O krizi političkog centra i polarizaciji u hrvatskom društvu, o tome kako joj mediji i političari doprinose, ali i umjerenosti većine građana, podjelama spram Bleiburga i NDH, ponekad i oko Domovinskog rata, zapostavljenosti ekonomskih i socijalnih tema u korist ideoloških i identitetskih pitanja, slučaju Thompson kao poprištu polarizacije, primjerima globalne polarizacije te je li moguće zadržati dijalog razgovaralo se u ovotjednoj »Špici s Macanom«.

Voditelj Krešimir Macan za razgovor o tim temama ugostio je dvojac od kojega se moglo očekivati i različite stavove u nekim pitanjima – povjesničara, diplomata i političara Miru Kovača te filozofa i političkog analitičara Žarka Puhovskog – no treba reći da su se u većini stavova i iznošenju nekih činjenica kada je riječ o toleranciji – zapravo složili.

Je li moguće zadržati dijalog?

Macan je uvodno ocijenio kako se baza političkog centra fragmentirala te birači radije potporu daju radikalno lijevim ili desnim strankama. Je li to razlog Plenkovićevog skretanja udesno, kakva je situacija u drugim europskim zemljama, a kakva u SAD-u te je li moguće zadržati dijalog među polariziranim stranama ili nam budućnost donosi samo dublje podjele, upitao je svoje goste.

Puhovski je naglasio kako polarizacija znači raspad cjeline na dva pola, pri čemu postoji svijest o pripadnosti cjelini i kohezija unutar svakog pola.

– Polarizacija u politici se često svodi na ljevica-desnica, ali važnija je podjela na liberalno-neliberalno, odnosno na metodu, a ne svjetonazor, naglasio je. Prema njegovim riječima, Hrvatska još uvijek živi u ostacima socijalističkog sustava, s prevelikom ulogom države i nedovoljno razvijenim socijalnim aspektom.

Pozornost na ono što je bitno

Miro Kovač rekao je da je polarizacija inherentna svakom demokratskom društvu, ali i kako je u Hrvatskoj manje izražena nego u svijetu.

– Ako smo malo iskreni prema sebi i gledamo društvene procese u Hrvatskoj i drugdje, vrlo često to desno-lijevo odvraća pozornost od onoga što je bitno, a to su, smatram, ekonomske strukture i da se vuku potezi koji će dugoročno osigurati stabilnost, a ne ideološke podjele.

Političke stranke se bore za vlast i da bi se mogle za to izboriti potrebna je polarizacija i nekakvi argumenti koji se mogu koristiti protiv druge strane i onda se to svodi na desno-lijevo.

Prije desetak godina sam u intervjuu za austrijski Die Presse rekao kako je nama u Hrvatskoj potrebna javna psihoterapeutska sesija, koja će duže trajati i naravno, uređena je.

Gdje ćemo svi razgovarati što nas muči u hrvatskoj povijesti. Svatko tu ima svoju priču, ali jednu stvar znamo – to je aksiom, dogma – da hrvatsku povijest ne možemo promijeniti.

Oko nekih tema koje su i u prošlosti bile kontroverzne moramo dopustiti organiziranu raspravu i rukovoditi se podacima koje ćemo naći u arhivima, a ne da se šarlatanski odnosimo prema nekim stvarima.

Konkretno, zašto vezano za groznu priču o Jasenovcu ne bi jedan hrvatski povijesni ili drugi institut napravio s nekim njemačkim ili izraelskim, tko je već za to zainteresiran, međunarodnu studiju pa neka se ljudi koji su za to kvalificirani time bave, rekao je Kovač.

Ostatak teksta pročitajte na Pogled.hr