Do vala incidenata u Splitu, Zagrebu i Rijeci nije doveo samo jedan uzrok, već su oni rezultat kombinacije različitih faktora koji su se godinama taložili u društvu, ocjenjuje sociolog Erik Brezovec s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.

– Da bismo ih razumjeli, moramo se zapitati kako ljudi koji u njima sudjeluju racionaliziraju vlastito djelovanje – pod kojim argumentom izlaze na ulice upravo na ovaj način.

Oni će reći da reagiraju jer se pojedine kulturne manifestacije kose s načelima Domovinskog rata, da brane vrijednosti hrvatskog identiteta.

Ali ako svoj identitet gradite na isključivanju drugoga, ako »mi« možemo postojati samo ako »oni« nestanu, tada stvarate negativni oblik solidarnosti.

Takva zajednica ne počiva na ljubavi prema svome, nego na mržnji prema tuđem – a na tome se ne može graditi društvena kohezija, poručuje Brezovec.

Grijeh struktura

Odgovornost za takve društvene tenzije nije samo na jednoj stranci, političkoj opciji ili pojedincu, već odgovornost snosi politička scena u cjelini, koja je desetljećima profitirala na ideološkim podjelama, smatra sociolog.

Erik Brezovec

– Nije bilo ozbiljnog pokušaja stvaranja građanskog identiteta koji bi mogao prihvatiti razlike, a istodobno njegovati vlastite vrijednosti.

Simbolično, to vidimo i svake godine kada se obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata – paralelne kolone, različita moraliziranja, optužbe.

Politika nije bila korektiv, nego generator podjela, ističe. Negativnu su ulogu, dodaje, odigrali i mediji, kojima je desetljećima cilj prenijeti atraktivnu, često i senzacionalističku vijest.

– Umjesto društvene odgovornosti, prevladala je logika čitanosti i provokacije. S druge strane, godinama se zanemaruje obrazovni sustav koji bi ljudima trebao pružiti orijentir za civilizirano bavljenje ovakvim temama, a za to je ponovo odgovorna politika.

No u konačnici, odgovorni smo svi mi: iste političare biramo već desetljećima, klikamo na privlačne, često provokativne sadržaje, a kad u obrazovanju dođe do štrajka, dio javnosti okreće se protiv nastavnika.

Ne opravdavam događaje koji su se zbili u Splitu ili Zagrebu, ali moramo razumjeti da su takvi ispadi posljedica dugotrajnog procesa jednog društva koje je iznutra bolesno.

Svaki takav slučaj ima svoj kontekst – svoju društvenu povijest – i tek kada je ozbiljno analiziramo, možemo početi razumijevati kako se prema tom problemu trebamo odnositi, ocjenjuje sociolog Brezovec.

Tiha većina

Na pitanje o posljedicama rasta agresije u društvu odgovara citatom Mephista, vraga iz Goetheova Fausta: »Ja sam dio one sile što uvijek hoće zlo, a uvijek stvara dobro.«

– Tim se riječima Mephisto predstavlja kao duh negacije, onaj koji ruši, ali upravo time omogućuje stvaranje. Na tim temeljima gledam i slučajeve s kojima je danas suočeno hrvatsko društvo.

Oni jesu društveno problematični, ali su istodobno potaknuli refleksiju šire javnosti. Počeli smo uviđati da problemi postoje, i u toj spoznaji pojavila se visoka razina kolektivne energije koja bi mogla dovesti do novih, pozitivnijih oblika društvene solidarnosti i kohezije, optimističan je Brezovec.

Tiha je većina, kaže, počela djelovati kao društveni korektiv, a koliko će se taj potencijal doista ostvariti, tek ćemo vidjeti. Pritom poziva na odgovorno ponašanje i političare i medije, kako bi se suočili s problemom koji su sami stvorili.

– Isto tako, možda djeluje kao floskula, ali obrazovanje je ključ. U konačnici, možda ćemo svime ovime napokon shvatiti i početi u većoj mjeri cijeniti, pa i u ekonomskom smislu, one koji odgajaju našu djecu, zaključuje.