U subotu se Zagrebom ponovno hodalo za “život”. I ovaj put, u visokoorganiziranoj akciji koja nameće narativ brige o onima koji nisu rođeni, ali se, bez pretjeranoga truda, u podtekstu iščitava dugogodišnja težnja klerikalno-političkih inicijativa za zabranom pobačaja, poručuju iz Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a.

“Iako bi hodanje za život zaista imalo smisla, ne samo kao izvrsna aerobna vježba zbog sve debljih građana i građanki, već i u kontektstu proturatnih prosvjeda i remilitarizacije društva, ne pretjerano ambicioznim raščlanjivanjem parola koje dolaze od organizatora/ica, dolazimo do (nesvjesnog) paradoksa – ako se zalažu za život od začeća do prirodne smrti – tada niti jedan oblik oduzimanja života, a pogotovo uime Domovine, ne bi smio biti prihvatljiv.

Iako ljubav prema Domovini smatraju svojim primarnim impulsom (gotovo kao štucanje embrija, kao što vidimo na transparentima), a žene uglavnom roditeljicama koje su u radnopravnom, ali ne i u ravno-ili-rodnopravnom odnosu u službi Nacije – postavlja se pitanje jesu li hodači za život možda promijenili smjer?!

Jesu li (možda) shvatili da je pacifizam nešto što umnogome može sačuvati ljudske živote; jesu li (možda) shvatili da se ipak protive vojnoj obuci mladića; jesu li (možda) shvatili da bi povećana ulaganja u obranu utjecala na smanjenje sredstava za socijalne transfere; jesu li (možda) shvatili da se osuđeni ratni zločinci, koji su prije tridesetak godina uime Domovine ubijali žene i djecu, ne mogu zalagati za život od začeća do prirodne smrti?!

Na žalost, nisu.

Vjerojatno i dalje shvaćaju samo to da žene, uime Domovine, trebaju rađati djecu koju će isti ti „hodači” – miroljubivi i životoljubivi kakvi jesu – jednoga dana, opet uime Domovine, žrtvovati i potjerati na ratište kako bi položili taj isti život.

Ne bi bila prirodna smrt, no valjda bi trebalo biti prirodno da to učine?!

Neprirodno bi bilo samo to da svakog (rođenog) čovjeka smatraju dostojnog života”, poručuju iz Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a.