Nakon što je dvanaest godina provela čekajući mjesto u Domu za starije i nemoćne osobe Zadar, gospođa Milka konačno je u lipnju dobila sobu. No niti dva mjeseca kasnije, iz sobe 304 premjestili su je u neadekvatan prostor, a sve kako bi njezinu sobu mogla dobiti svekrva državne tajnice Marije Pletikose.

– Smjestili su me u sobičak na kojem nema ni broja, ovaj prostor uopće nije predviđen da bude soba. Osim kreveta, noćnog ormarića i stolice, nemam nikakvog namještaja, čak ni ormar. Roba mi stoji na stolici naslagana, većina je još u putnoj torbi, govori 74-godišnja Milka Vulić za Zadarski list.

Sobe u domu inače su klimatizirane, no novi smještaj gospođe Milke nema klimu, a ni prozor se ne može otvoriti. Umjesto roleta, prozor prekrivaju krpe koje je onda zavezala medicinska sestra pokušavajući bar malo rashladiti pakleno vruću prostorijicu. Za vrijeme našeg posjeta, nešto iza podne, u sobičku je termostat pokazivao 29,5 stupnjeva.

Prvi glas

– Vruće je, ovdje se prozor uopće ne može otvoriti, a nemam ni klimu. Do 10 sati navečer ne mogu biti unutra jer temperatura bude preko 30. Tako da nakon što ručam nemam gdje ni leći, nego šećem po hodnicima čitav dan, kaže Milka.

Osnivač doma na Sfingi je Zadarska županija, a sredstva za njegov rad namiču se iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u kojem Marija Pletikosa obnaša funkciju državne tajnice.

Pletikosu je naš poziv iznenadio, tvrdi da nije bila upoznata sa situacijom.

– Bože sačuvaj, meni je to zaista prvi glas. Moja svekrva je u petak smještena u Dom umirovljenika nakon devet godina čekanja i dobila je sobu jer joj je zdravstveno stanje loše. Premještena je privremeno na stacionar u neku sobu, kazala je državna tajnica Pletikosa prije nego li se kod socijalnih radnica raspitala o detaljima.

– Dotična gospođa, koja vas je zvala, prije je bila u toj sobi, a zbog neslaganja s cimericom tražila je da je se izmjesti. I onda je izmještena u sobu za izolaciju, jer je to bilo jedino slobodno. Mojoj je svekrvi bilo loše i nije preko vikenda bilo sigurno da bude u sobi u kojoj je sama, za pokretne, pa je premještena na taj krevet koji je bio slobodan, jer je nekoliko dana prije ta gospođa Milka na njezino inzistiranje premještena u drugu sobu. No oni će je sada vratiti u njenu sobu. Ljudi su toliko zločesti da sam jadna i prejadna da se tako ponašaju, zaključila je Pletikosa.

Gospođa Milka, s druge strane, kaže, da je iz sobe premještena isti dan kad se ondje uselila Pletikosina svekrva. Potvrđuje da je zatražila premještaj zbog neslaganja s cimericom, ali ne hitno.

– Ona je bila problematična kao cimerica, ali nije loša osoba. U međuvremenu mi se prilagodila i svaki dan je posjećujem u bivšoj sobi. A ako nema druge sobe, ja ću se vratiti kod moje Marije, govori gospođa Milka.

Najviše od svega je boli jer je socijalna radnica koja ju je dovela u skučeni prostor za izolaciju rekla da joj je pronašla idealan smještaj gdje će biti sama.

– Rekla je da je to privremeno rješenje i da će mi dati nešto bolje kad se nađe. Ja od petka čekam, socijalna radnica me gleda kako po cijele dane sjedim na hodniku jer je u sobi neizdrživo vruće, govori Vulić.

Ozlijeđena ruka

Kaže da je svekrva državne tajnice jako mršava i slaba, a u dom je došla nakon što je ozlijedila ruku i dobila longetu. No i Milka je, prije nego li je primljena u dom, imala ozlijeđenu ruku. Zbog loma je mjesec dana provela na internoj i traumatologiji, a uz to je i onkološka bolesnica i astmatičarka koja se kreće uz pomoć hodalice.

Kaže da cijelu svoju mirovinu od 300-tinjak eura daje na smještaj u domu.

– Nisam ni tražila privatni dom, jer sam radila 30 godina u državnoj firmi. Ne želim da moja djeca plaćaju za mene dok god u domu ima onih koji nikada nisu radili, a uživaju sve beneficije kao i ja. A kad sam im rekla da ću zvati novinare, rekli su mi da će me izbaciti iz doma. Pa nije dom njihova prćija, nisu ga naslijedili od ćaće! A točno tako se ponašaju, kao da je to njihovo. Ali ako je to državno, onda je njihovo i moje jednako, zaključuje gospođa Milka.

Ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe Zadar, Marko Buljat, decidirano tvrdi da cijela priča nije istinita i da apsolutno nema nikakve veze s državnom tajnicom i njezinom svekrvom.

– Dokud seže ta ljudska pakost! Gospođa je kod nas smještena prije nekoliko mjeseci preko centra za socijalnu skrb jer njezino troje djece s njom ne želi imati nikakvog posla, a to je već nekakav znak. Smještena je kod nas i očito je ostala problematična. Tražila je sama da je se premjesti iz jedne sobe koja je dvokrevetna, jer joj navodno ne odgovora cimerica, znate i sami da je teško dvije osobe uklopiti, kazuje Buljat.

S obzirom na to da nisu imali drugog mjesta, gospođu Milku su smjestili u prostor za izolaciju, za koji i sam ravnatelj Buljat priznaje da nije adekvatna soba.

– Socijalna radnica je njoj pokazala taj prostor za izolaciju. To zaista nije prava soba, nije adekvatna soba. To je obično soba u kojoj netko provodi posljednje dane ili je baš netko toliko loše da ga stavimo u sobu za izolaciju, da bude bliže sestrama i medicinskom osoblju. Nakon toga njoj je ponuđena druga soba, ali ona ne želi ni u tu sobu. Ponuđeno joj je da se vrati u svoju staru sobu, ona neće ni to. Nakon toga je socijalnu radnicu više puta nazvala krmačom, i mislim da to sve govori o osobi. Gospođi po mom mišljenju nije mjesto u ovoj ustanovi i da smo bili pametniji ne bi je bili ni primili, zaključuje Buljat.

»Dokud seže ta ljudska pakost! Gospođa je kod nas smještena prije nekoliko mjeseci preko centra za socijalnu skrb jer njezino troje djece s njom ne želi imati nikakvog posla