Hrvatski pravni tim, predvođen profesoricom Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Vesnom Seršić, tijekom usmene rasprave u Den Haagu ni u jednom trenutku nije iznosio političke, nego samo pravne argumente
RIJEKA » Iako je hrvatsko-slovenski arbitražni sporazum rezultat političke ucjene, odnosno slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora, arbitražni sud odlučivat će o graničnom sporu temeljem međunarodnog prava, pravičnosti i dobrosusjedstva, a ne politike. No Slovenija ni pred arbitražnim sudom ne odustaje od politike, pa su tako slovenski predstavnici na usmenoj raspravi u Den Haagu iznijeli ključan politički argument koji bi trebao uvjeriti arbitražne suce da udovolje slovenskim zahtjevima: Hrvatska je u zamjenu za potpis arbitražnog sporazuma dobila ulazak u Europsku uniju, a Slovenija bi zauzvrat trebala ostvariti svoj vitalni interes, a to je teritorijalni kontakt s otvorenim morem.
Iznošenjem argumenata okončana je uloga dviju strana pred arbitražnim sudom, kojima još jedino preostaje pričekati konačnu odluku, koja se očekuje sljedeće godine. Sada su na redu arbitražni suci, a riječ je o vrsnim sucima i uglednim međunarodnim pravnicima, na čelu s predsjednikom arbitražnog suda Gilbertom Guillaumeom, među kojima nema niti jednog političara.
Taj neobičan argument tijekom prošlotjednog usmenog iznošenja argumenata dviju strana pred arbitražnim sudom u Den Haagu nije iznio nitko od članova slovenskog tima u ovom sporu. Učinio je to slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec – koji je time na posve neuobičajen način za jednog političara ušao u meritum spora – rekavši pritom kako je slovenski kontakt s otvorenim morem »simbol slobode« i dio »identiteta Slovenije kao pomorske države«.
Granica pa veza
Sve to stoji u netom objavljenim sažecima stajališta jedne i druge strane, što ih je objavio arbitražni sud. Hrvatska strana, međutim – kao što je vidljivo iz objavljenog sažetka rasprave – odgovorila je na taj slovenski politički argument tvrdnjom kako vitalni interes Hrvatske u tom sporu nikad nije bio ograničen isključivo na ulazak u EU, nego prvenstveno na očuvanje teritorijalne cjelovitosti zemlje, te da Hrvatska nikad nije prihvatila da se o granici odlučuje temeljem načela pravičnosti ili dobrosusjedstva, nego isključivo temeljem međunarodnog prava.
Hrvatski pravni tim, predvođen zastupnicom i profesoricom Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Vesnom Seršić, tijekom usmene rasprave u Den Haagu ni u jednom trenutku nije iznosio političke, nego samo pravne argumente, a i hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić u svom uvodnom govoru prvog dana usmene rasprave naglasila je važnost primjene međunarodnog prava u rješavanju ovoga spora.
Hrvatska, naime, ustrajava kako granica u Piranskom zaljevu mora biti iscrtana crtom sredine, baš kako to predviđa 15. članak UN-ove Konvencije o pravu mora, od ušća rijeke Dragonje do osimske granice s Italijom, čime Hrvatska želi zaštiti svoj teritorij i vlastito teritorijalno more jer slovenski teritorijalni zahtjev ne može biti ispunjen osim na štetu hrvatskog teritorija.
Famozni »junction«
Kada, dakle, bude odredio granicu prema međunarodnom pravu, arbitražni sud o druge dvije točke arbitražnog sporazuma – slovenskoj vezi s otvorenim morem i režimu korištenja spornih voda – ne smije odlučivati protivno odredbama međunarodnog prava.
Zbog toga hrvatska strana dokazuje da famozni »junction« na engleskom jeziku na kojem je napisan arbitražni sporazum, odnosno »veza« kako je preveden na hrvatski, nikako ne može značiti »kontakt« kako je »junction« preveden na slovenski jezik, nego samo pristup ili komunikaciju Slovenije s otvorenim morem. No najvažnije je da će problem »junction»-a arbitražni sud rješavati tek nakon što odredi granicu između dviju zemalja, te da to pitanje neće utjecati na odlučivanje o tijeku granice.
Slovenija pak ustrajava na oprečnom tumačenju, tvrdeći kako »junction« ne može značiti ništa drugo nego »teritorijalni kontakt s otvorenim morem«. Da bi dobila teritorijalni kontakt s otvorenim morem Slovenija maksimalistički zahtjeva i cijeli akvatorij Piranskog zaljeva, tvrdeći da je taj zaljev povijesno uvijek bio slovenski, iako bi to dovelo do apsurdne i nezamislive situacije u kojoj bi kopno bilo teritorij jedne države, a more što ga oplakuje teritorij druge države.
