No, ako nekoga uhvate s većom količinom droge, iako nema dokaza da je za prodaju, to se ne bi smjelo tretirati kao prekršaj. Količinu treba striktno odrediti, kaže Sakoman
ZAGREB Dekriminalizacija posjedovanja malih količina droge namjenjenih osobnoj upotrebi, što se najavljuje u okviru izmjena kaznenog zakonodavstva, dobar je potez koji može pomoći u rješavanju problema ovisnosti, a policiji otvoriti više prostora da stane u kraj pravom kriminalu, trgovini drogom.
Ovako na namjeru da se posjedovanje malih količina droge prebaci iz kaznene u prekršajnu sferu gledaju stručnjaci koji se bave problemom droge i procesuiranjem počinitelja kod kojih zateknu zabranjene supstance.
– Ne treba nam veliki malj za muhu, pustite neka to odradimo običnom lopaticom – slikovito ovaj dugododišnji problem oko kojeg se lome politička koplja opisuje sutkinja za mladež, Lana Petoe Kujundžić.
Umjesto kazne odvikavanje
Sudski je korpus, kaže ova sutkinja, odavno rekao da bi posjedovanje male količine droge trebalo ući u domenu prekršajnog prava. Prekršajnim sankcijama izbjeglo bi se kažnjavanje ovisnika, koje bi se umjesto toga kroz određene mjere, primjerice centara za prevenciju, nastojalo skinuti sa ovisnosti, pomoći im da se odviknu od droge.
– Povratne informacije koje dobijamo iz rada s većinom naših korisnika, mladim osobama od 15 do 21 godine starosti, koje nam je uputilo državno odvjetništvo pokazuju da oni dekriminalizaciju doživljavaju kao zeleno svjetlo da počnu slobodnije konzumirati »lake droge«. To je sad puno primjetnije nego prije i korisnici koji nam dolaze posljednje dvije godine puno su nekritičniji prema drogama, te površno shvaćaju pojam dekriminalizacije. Imaju ideje da će sad moći sa sobom nositi neograničene količine marihuane, da će je moći i uzgajati, barataju s člancima iz medija o tome kako marihuana ima ljekovita svojstva i slično. Ono što je posebno zabrinjavajuće je što se na temelju toga smanjila njihova spremnost da apstiniraju, jer smatraju da će se ubrzo »povući njihova prijava«. Važno je znati da će se klinci ponašati prema onom što oni vjeruju, a ne što je prava istina i o tome treba voditi računa kad se o ovom problemu priča u javnosti, kazala nam je psihologinja Nataša Jelenić, iz riječke udruge »U.Z.O.R.«
– Suci su i dosad, u kaznenom pravu, nastojali za manje količine droge suditi uvjetne osude sa sigurnosnim mjerama, poput obveznog liječenja od ovisnosti. Ipak, kazneni je postupak trom i dugačak, a u prekršajnom pravu te će se stvari rješavati puno brže i djelotvornije – kaže Petoe Kujundžić.
Psihijatar Slavko Sakoman presudnim smatra način na koji će se sadržajno osmisliti prekršajni zakon i urediti dijelovi Kaznenog zakona koji se odnose na zlouporabu droge. Pitanje je, kaže, i kako će se zakoni provoditi.
Ovom se mjerom, upozorava Sakoman, može izbjeći kazneni progon mladih, ali se istodobno ne smije dopustiti da se poveća tolerancija društva na takvo ponašanje.
Čvrsta distinkcija
– Ako se napravi čvrsta distinkcija između posjedovanja male količine droge i preprodaje droge, i ako se uvede efikasan prekršajni postupak, na taj bi se način potaklo policiju da se posjedovanjem droge više bavi.
To onda ne bi značilo veću toleranciju na male količine droga, jer prekršajni zakon ima cijeli set sankcija, od tretmana, savjetovanja, do društveno korisnog rada – veli Sakoman. Upozorava i kako ne treba dekriminalizirati samo kanabis, nego za sve vrste droga, uključujući sintetske droge i heroin, utvrditi minimalnu količinu koja se neće kazneno sankcionirati. »Ako netko tvrdi da je kupio 50 grama heroina za osobnu upotrebu, iako možda policija nema dokaza da ga je prodavao to se ne bi smjelo tretirati kao prekršajno djelo.
Isto tako, ako nekoga uhvate sa 300 grama trave koju je navodno kupio za dužu osobnu uporabu, protiv njega treba provesti ozbiljniji postupak i kazne«, ilustrira Sakoman, te zaključuje kako se prekršajno smije sankcionirati samo mala količina droge, a o kojoj se količini radi trebaju striktno odrediti stručnjaci.
