ZAGREB Struja i plin hrvatskim su građanima 1. svibnja ove godine poskupjeli za dvadesetak posto, i protiv takve odluke Vlade potrošači nisu mogli. Niti jedno upozorenje potrošačkih udruga o previsokom, pa čak i nezakonitom poskupljenju, nije urodilo plodom.

Što su, međutim, kad iz ove kože ne mogu, u svojim domaćinstvima učinili potrošači – jesu li u većoj mjeri, kad je električna energija u pitanju, u ova četiri mjeseca počeli koristiti dvostruko jeftiniju nižu tarifu od 22 do 8 sati? Sudeći po odgovoru iz HEP-a, nisu. 

Mala ušteda

Niža tarifa ljeti traje od 22 do 8 sati, zimi pak od 21 do 7, i makar se hladnjak ili zamrzivač ne mogu koristiti samo tijekom niže tarife, upaliti se tada mogu perilica rublja ili suđa. Troši li prosječno kućanstvo oko 3.000 kWh električne energije godišnje, i to 90 posto u višoj , a samo deset posto u nižoj tarifi, mjesečni će mu račun iznositi oko 270 kuna.

Prebaci li još dvadeset posto potrošnje u nižu tarifu, međutim, mjesečno će uštedjeti oko trideset kuna. Za potrošače od kojih se često može čuti kako im je svaka lipa važna, očito, ušteda od 30 kuna na mjesec očito nije dovoljna motivacija. Štoviše, makar je cijena električne energije u višoj tarifi kućanstvima unatrag deset godina poskupjela za 111 posto, potrošnju u nižoj tarifi nismo povećavali.

Dvije strane medalje

No i ova medalja, dakako, ima svoju drugu stranu. »Istina, mi smo prilagodljiv narod, rogoborimo protiv svega, a poduzimamo malo, no nije ni HEP posve nedužan. Zašto niža tarifa ljeti počinje tek u 22 sata, i zašto općenito, i ljeti i zimi, traje deset, u odnosu na 14 sati više tarife? Zamislite, u konačnici, stambenu zgradu u kojoj svi pale perilice rublja i suđa u 22 sata u noći?!«, ističe pak Ivica Kovačević, savjetnik Društva »Potrošač« za potrošnju električne energije. Kako podsjeća, HEP je davno potrošačima uskratio nekoliko sati jeftinije tarife, a htio bi rasteretiti svoj sustav. 

   Istina, nekad je, kad su dvotarifna brojila u pitanju, viša, skuplja tarifa, u ljetnom računanju vremena trajala samo od 18 do 22 sata, znači svega četiri sata ukupno, kad je i HEP-ov sustav najopterećeniji.

Tada je, početkom desetljeća, srednja tarifa, po cijeni od 0,21 kuna za kWh, trajala pak od 8 do 18 sati, i ponovno od 22 do 8 ujutro. Tko je imao trotarifno brojilo, računao je na višu i srednju, kao i nižu tarifu, tijekom koje je kilovatsat koštao svega 0,15 kuna, a plaćao se od 22 do osam sati, tijekom kojih kilovatsat sada plaćamo 0,56 kuna.»Posljednjih petnaestak godina nitko u Hrvatskoj se više ne bavi logičnom, po HEP i potrošače, raspodjelom tarifa«, napominje Mladen Zeljko, energetski stručnjak s instituta »Hrvoje Požar«. S ovakvom nižom tarifom dobili smo, kaže, samo veće račune, jer je nemoguće očekivati da će veći dio potrošača potrošnju presumjeriti na kasne večernje, odnosno noćne sate. »Peglati nakon 22 sata, ili čekati da se oprani veš prostre u ponoć, nije jednostavno, i zato ne treba očekivati čuda. Osim toga, danju moramo imati upaljen hladnjak, danju kuhamo, navečer, za skuplje tarife, moramo upaliti svjetla«, zaključuje Zeljko.