Razgovor

Miroslav Škoro: “Istovremeno sam im i četnički zet i ustaša. Izjave gospodina Pupovca su sulude, sramota”

Dražen Ciglenečki

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Nema valjda toga što ja nisam bio. Pitam se dokad će sve to trajati...



Predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro morao je jučer novinarima objašnjavati svoju glazbenu kolaboraciju s reperom Zizijem, koji u svojim pjesmama govori i o ubijanju policajaca. Njih dvojica, dakle, ne zastupaju baš slične društvene vrijednosti.


– Napravili smo spot s pjesmom o Zagrebu, koja nikomu nije sporna. Ali, sada njega trančiraju, možda i više nego mene. On je predstavnik jedne supkulture i drukčije se izražava nego ja. Ne slušam taj glazbeni žanr, a u svojoj sam karijeri surađivao s puno ljudi i nikomu nisam prethodno vadio krv.


Svakomu pristupam u dobroj vjeri, pa sam tako i tom reperu. Snimili smo dobru pjesmu i meni je to najvažnije. Jedan kandidat u Splitu pjevao je nekad ustaške pjesme, ali kaže, malo sam tada popio i pojeo vuk magare.




Mene se, međutim, napada jer imam pjesmu s jednim klincem, sinom hrvatskog ratnog vojnog invalida. Ma, proći će i to.


Milorad Pupovac vam je jako zamjerio što koaliciju HDZ – SDSS nazivate trgovačkom. Kaže da tako antisemitski diskurs, u okviru kojeg je stereotip o Židovima kao trgovcima, prenosite na Srbe.


– Riječ je uistinu o lingvističkoj bravuri sveučilišnog profesora. To nema veze s pameću. Što ako nekomu kažem da je politička mafija? Na koji narod u tom slučaju mislim? Makar što. Izjave gospodina Pupovca su sulude, sramota.


Uostalom, on se u svojoj javno dostupnoj komunikaciji također koristio izrazom »trgovanje«.


Bavimo se glupostima


U svakoj političkoj koaliciji netko nešto daje da bi zauzvrat nešto dobio. Nije ta suradnja HDZ-a i SDSS-a ni po čemu posebna.


– Da, ali sve skupa ipak bi moralo biti na dobrobit građana i sa željom da se provode strukturalne promjene, bez kojih nema napretka. Ako nečija ruka u zraku ovisi o tome koliko će dotičnom pripasti državnog novca i drugih beneficija, ja na takvu politiku nikako ne mogu pristati.


Međutim, to nema nikakve veze sa Židovima i antisemitizmom.


Da je nakon prošlogodišnjih izbora Andrej Plenković htio koalirati s Domovinskim pokretom, bi li i to bila trgovina?


– Nije on mogao surađivati s nama jer mi nismo htjeli s njim. Javno smo mu to prije izbora rekli.


Andrej Plenković nipošto nije prvi predsjednik HDZ-a koji surađuje s Miloradom Pupovcem i SDSS-om.


– Nije, ali u toj se njihovoj koaliciji stalno nečim trguje, raznim pozicijama u vlasti, projektima i novcem. Uvjeren sam da to nije dobar smjer za Hrvatsku i na to ću nastaviti upozoravati. Ali, ponavljam, kad kažem trgovina ne mislim u tom trenutku na Židove.


Trgovina me uopće ne asocira na Židove, puno više, recimo, glazbena umjetnost. I jedan Bob Dylan je židovskog podrijetla.


Dokle ćemo se baviti tim glupostima, pokušava me se staviti nekamo kamo ja nikad nisam bio niti sam išta u životu i karijeri učinio da bi me se tu svrstavalo.


Nacionalnost nebitna


Ne tako davno bili ste srpski zet?


– Ne srpski, nego četnički zet. A paralelno sam i ustaša i antisemit. Nema valjda toga što ja nisam bio. Govorilo se i da sam nekad bio socijalistički omladinac. Kao da su samo rijetki u Jugoslaviji to bili, kao da me netko pitao hoću li pristupiti Savezu socijalističke omladine.


Znamo da je to bilo pod normalno. Pitam se dokad će sve to trajati.


Pupovac me optužio za antisrpski govor u Saboru, a ja sam samo istaknuo problem državne tajnice koja je neovlašteno potpisala brojna rješenja. Nije stvar u tome što je ona Srpkinja, nego je problem što je političkom trgovinom, a ne temeljem stručnih kvalifikacija, došla na tu dužnost.


Ne zanima me tko je Hrvat, Srbin ili Grk dok kvalitetno radi. Kad pogriješi, tu smo da na to ukažemo.


Dokad će Vili Beroš biti ministar zdravstva?


– Bit će dok to bude htio Andrej Plenković. Ne mogu prognozirati dokad će on to htjeti.


Može li HDZ izgubiti Vukovarsko-srijemsku županiju?


– Realno su za to velike šanse. Ovaj put je izborni slogan HDZ-a – Sad je bitno. Zar dosad nije bilo bitno? Što im je to baš sada bitno, zadržati vlast, pa makar Hrvatska i dalje imala percepciju najkorumpiranije države članice Europske unije?


Ne razumijem. Godinu dana nakon potresa u Zagrebu skoro niti jedna kuća još nije obnovljena, a oni kažu da je tek sada bitno. Zašto im ranije nije bilo bitno obnoviti potresom oštećene kuće i zgrade?


Volio bih da mi ljudi iz HDZ-a to objasne. Kao što bi mi drago bilo da mi dugogodišnji suradnici Milana Bandića, koji su mu držali štangu, kažu kako se sada mogu praviti da mu nikad ni blizu nisu bili.


Narod odlučuje


Bandića se više skoro i ne spominje, nevjerojatno je to s obzirom na to da je taj čovjek 20 godina suvereno vladao Zagrebom. Kao da ga nikad nije bilo.


– Svatko se od nas mora suočiti s činjenicom da je prolazan, da nije nezamjenjiv i da je, na kraju krajeva, ipak samo čovjek. Zato dok si živ moraš paziti što radiš. Na osnovu toga će drugi, kad te više ne bude, govoriti o tvom životu i radu.


Ankete sugeriraju da bi u Zagrebu moglo doći do potpunog preokreta. Bandić je dva desetljeća upravljao gradom, a sada bi gradonačelnik mogao postati donedavno gotovo anoniman aktivist Tomislav Tomašević, čovjek malog političkog i upravljačkog iskustva.


– Ne bih, ako se to dogodi, govorio o preokretu. Gospodin Tomašević je izrazito lijevi aktivist, a i Bandić je bio predstavnik ljevice. Tajnica mu je u SDP-u bila Jelena Pavičić Vukičević, koja se sada kandidira za gradonačelnicu.


Tomašević bi bio samo malo ljeviji nego Bandić. Što znači Tomaševićeva parola – Grad je naš? Ja kažem da je grad za sve nas, a oni da je njihov.


Kako god, čini se da se još samo traži kandidat koji će se s Tomaševićem natjecati u drugom izbornom krugu.


– Tako ispada. Ja sam se ponudio, ljudi će odlučiti. Na prošlim lokalnim izborima je Tomašević dobio manje od pet posto glasova.


Ojačao je politički u četiri godine.


– I ja sam. Nekad sam u Saboru bio jedan mali zastupnik, u međuvremenu sam na predsjedničkim izborima dobio 465 tisuća glasova, a na parlamentarnim izborima moja stranka 16 mandata.


Aktivist nisam, nego politiku shvaćam kao polugu kojom se društvo može mijenjati nabolje.


Napravili smo čudo


Kakvo je raspoloženje na terenu tri tjedna prije lokalnih izbora?


– Domovinski pokret je u godinu dana napravio čudo. Stvorili smo stranku koja sada ima već preko 12 tisuća članova u više od 250 ogranaka. Izlazimo na izbore u svim nama važnijim gradovima, općinama i županijama.


Važnijim nama jer ćemo se uspoređivati s rezultatima koje smo u tim sredinama zabilježili na parlamentarnim izborima. Gdje god smo to mogli, u demokratskom procesu smo iznjedrili kvalitetne kandidate.


Tamo gdje nemamo svog kandidata, podržali smo neke druge, kao u Vukovaru Ivana Penavu i u Vukovarsko-srijemskoj županiji Josipa Dabru.