Ako ikoga zanima nešto o SDP-u, prvo što će napraviti je uguglati SDP i otići na službene stranice socijaldemokrata.

Tamo postoji veza koja se naziva Naši ljudi. I onda se navodi da je predsjednik Davor Bernardić. Upravo činjenica da se nitko nije sjetio u jednoj velikoj stranci osvježiti podatke na službenoj internetskoj stranici možda najbolje objašnjava sve ono što se događa u njoj, zašto su hametice potučeni na zadnjim parlamentarnim izborima i zašto bi debakl na lokalnim izborima mogao značiti političko adaktiranje SDP-a.

Bez obzira na to tko će biti izabran za novog predsjednika krajem rujna ove godine. Jednostavno, u SDP-u se godinama bave sami sobom, bave se formom, kružocima, klanovima, stranačka elita postala je sama sebi svrhom, a sadržaj je zaboravljen, kao i odgovornost koju bi socijaldemokrati trebali imati prema građanima Hrvatske.

Forma je ispražnjena od sadržaja i zato riječi čelnih SDP-ovaca godinama zvuče prazno, a ljudi se izgubi. Ono što se događalo nakon izbora najbolje svjedoči u kakvoj je silaznoj putanji SDP. Jedino je Davor Bernardić postupio gospodski i otišao s mjesta predsjednika SDP-a. Oni koji su ga stvorili pravili su se blesavi sve dok nisu uvaljali svoje ljude na mjesta na koja su ih trebali uvaljati kada je riječ o saborskim odborima.

Iako su hametice bili potučeni, SDP-ovom establišmentu je bilo najbitnije pobrinuti se za sebe same. To je modus operandi koji su građani Hrvatske prepoznali. A za to je jedan od najodgovornijih vršitelj dužnosti predsjednika SDP-a, primorsko-goranski župan i ministar s jednim od najkraćih stažova u povijesti, Zlatko Komadina. On se po svom dobrom starom običaju pravio da se ništa ne događa. Do njega nije dopiralo nezadovoljstvo samih SDP-ovaca, njega ne zanima zašto je rejting SDP-a povijesno nizak.

On savršeno mirno vlada formom koja je lišena sadržaja i ne razbija glavu što će se dogoditi sa SDP-om nakon što je podijeljeno što se podijeliti moglo nakon izbornog debakla. Komadina je stečajni upravitelj SDP-a sve do izbora novog predsjednika i možda je najpravednije da ostane upamćen baš kao stečajni upravitelj jer je on taj koji je sa svojim istomišljenicima stvarao kadrovsku križaljku od samog vrha, a koja je rezultirala devastacijom SDP-a. A hoće li stečajni postupak završiti stečajnim preustrojem ili likvidacijom pokazat će najprije unutarstranački izbori, a nakon njih lokalni izbori. U ovom trenutku SDP ne izgleda nikako dobro niti mu se dobro piše. No, pet ljudi ipak je odlučilo preuzeti odgovornost.

Za predsjednika SDP-a kandidature su predali saborski zastupnik Peđa Grbin, krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, saborska zastupnica i načelnica Omišlja Mirela Ahmetović, član pulskog Gradskog odbora SDP-a Marino Percan i predsjednik SDP-a Splitsko-dalmatinske županije Ranko Ostojić.

Peđa Grbin

Peđa Grbin naveden je kao potpredsjednik SDP-a na internetskoj stranačkoj stranici, ali za razliku od Zlatka Komadine, Borisa Lalovca i Rajka Ostojića, kada se klikne na njegovu sliku nema nikakvog sadržaja, nema ništa, samo rečenica: »Samo zajedno možemo izgraditi bolje društvo. Podrži nas«, a što je lajtmotiv koji se pojavljuje na svakoj stranici.

Foto: Darko JELINEK

Drugim riječima politički establišment kojega je oličenje aktualni stečajni upravitelj na stranačkim stranicama učinio je Grbina nevidljivim, ali bitno da je slogan o zajedništvu naveden. Tako je bilo i s listama za parlamentarne izbore na kojima je Grbin završio na 13. mjestu u 8. izbornoj jedinici, ali je zahvaljujući preferencijalnim glasovima ušao u Sabor. Samo zato što je među prvima javno rekao da je car gol, odnosno da Davor Bernardić treba dati ostavku davno prije debakla na izborima.

Uslijedila je nemilosrdna osveta stranačkih senatora i Davora Bernardića prema Grbinu i svima koji su se usudili javno reći da stvari u SDP-u ne štimaju. Pa više je poštovanja pokazao Plenković prema Miri Kovaču i Ivi Davoru Stieru nego SDP-ovi senatori prema svojim kolegama. I još su se pritom krajnje cinično pozivali na zajedništvo u izgradnji boljeg društva, tražeći podršku građana. Pošteno je zbog svega da je Grbin prvi predao kandidaturu za novog predsjednika SDP-a.

Osjetio je stranački mač iznad glave, ima političko iskustvo, ima sve reference za bavljenje politikom, ali je li lider u pravom smislu riječi, teško je reći. U svakom slučaju ima legitimitet da proba nešto promijeniti jer je na svojoj koži osjetio što sve kombinacija stranačkog klijentelizma i arivizma može napraviti, a može bešćutno pokušati učiniti da čovjek nestane, makar na stranačkim internetskim stranicama.

Željko Kolar

Josip Regovic/PIXSELL

Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar prilikom predaje kandidature za stranačkog predsjednika SDP-a baš je ono lijepo poručio da neće iznevjeriti članstvo na putu stvaranja novog SDP-a kao moderne stranke lijevog centra, najavivši da SDP u budućnosti čeka stvaranje pravednog društva, gdje će biti zajamčena jednakost pred zakonima za sve, gdje će se brinuti o svim ljudima koji žive od svog rada – radnicima, obrtnicima i poduzetnicima, OPG-ovcima, te provodeći socijalnu, zdravstvenu i obrazovnu politiku jasno predstaviti politike SDP-a. Svjestan da SDP čeka puno posla do novog cilja, a to je novi SDP za novu Hrvatsku.

Poručio je da računa na sve ljude u SDP-u bez obzira koga će podržati za predsjednika stranke jer im trebaju svi stručni sposobni ljudi koji su ostvarili rezultate. »Samo na taj način ne dijeleći se, već okupljajući se, možemo stvoriti novi SDP«, kazao je Kolar dok je predavao kandidaturu. Bio bi grijeh reći da njegov govor nije dobar, ali još bi veći grijeh bio ne podsjetiti da o zajedništvu i nedijeljenju pričaju sada svi dok su šutjeli kada se stigmatiziralo one koji su javno prozvali Bernardića davno prije parlamentarnih izbora, koji su imali hrabrosti ne biti neimenovani izvori koji godinama destruiraju SDP. I koji su se nadali da će se dogoditi čudo kao na europskim izborima koji su bili samo smokvin list SDP-ove sramote i koji su, nažalost, samo odgodili ono kroz što danas SDP prolazi, koji su spletom sretnih okolnosti odgodili katarzu. Rezultati europskih izbora dali su krila stranačkim senatorima i Davoru Bernardiću da još više stisnu gas u ludoj vožnji prema zidu, a kada je u zid udareno na parlamentarnim izborima, uslijedilo je bolno prizemljenje.

Mirela Ahmetović

Foto Davor Kovačević

Odmah nakon što je Peđa Grbin predao kandidaturu za predsjednika SDP-a, uslijedile su najave da bi se mogla kandidirati i nova saborska zastupnica i dugogodišnja načelnica Omišlja Mirela Ahmetović. Naravno da su anonimni izvori proslijedili tu informaciju jer se znalo da mora uslijediti odgovor stranačkih senatora. Ona je sama rekla da joj je Zlatko Komadina politički mentor. I na kraju je Ahmetović ušla u utrku za predsjednicu SDP-a.

– Vratit ćemo se onim vrijednostima koje je SDP zastupao i treba zastupati – jednakost, ravnopravnost i sloboda svih pojedinaca. Obraćam se svima kojima je dosta »bezočne korupcije i duboke države«. Poručila je da je kandidatkinja diskontinuiteta i pojasnila da bi to značilo da njezinom pobjedom 26. rujna prestaje sve ono što se unazad desetak godina događalo u SDP-u. Pojasnila je da nije kandidatkinja elite, stranačke oligarhije, klijentelizma ili klanova. Objasnila je da kada govori o njima, govori »o članovima koji se predstavljaju kao visokopozicionirani članovi SDP-a, o anonimnim članovima, izvorima koji daju izjave na način da potiču unutarstranačke sukobe i time štete stranci«. Dakle, ona je za razliku od kolege joj Kolara bila puno konkretnija u dijagnosticiranju bolesti koja razara SDP i dijagnoza je u potpunosti točna jer su upravo neimenovani visokopozicionirani SDP-ovci, a u stvari stranački senatori, glavni krivci za gubitak povjerenja kod građana.

Samo postoji jedan problem, paradigma takva političkog ponašanja upravo je njezin politički mentor Zlatko Komadina od kojega se ona ne želi distancirati, a još ga manje prozvati za stanje u koje je on sa svojim visokopozicioniranim kolegama u stranci SDP doveo. Tijekom kampanje novinari joj neprestano spočitavaju da je ona Komadinin kadar, a ona odgovara da je primorsko-goranski župan častan čovjek iza kojega se ne vuče ni jedna afera. A to nije točno. I Ahmetović to jako dobro zna.

Primjerice, Komadina se godinama oglušavao na rješenje upravne inspekcije koja je poništila natječaj za pročelničko mjesto u Primorsko-goranskoj županiji. Tek nakon odluke Visokog upravnog suda pročelnik za kulturu Valerij Jurešić prestao je primati plaću za taj posao. Komadina godinama nije htio okončati tu sramotu. Moglo bi se reći da se po svom običaju pravio blesav. A i mogao se praviti blesav kada je znao da ga nitko ni u Županiji, a ni u stranci neće prozivati zbog toga, neće zbog toga što je on tako dobro držao kadrovske konce u svojim rukama. A građani takvu bahatost i te kako znaju prepoznati, čak i građani u 7. izbornoj jedinici u kojoj je Komadina bio nositelj liste i u kojoj je ostvaren izborni debakl za koji je Komadina nagrađen funkcijom stečajnog upravitelja SDP-a. Izborni uspjeh Mirele Ahmetović zavisit će isključivo o mogućnosti lobiranja stranačkih senatora. No, ovaj put ta lobiranja neće biti presudna jer će o prvom čovjeku SDP-a glasati svi članovi. U takvoj konstelaciji Ahmetović nema previše šanse, ali ne treba zanemariti činjenicu da na čelu stranke nikada nije bila žena pa bi ta činjenica mogla biti i te kako poticajna za saborsku zastupnicu i načelnicu Omišlja. No, pitanje je što bi to značilo za SDP.

Nije teško pretpostaviti da za SDP to ne bi bilo dobro jer SDP treba prepoznatljivu osobu prema javnosti i osobu koja će demontirati nakaradne sustave moći na Ibleru koje su osmislili stranački senatori.

Marino Percan

Član pulskog Gradskog odbora SDP-a Marino Percan, kandidirao se, čini se ničim izazvan. Ali treba poštovati njegovu želju da uđe u izbornu utakmicu, mada se čini da je ona unaprijed izgubljena. Za kolegu Grbina je rekao da igrom slučaja dolaze iz istoga grada. »On je rekao da njemu Pula ništa ne znači. Samim time ne znači mu ni Istra.

On je nanio dosta političke štete SDP-u. Povijest nas je naučila da osoba koja ruši legalno i legitimno uspostavljenu vlast nikad nije donijela ništa dobro«, kazao je Percan. Na pitanje kolege Zlatka Crnčeca koliko je za sukobe bio odgovoran predsjednik stranke Percan je dao odgovor zbog kojega se valja nadati da neće dobiti ni jedan glas: »Nisam bio na sjednicama predsjedništva pa ne znam što se tamo točno događalo. Ali ako je predsjedništvo donijelo nekakvu odluku, ona se mora poštovati. U demokraciji većina pobjeđuje manjinu iako i dalje mora brinuti o njenim interesima. U demokraciji je zaštita manjine jako bitna. Ne moramo svi isto razmišljati, ali onog trenutka kada se donese nekakva odluka, ona se mora poštovati. Predsjednik je samo prvi među jednakima. On je donosio odluke smatrajući da su one najbolje. Ali predsjedništvo je ono koje usmjerava rad stranke. Ne može samo pojedinac biti odgovoran«. Upravo je takvo razmišljanje i bespogovorno poštovanje stranačkih autoriteta dovelo SDP tu gdje je.

Ranko Ostojić

U zadnji čas kandidaturu za predsjednika SDP-a predao je Ranko Ostojić koji je cijelu stvar dodatno izdramatizirao pojasnivši da se nije mislio kandidirati, ali da se u zadnji tren predomislio zbog konferencije za novinare stranačkih kolega koje su predale kandidature za Predsjedništvo.

– Kandidirao sam se u roku koji je naznačen, nakon presice klana koji tvrdi da je protiv klanova. Isti oni koji su do jučer podržavali Peđu Grbina, sada podržavaju samo sebe. Kada budu potvrđene kandidature, onda ćemo biti u prilici suočiti se sa slabostima SDP-a. Jedna od njih je baš dosljednost i drugarstvo.

U jučerašnjem nastupu sam čuo koliko je to nevažno, a trebalo bi biti temelj SDP-a, pojasnio je Ostojić. Na za Ostojića motivirajućoj konferenciji pripadnici Neretvanske skupine i još neki SDP-ovi dužnosnici oglasili su svoju namjeru da se kandidiraju za predsjedništvo stranke, a da nisu dali podršku ni jednom kandidatu za predsjednika SDP-a. Ostojić je krajem 2016. godine bio također kandidat za predsjednika SDP-a, a u toj izbornoj utakmici sudjelovali su uz njega Orsat Miljenić, Tonino Picula, Karolina Leaković, Gordana Sobol i Vesna Škulić, da bi pobjedu u drugom krugu odnio Davor Bernardić. Hoće li Ostojić i ovaj put proći kao na prijašnjim izborima, teško je reći, ali valja priznati da je i on jedan od onih koji je javno i bez dlake na jeziku upozoravao što će se sa SDP-om dogoditi na čelu s Davorom Bernardićem i onima koji ga podržavaju. A u što su pretvorili SDP, da ne griješimo dušu, slično je napravio i Zoran Milanović, ako ne još i gore, najbolje je citirati same SDP-ovce koji javno poručuju prilikom predaje kandidature za Predsjedništvo SDP-a: »Poznato je da je SDP stranka koju godinama potresaju klanovske podjele. Prije svega, radi se negativna selekcija. Provodi se kadrovska politika koja praktički ima svoj cilj, a to je urušavanje stranke zbog interesa pojedinaca, odnosno grupacija«.

Ima li itko od pet kandidata za predsjednika stranke hrabrosti, znanja, drugarstva zaustaviti negativne trendove, vidjet će se već na lokalnim izborima koji će se održati u svibnju 2021. godine. Za sada stvari za SDP ne izgledaju dobro jer nitko ne zna tko su ti ljudi koji bi trebali biti kandidati za gradonačelnike četiri najveća grada, zna se samo da je Zlatko Komadina najavio još jednu kandidaturu za primorsko-goranskog župana.

I da je Vojko Obersnel rekao da obnaša posljednji mandat kao gradonačelnik Rijeke. A ako na njima SDP doživi izborni neuspjeh, stranka bi se mogla pomalo eutanazirati što je proces koji je počeo odlaskom Ivice Račana i dolaskom Zorana Milanovića za predsjednika SDP-a, a Davor Bernardić samo je dodao gas uz pomoć političkih sponzora. U politički prostor SDP-a na zadnjim parlamentarnim izborima ušli su Možemo i Radnička fronta, ali nestanak SDP-a neće značiti nestanak socijaldemokratske ideje.

To će samo značiti da su građani prepoznali ono što su prepoznali i SDP-ovci – da se SDP urušava zbog interesa pojedinaca. Davno je kolega Ladislav Tomičić kazao da Zoran Milanović ne bi prepoznao radnika ni da se na ulici sudari s njim, a čini se da je taj obrazac postao prevladavajući u stranačkoj eliti proteklih 15-ak godina. Hoće li radnike prepoznati netko od pet kandidata za predsjednika SDP-a i nakon toga uvjeriti građane da ih je prepoznao ključno je pitanje budućnosti SDP-a. Ako drugarstvo bude kriterij, najviše uspjeha na unutarstranačkim izborima imaju Grbin i Ostojić, a jesu li oni u sposobnosti skinuti povez s očiju socijaldemokratske ideje, pokazat će vrijeme.

Naša je procjena da pobjeda nekog od tri ostala kandidata za SDP znači sunovrat u politički ponor.