PULA Grajfer drobi u prah ono što je netko mukotrpno gradio, starim drvenim koćama doslovno pucaju rebra, nestaju u tren oka. Svakom čovjeku od mora taj prizor izazove grop u želucu. Ali tako je to kada država, uz svesrdnu podršku Europske unije, krene u borbu protiv pretjeranog izlova ribe u Jadranskom moru. Birokrati to zovu trajnom obustavom ribolovnih aktivnosti, odnosno scrapingom. Jučer su u Tehnomontovom brodogradilištu u prah poslani Bova iz Plomin Luke i Brusnik iz Malinske, dvije stare koće, čiji su se vlasnici našli među 18 onih koji su u prvom natječaju dobili novac da se s tim brodovima povuku iz posla. Mogli su se odlučiti i na prenamjenu, od starih ribarica napraviti izletnički brod, ali očito u tome nisu vidjeli računicu.

Nema negativaca

Teško je održavati drvo, pogotovo kad je tuklo more 60-ak godina. Toliko su prosječno stari brodovi koji dolaze u Tehnomont na uništavanje.

Danas je na redu Sirena iz Dubrovnika. Zbog nje će i Divić morati potegnuti do Tehnomonta. Riječ je o koći dugačkoj 26 metara, istisnine 160 tona u punom plovnom stanju. Morali su je olakšati, skinuti svu opremu s nje da bi je Divić uopće mogao izvaditi iz mora. Ribari, prema pravilima igre, mogu pokupiti gotovo sve sa svojih brodova. To čine oni koji ostaju u ribarstvu s nekim drugim brodom. Ostali motore daju u staro željezo. I od toga se da nešto zaraditi.

Tehnomont naravno nije negativac u ovoj priči. U brodogradilištu samo rade ono što znaju, a, kako bi rekao njihov rukovoditelj odjela za remont Zdenko Bakiš, u posljednje vrijeme u šali prozvan Terminator, Tehnomont jako dobro zna graditi brodove pa ih još lakše zna i uništiti. No, pulsko brodogradilište je tek jedno od šest na hrvatskoj obali koje posjeduje certifikat Hrvatskog registra brodova da može uništavati brodove i pritom zbrinuti otpad na propisan način. Za zbrinjavanje otpada angažiran je Metis, koji sve ono što ostane od broda, drvo i željezo, odvozi na daljnju obradu. Od ukupno 18 brodova, osam će ih biti uništeno u Tehnomontu, odnosno šest su ih već odradili. U najavi su imali čak 14 brodova, ali su neka brodogradilišta u međuvremenu uspjela doći do certifikata. Do prije mjesec dana jedino je pulsko brodogradilište bilo ovlašteno za taj posao.

Izdašniji natječaj

Pulskom će brodogradilištu ribari platiti između osam i deset posto od dobivenih potpora za obavljanje tog posla. Dakle, ako su dobili milijun kuna, između 80 i 100 tisuća ostaje Tehnomontu.

– Brodogradilište je trebalo ispunjavati dosta uvjeta da bi moglo ovo raditi. Za svaki brod se izradi reciklažni plan, koji se zatim šalje na odobrenje. Tek nakon dobivanja odobrenja može se krenuti s uništavanjem. Inspektor Hrvatskog registra brodova s nama pregleda brod, utvrdimo gdje se nalazi opasni otpad i o kojim je količinama riječ. Prije nego počnemo s uništavanjem plovila, odstranimo s njega sav opasan otpad. Na kraju ostaje samo drvo koje se lomi i predaje na zbrinjavanje. Ako je brod dug 18 ili 20 metara, iza njega mora ostati oko 30 tona drva, ne može biti pet. Sve je strogo određeno, opisuje Bakiš cijeli postupak.

Ovo, međutim, nije kraj. Država bi, prema najavama, do kraja godine trebala raspisati novi natječaj. On će novčano biti puno teži. Sada su isplatili 4,76 milijuna eura, od čega je veći dio financirala Europa, dok bi za novi trebali osigurati čak 26 milijuna eura. To bi značilo i da će biti uništeno pet puta više brodova, gotovo sto, a možda i više od toga ukoliko na red dođu manje kočarice.