Veliki broj tih zaposlenika za 6 radnih sati u bolnici plaćen je 100 posto bolničke plaće, a za još dva radna sata na fakultetu plaćeni su s 40 posto plaće
Tko se čudi nejednakosti u plaćama jako je naivan, jer nikad nisu izjednačena ni izdvajanja po bolničkom krevetu za Rijeku koja već godinama tu gubi bitku sa Zagrebom, i osobito proteklih godina sa Splitom
Primjerice, riječki specijalisti nastavnici, manje su plaćeni od zagrebačkih, a oni opet manje nego splitski. Bura oko splitskog KBC-a pokazala je da je u Splitu dio profesora bio u kategoriji u kojoj su za 6 sati u bolnici dobivali 100 posto bolničke plaće, a za još 6 sati na fakultetu dobivali drugih 100 posto plaće. Neviđeno je da se dijelu zaposlenika piše 12-satni radni tjedan, ali Split nije usamljen.
Legaliziranje postojećeg?
U slobodnijem tumačenju zapravo bi se moglo govoriti o zloupotrebi ovlasti i položaja, pa tako i o nekoj vrsti koruptivnog ponašanja, ali samo prijetnji europskih institucija treba pripisati strelovitu akciju kojom će se Ministarstvo zdravstva, te Ministarstvo znanosti u ponedjeljak hitrim sastankom s dekanima i ravnateljima pokušati izvući iz te dosad uvriježene prakse. Čini se kako je konformistička većina sklona stanje riješiti formalno.
To znači vjerojatno vladinu uredbu kojom bi se postojeće stanje legaliziralo povećanjem koeficijenata za bolničko-fakultetske kadrove, a plaće bi ostale iste. Ali, veliko je pitanje hoće li i tada plaća istih specijalista u raznim centrima biti izjednačena, što danas nije.
Tko se čudi toj nejednakosti jako je naivan, jer nikad nisu izjednačena ni izdvajanja po bolničkom krevetu za Rijeku koja već godinama tu gubi bitku sa Zagrebom, i osobito proteklih godina sa Splitom. Dok ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. Herman Haller, vjeruje da je rješenje upravo vladina uredba, revizije potvrđuju kako je Rijeka najmanje sporna.
Postaviti nove temelje
Prof. dr. Alan Šustić, dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci tvrdi pak da je nastala situacija ključni problem kliničke akademske medicine i edukacijskog procesa liječnika i drugih medicinskih djelatnika. »Jedino pravo i dugoročno rješenje je, kategoričan je Šustić, za nekoliko mjeseci donijeti propise i postaviti temelje sveučilišnim bolnicama, jer naš sustav KBC-ova Europa ni svijet ne poznaju.
Svijet poznaje klinilke bolnice u kojima se bolesnici liječe, i sveučilišne u kojima se uz edukaciju i znanstvena istraživanja njhova najnovija dostignuća primjenjuju i u liječenju bolesnika. Tu rade specijalisti nastavnici, istraživači, znanstvenici.
Danas vlada dihotomija, a svakome mora biti jasno kako na izazove koje pred nas postavljaju visoko diferentne biotehnologije, ne mogu odgovoriti pojedinci, neovisno koliko su pametni i educirani, već samo visoko kvalitetni integrirani sustavi kakve Europa i svijet imaju, zaključuje Šustić.
Ukratko, vladina uredba riješila bi pitanje fakultetskih specijalista, ali ne i pitanje sustava kojim su danas nezadovoljni bolesnici, zdravstveni djelatnici i znanstvenici istraživači.
