PRAGMATIČNE VEZE

Rusija i Hrvatska od Gorbačova do Agrokora: Donosimo analizu političkih i gospodarskih odnosa s moćnom svjetskom silom

Zlatko Crnčec

PIXSELL

PIXSELL

Ponovni dolazak najdugovječnijeg ministra vanjskih poslova u svijetu, šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova u Hrvatsku i susjedne zemlje pokazuje da Rusija, osim gospodarskog, želi zadržati i povećati politički utjecaj na području jugoistočne Europe



Najdugovječniji ministar vanjskih poslova u svijetu, šef ruske diplomacije Sergej Lavrov koji je na tu dužnost stupio 2004. godine, ovaj je tjedan obišao tri zemlje nastale raspadom Jugoslavije. I dok je njegov posjet Bosni i Hercegovini bio popraćen kontroverzom zbog njegovih izjava i izostanka službene državne zastave prilikom susreta s Miloradom Dodikom, Lavrovljev dolazak u Zagreb, prvi nakon 16 godina, bio je vrlo uspješan i u prijateljskom tonu.


Tom se prilikom susreo s premijerom Andrejem Plenkovićem kojem nije zamjerio njegovu inicijativu da se reintegracija istočne Ukrajina obavi na način kako je pod suverenitet Zagreba vraćeno Hrvatsko Podunavlje. Lavrov je održao sastanak i s Hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, te s ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom gdje se atmosfera bila toliko prijateljska da je bilo čak i recitiranja ruske poezije. Ovim su posjetom dodatno učvršćeni odnosi dviju zemalja.


Gorbačovljev poziv


Povijest modernih odnosa Hrvatske i Rusije započela je u kasnu jesen 1991. kada je tadašnji predsjednik Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov pozvao na razgovor u Moskvu Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića. Bilo je to 15. listopada, u interregnumu između kolovoškog pokušaja državnog udara komunističkih hardlajnera i raspada Sovjetskog saveza nešto više od mjesec dana kasnije.




Činjenica da je puč kojeg su organizirali tadašnji šef KGB-a Krjučkov i ministar obrane Dmitri Jazov bio je veliki udarac za vrh tadašnje JNA. Naime, tadašnji jugoslavenski savezni sekretar za obranu, general Veljko Kadijević, tog je ljeta posjetio Moskvu i razgovarao s Jazovom. Da je državni udar u Sovjetskom savezu uspio, i u Jugoslaviji bi se igrala drugačije igra. Međutim, on je neslavno propao za samo nekoliko dana.


Organizatori su bili pohapšeni, Gorbačov je ostao na vlasti još nekoliko mjeseci, a vlast se sve više prelijevala u ruke ruskog predsjednika Borisa Jeljcina. U takvoj se situaciji Gorbačov pozvao u Moskvu hrvatskog i srpskog predsjednika kako bi pokušao utjecati da se prekinu neprijateljstva. Međutim, u tom je trenutku rat u Hrvatskoj već bio u punom zamahu, hrvatske su snage počele pobjeđivati u zapadnoj Slavoniji, a JNA počela opsadu Vukovara. Sve je na terenu bilo otišlo predaleko, tako da već uvelike oslabljeni Gorbačov nije imao prevelike šanse da na bilo koji način utječe na prekid ratnih djelovanja. ​


Neriješeno ubojstvo ruskih
novinara u Hrvatskoj

Tijekom Domovinskog rata jedan je tragičan događaj također povezalo Hrvatsku i Rusiju. Riječ je o ubojstvu dvojice ruskih novinara, Viktora Nogina i Gennadija Kurinoja, novinarsko-snimateljskog dvojca Radiotelevizije SSSR-a, koji su ubijeni 1. rujna 1991. godine kod Hrvatske Kostajnice. Okolnosti njihovog ubojstva i dalje su tajna, oni se vode kao nestali, i još uvijek se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci. U Rusiji nikada nisu pokopani, a nekakvo obilježje postavljeno je jedino u Hrvatskoj, u selu Panjani kod Hrvatske Kostajnice, na mjestu njihove pogibije. Poznati ruski novinar i političar, sveučilišni profesor Vladimir Mukusev, desetljećima pokušava rasvijetliti ovaj slučaj o kojem je napisao i knjigu pod nazivom »Crna mapa« koja je objavljena i u Hrvatskoj. Sve okolnosti ovog slučaja ukazuju na to da su ruski novinarski dvojac ubili ruski pobunjenici.

Svjestan svega toga, Milošević je na sastanku s Gorbačovom i Tuđmanom bio više zabavljač nego ozbiljan sugovornik. U jednom je trenutku, referirajući se raketiranje Banskih dvora, počeo objašnjavati Gorbačovu da je Tuđman svjetski fenomen. »Franja je pravi supermen. Prošla mu raketa između nogu, a njemu ništa«, objašnjavao je Milošević zbunjenom Gorbačovu. Naime, nakon što pokušaj atentata nije uspio Srbija je umanjivala značenje cijelog događaja koji je izazvao zgražanja u svijetu, tvrdeći da je Hrvatska sama postavila eksploziv u Banske dvore iz promidžbenih razloga. Po nekim nikad potvrđenim informacijama navodno je Sovjetski savez preko svojih obavještajnih službi doznao da JNA priprema napad zrakoplovom na Banske dvore i to dojavio Zagrebu. Nekoliko mjeseci kasnije Sovjetski se Savez raspao, Gorbačov dao ostavku i otišao u političku mirovinu, a Boris Jeljcin postao lider nove demokratske Rusije.


Jeljcinovo priznanje


Jeljcinova je administracija priznala neovisnost Republike Hrvatske nešto više od mjesec dana nakon što su to napravile članice Europske unije. Bilo je to 17. veljače 1992. godine, a diplomatski su odnosi uspostavljeni tri mjeseca kasnije – 25. svibnja 1992. Ujesen te godine u Zagrebu i Moskvi otvorena su veleposlanstva Rusije i Hrvatske. U prosincu 1998. godine u Moskvi je potpisana i Deklaracija o bilateralnim prijateljskim odnosima i suradnji.


Na političkim je odnosima Hrvatske i Rusije radio i Stipe Mesić koji je u svom desetgodišnjem mandatu kao predsjednik Republike čak četiri puta bio u Moskvi, jednom u službenom i tri puta u radnom posjetu. Bilo je to 2002., 2003. i 2009. godine. U tim se prigodama sastajao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom jednom s Dimitrijem Medvedevom. Predsjednici dviju zemalja više su puta imali kraće razgovore i tijekom multilateralnih susreta. Predsjednik Ruske Federacije 24. lipnja 2007. sudjelovao je u radu Energetskog summita u Zagrebu, te se tom prilikom susreo s predsjednikom Hrvatske Mesićem i tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom. S ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom više se puta susrela i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Jedan je njihov susret pratio i cijeli svijet – kada su na moskovskoj kiši zajedno prisustvovali finalu Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine u kojem je Francuska pobijedila Hrvatsku.


Gospodarski odnosi


Što se tiče gospodarskih odnosa, na godišnjoj je razini međusobna robna razmjena oko 1,8 milijardi američkih dolara što Rusiju stavlja na peto mjesto najvažnijih gospodarskih partnera Hrvatskoj. Hrvatska u Rusiju najviše izvozi lijekove, a uvozi energenti što čini i 90 posto uvoza iz Rusije.
Kada se govori o gospodarskim odnosima dviju zemalja, treba se svakako sjetiti i hrvatskog debakla s naftnim poljem Bijele noći kojeg je Vlada Ivice Račana 2002. godine prodala ruskom RussNeftu smatrajući da nema perspektivu. Međutim, deset godina kasnije to je polje godišnje proizvodilo više nafte nego što su to zajedno uspijevali INA i MOL zajedno.


Godišnja dobit crpilišta u posljednjih desetak godina iznosi između 400 i 450 milijuna dolara, a vrijednost dobiti od nafte koja se proizvela na tom polju od 2002. godine kada ga je hrvatska vlada prodala, iznosi između četiri i pet milijardi dolara. Ni do dan danas nije do kraja razjašnjeno zbog čega je hrvatska Vlada prodala to naftno polje i tko je za to točno odgovoran.


Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Photo: Patrik Macek/PIXSELL


I naravno tu je majka svih poslovnih pothvata na relaciji Hrvatska-Rusija: Agrokor. Nakon što je u srpnju 2018. potpisna nagodba vjerovnika posrnulog carstva Ivice Todorića, i ona sudskom odlukom postala pravomoćna, ruska državna banka Sberbank postala je najveći pojedinačni vlasnik Agrokora s udjelom od 39,2 posto. Sberbank je došao do dominantnog udjela zahvaljujući obilnom kreditiranju bivšeg vlasnika Ivice Todorića, kojem su pozajmili više od 1,1 milijarde eura u trenutku kada mu zbog poslovnih problema nitko drugi nije želio posuđivati novac.


Sberbank je najavio prodaju svog udjela, a ako u tome i uspije ruski će utjecaj ostati u najvećoj Hrvatskoj prehrambenoj tvrtki. Naime, i druga ruska banka, VTB, drži 7,5 posto udjela u novom Agrokoru koji se sad zove Fortenova.


Tu su i neke manje ruske investicije, ponajviše u turizam. Jedan od najvećih projekata u tu gospodarsku granu su Kupari, jedna od najelitnijih hrvatskih turističkih destinacija. Ona je u rukama Avenue grupe čiji je kapital ruskog podrijetla. Isti je ulagač, odnosno vlasnik Avenue grupe, Sergej Gljadelkin, u Hrvatskoj preuzeo i građevinske tvrtke Institut IGH i Hidroelektru. On u Hrvatskoj živi već duže od deset godina, a u međuvremenu je dobio i hrvatsko državljanstvo. Jedan od ruskih ulagača je i milijarder Viktor Vekselberg koji je organizirao prvu izložbu Fabergéovih jaja u Dubrovniku gdje je i vlasnik prestižnog restorana. On investira i u hotel Belvedere.


Dolazak Lavrova


Ponovni dolazak Lavrova u Hrvatsku i susjedne zemlje pokazuje da Rusija osim gospodarskog želi zadržati i povećati politički utjecaj na području jugoistočne Europe. U ovom se dijelu svijeta događaju velike promjene koje se među ostalim odražavaju i kroz stvaranje takozvanog »malog Schengena«. Riječ o stvaranju zone slobodne trgovine pet zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije koje nisu članice Europske unije – Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Kosovo, a njima se pridružila i Albanija. Neki politički analitičari smatraju da je, osim gospodarskog povezivanja i napretka ovih zemalja, »mali Schengen« ima svojevrsnu ulogu sanitarnog koridora koji bi trebao spriječiti jačanje ruskog utjecaja na tom prostoru.


Osim toga, iz Sjedinjenih država, iz oružja novoizabranog predsjednika Joea Bidena, dolaze naznake da bi se uskoro moglo krenuti u reformu političkog sustava Bosne i Hercegovine nastalog na osnovu Daytonskog sporazuma potpisanog 1995. godine nakon čega je bio završen rat u toj zemlji koju je počeo velikosrpskom agresijom u proljeće 1992. godine. Rusija očito želi biti prisutna u ovim procesima. A dobri odnosi s Hrvatskom? Lavrov je podržao izmjenu izbornog zakona koji je napravljen na štetu Hrvata u BiH.