Za Milanovića bi moglo biti opasno da nasilno smijeni Linića, bez doista opravdanog, nekog novog razloga koji sada nije ni na vidiku. To bi moglo zaljuljati i njega samoga. A s druge strane, mnogi su šaptom pali – vidjeti slučaj Čačić – pa svijet nije propao...
Ja u politici ne mogu imati prijatelje. Ni rođeni brat mi nije prijatelj – izjavio je ovoga tjedna premijer Zoran Milanović. Ja se ne odričem svojih prijatelja nikada – izjavio je pak dan-dva ranije ministar financija Slavko Linić.
Poznato je, povod za to je sukob dvojice najmoćnijih ljudi Vlade, najprije oko slučaja Šegon, potom oko slučaja Kalem.
Premijer i ministar ne razgovaraju, ma što itko od njih dvojice izjavljivao o tome, i trenutno vlada status quo: Milanović ne smjenjuje Linića, Linić ne daje ostavku. Gledaju se praktički sada već preko nišana, a u priči su već i DORH, pa obavještajno podzemlje, čak i jedan pištolj – koji će sigurno morati opaliti u trećem činu. Glave bi u SDP-u mogle letjeti (politički, naravno), sukob može imati dalekosežne posljedice po Vladu i stranku, a dotad postoji lice i naličje, dvije dijametralno suprotne vizure
Prijatelj s pištoljem
Lice: »Komuniciram sa svim ministrima i to je sve što mogu reći. Zadnji komentar bio je vezan za optužnice protiv nekih ljudi koji su navodno ministrovi prijatelji. Ja u politici ne mogu imati prijatelje. A optužnica protiv Joze Kalema nije politički progon, kakvi su se u mandatu HDZ-a vodili protiv nekih članova SDP-a. Dovoditi državno odvjetništvo u vezu s paraobavještajnim podzemljem, to ne možemo raditi«, izjavio je premijer na službenoj konferenciji ovog tjedna upitan o odnosu s Linićem, i Linićevom odnosu s Kalemom.
Premijeru bliski ministri i članovi Predsjedništva SDP-a tvrde kako Milanović nema druge nego zaoštriti prema ministru financija koji uporno brani sumnjive ljude, a kako je poznato, Kalemov je nadimak od milja »Jozo…(znate već)«.
»Slavko Linić je ministar, on nije privatna osoba, on je institucija. Njegovo prijateljstvo s nekim tko ima takav nadimak i protiv kojega je dignuta optužnica nije njegova privatna stvar. Ako javnost misli da je Kalem prijatelj jednog ministra, onda može pomisliti i da je prijatelj cijele Vlade, i da iz toga vuče neku korist. A nije. Ova Vlada ne stoji iza takvih, dapače. Mislim, molim vas, Kalem nosi sa sobom pištolj bez dozvole za nošenje! Ja baš i nemam prijatelje s pištoljem. Niti jednoga«, kaže jedan od ministara.
U premijerovom krugu smatra se da je Linić prevršio svaku mjeru, prvo, preuzimajući na sebe previše ovlasti u Vladi samoinicijativno, i drugo, družeći se i štiteći sumnjive tipove. Imidž poštenjaka koji SDP-ovci imaju i koji je glavni kapital i za naredne izbore i izlazak pred birače, kažu u tom krugu, time se ruši. I to zbog ministra koji je pritom i otkazao lojalnost premijeru na drugim stvarima.
»Ono što je bitno jest da Vlada ipak normalno funkcionira. Moramo biti svjesni da nitko nije nezamjenjiv, osim onoga koji je dobio izravnu podršku i mandatar je. A Zoran ima potpuno stabilnu poziciju«, kaže naš sugovornik
Slučaj Bebić
Naličje: »Ja sam osoba koja puno radi, radim neprekidno 12 sati dnevno i bavim se ozbiljnim poslovima, a o podmetanjima ne razgovaram«, izjavio je pak Slavko Linić, upitan o Milanovićevu napadu na njega i njegovog prijatelja Kalema. U Linićevom krugu, naime, tvrde da, čak i da Kalem bude osuđen, to nema nikakve veze sa samim Linićem.
»Principijelno je ispravno ne ostavljati na cjedilu ljude s kojima si prijatelj, svatko od nas ima pravo na svoj život. Uostalom, sjetimo se Luke Bebića – mislili smo da je totalno nevrijedan HDZ-ovac, no onda kad je rekao da se neće odreći prijatelja Ive Sanadera ni ako bude osuđen, mnogima je porastao u očima. Sve dok i sam Linić nema nikakvu optužnicu, potpuno je svjedno tko mu je prijatelj! Pa neće valjda odgovarati pravno za drugoga!«, kažu prijatelji ministra financija.
Ove će se dvije priče, prije ili kasnije, morati susresti na jednoj točki jer je potpuno neodrživo da dva čovjeka s tako bitnim ulogama u Vladi ne komuniciraju: ili na Linićevoj smjeni (jer on ostavku definitivno neće dati), ili pak na unutarstranačkom terenu, gdje sve više nezadovoljnika Milanovićevom politikom, posebno kadrovskom, traži uporišnu točku čak i za promjene na vrhu stranke. Jer, dok se Linić ne odriče prijatelja, Milanović se olako odriče i prijatelja.
I neprijatelja.
Popis je već dosta dug: Zlatko Komadina, Rajko Ostojić, Davor Bernardić, Tonino Picula, ranije Davorko Vidović, Željka Antunović, pa Mirela Holy koja je otišla iz stranke, pa sada Slavko Linić, a u paketu i važne PR-ovke Zinka Bardić i Ivana Grljak, kojima navodno nije bilo omogućeno niti da iz ureda preuzmu svoje stvari pri naglom odlasku. Podsjećanja radi, one su se usprotivile upravo takvom odnosu prema ministru financija, i i odmah su morale otići. U paketu nezadovoljnika se spominje i Josip Leko, predsjednik Sabora i Glavnog odbora SDP-a, koji je previše suzdržan da bi javno iskazivao nezadovoljstvo Milanovićem, ali je poznato da su mu njegove metode kadroviranja strane.
Nezadovoljstvo šefom
Cijela ta hrpa ljudi, među kojima ima i osnivača modernog SDP-a, i mladih nada, i veterana, i običnih šminkera, nezadovoljna je danas šefom stranke. On ih se svih odrekao, a nisu mu svi bili nelojalni. No, to svakako nije sve: čak i brojni Milanovićevi ministri, moglo bi se slobodno sada već reći – i većina njih, nezadovoljna je njegovim stilom i načinom, gotovo jednako kao i lošim rezultatima Vlade općenito, a to sada već misle i oni među njima koji su Milanovićevi osobni prijatelji. Mada on sam tvrdi da takvi ne postoje.
Potiho, i oni već kritiziraju svog šefa: »U ovom trenutku gotovo da i prestaje biti važno što je razlog zbog čega je Zoran ljut na Slavka. Možda stvarno Linić ima problema s mrljama i svojim prijateljima, ali ako Slavko i sam ne završi s optužnicom DORH-a, a nikad dosad nije, sve se svodi samo na međusobno šamaranje putem medija. Javnost to ne voli, i postiže se kontraefekt, dojam da se bavimo samo sobom, svađama, netrpeljivostima… To nije dobro«, kaže jedan od Milanovićevih prijatelja.
Može se samo pretpostaviti kako se osjeća potpredsjednik Branko Grčić, kaže, kad glumi poštara između njih dvojice, ili oni ministri kojima Linić reže budžet, a Milanović im ga opet vraća na pozitivnu nulu. Taj se sukob sada preslikao na cijelu Vladu i ministri gotovo da uopće ni o čemu ne razgovaraju nego o tome – jer riječ je o blokadi sustava, u stanovitoj mjeri, govori jedan od ministara.
Na službenim sjednicama stranke, međutim, nitko ni da zucne. Na Predsjedništvu u srijedu ime Slavka Linića nije se spominjalo, jedino je sam Milanović u trećem licu, sa zamjenicom »on«, ponovio teze o tome da u politici prijatelja ne smije biti.
Zasad ni šefu ni javnosti nitko neće reći što stvarno misli. Otvoren je donekle bio samo potpredsjednik Zlatko Komadina koji je iskreno priznao da njih dvojica ne razgovaraju, ali je odmah dobio po prstima od šefa, koji mu je poručio da se ne miješa u ono što ne zna, jer i nije član Vlade. Zato istovremeno, u epicentru SDP-a, stranačkoj bazi, sada već opasno kuha. Riječki dio SDP-a osupnut je udarom na Linića. A počelo se spominjati i da bi ekipa nezadovoljnika u stranci mogla tražiti prijevremene izbore u državi, odnosno naprosto odustati od daljnjih reformi, te time isprovocirati i izbore u stranci gdje bi se onda na izvanrednoj konvenciji pokušalo micati Milanovića. To se dalo naslutiti upravo iz Linićevih izjava ovoga tjedna u Saboru, kad je uporno ponavljao: nismo uspjeli u ovome ni u onome, te je širio pesimizam i o prognozama za buduće razdoblje. U tom smislu, bit će vrlo važna percepcija koju će javnost steći o daljnjem radu Vlade, i u nekom trenutku možda će postati legitimno postaviti pitanje političke odgovornosti premijera.
Vojnik partije
Uloga Slavka Linića u tom će procesu biti izuzetno važna, i mnogi u SDP-u smatraju da je ova situacija već toliko povrijedila ministra financija, jednog od glavnih autora svih SDP-ovih i Vladinih programa, da više neće biti bespogovorno »vojnik partije« i u ime SDP-a trpjeti uvrede koje smatra da dobiva. Odnosno, ostat će »vojnik partije«, ali će partiju voditi netko drugi.
S druge strane, scenarij je i da se pričeka i da se Milanović poput balona sam ispuše do sljedećih izbora, a pred njim je još najtežih godinu i pol dana. Jedan od Milanovićevih oponenata u stranci naime tvrdi da sigurno nitko neće biti destruktivan:
»Mi vrlo jasno i realno vidimo sve mane predsjednika stranke. Ali zar vi mislite da je pametno novi, jači SDP graditi na destrukciji staroga SDP-a? Pa to bi samo budala radila. Stvar će se ionako odvijati sama od sebe, i zato sada nikakvih konvencija neće biti, neće se brojati nikakvi glasovi ni potencijalne ruke za smjenu. Čekat će se«, kaže naš sugovornik, koji odbacuje i mogućnost da Linić bude inicijator okupljanja struje nezadovoljnika. »Zna se točno u stranci tko su matice, a tko radnici«, kažu u tom krugu ljudi.
U svakom slučaju, kako sada stvari stoje, za Milanovića bi moglo biti opasno da nasilno smijeni Linića, bez doista opravdanog, nekog novog razloga koji sada u percepciji javnosti nije ni na vidiku. To bi moglo zaljuljati i njega samoga.
A s druge strane, mnogi su šaptom pali – vidjeti slučaj Čačić – pa svijet nije propao…
Stoga, jači će pobijediti, i to onaj koji bude jači na duge staze. Obračun revolverima na podnevnom suncu nije opcija. U pitanju su rovovi.
