Ustavni sud Republike Hrvatske jednoglasno je ukinuo ključne dijelove Zakona o osobnoj asistenciji kojima su određene kategorije djece i odraslih s invaliditetom bile zakinute za svoja prava.

Među ostalim, ukinuti su članci zakona koji oduzimaju pravo na osobnog asistenta djeci koja se ne školuju ili koja imaju roditelja njegovatelja, kao i članci koji osobama s najtežim invaliditetom limitiraju uslugu osobne asistencije na maksimalno 12 sati dnevno. Zbog ovih se članaka zadnjih godina javno prosvjedovalo i kritiziralo, ali bez rezultata.

Odluka Ustavnog suda olakšat će život mnogim obiteljima, a na Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike sada je zadatak da Zakon o osobnoj asistenciji čim prije uskladi s ustavnim odredbama i značajno proširi krug prava na ovu socijalnu uslugu.

Nema roka trajanja

Ustavni sud je ukinuo ili utvrdio neustavnost dijelova članka 12 i članka 5 koji određuju dobnu granicu od 18 godina za stjecanje prava na osobnog asistenta, zbog čega su pravo na asistenta imala samo djeca koja se školuju.

Ustavni sud ocijenio je to neustavnim. Ukinuti su i dijelovi članka 13 koji su priječili pravo na osobnu asistenciju osobama koje koriste pomoć u kući ili imaju roditelja ili supružnika u statusu njegovatelja, uz obrazloženje da obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava.

Ukinuto je, nadalje, i ograničenje broja sati osobne asistencije u članku 34 na maksimalno 352 sata mjesečno, što je u postojećem zakonu maksimum koji mogu dobiti jedino samci s najtežim stupnjem invaliditeta.

Ustavni je sud ocijenio da su podjele prema stupnjevima, statusima i obiteljskim okolnostima neustavne te da se potrebe moraju procjenjivati individualno, a ne prema tablicama.

Ustavni sud je obvezao resorno ministarstvo da izmijeni uvjete za osobne asistente u roku od godine dana, kako bi mogućnost takvog rada dobili i članovi obitelji osoba s invaliditetom, a ukinut je i članak 54 koji propisuje priznavanje prava na osobnog asistenta tek od početka korištenja te usluge.

Pobjedu na Ustavnom sudu izborila je Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, koja je u sprnju 2023. podnijela zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o osobnoj asistenciji, a sličan je zahtjev u ožujku 2024. Ustavnom sudu podnijelo još 50-tak osoba s invaliditetom iz svih dijelova Hrvatske.

Ustavni sud dao im je za puno pravo, navodeći među ostalim, da izostanak ovakve podrške osobama s invaliditetom predstavlja nepoštovanje obveze koju je pred državu stavio Ustav te povredu jamstva njihovog osobnog dostojanstva.

Ustavni sud u svojoj odluci ističe da pravo na podršku koja je neophodna za namirenje temeljnih zdravstvenih i životnih potreba povezanih s invaliditetom nije socijalna povlastica koju država osigurava svojom socijalnom politikom, već Ustavom zajamčeno pojedinačno pravo osobe koja se s tim invaliditetom životno suočava.

– Država nema slobodu procjene hoće li osigurati tu vrstu nužne podrške. To je njena ustavna dužnost, poručili su rezolutno suci Ustavnog suda.

Ova vrsta podrške, dodaju, proizlazi iz objektivnih potreba osoba s invaliditetom čije podmirenje je nužno za očuvanje osnovnog ljudskog dostojanstva, i ona nema “rok trajanja” ili “radno vrijeme”.

Loše i manjkavo

U obrazloženju svoje odluke, Ustavni sud je na 80-ak stranica pobrojao načela koja su prekršena u diskriminatornim odredbama Zakona, od načela osnovnog dostojanstva osobe i jednakosti društvenog položaja do jednakosti osoba s invaliditetom, dajući za pravo svima koji su tvrdili da je dugo čekani zakon loš i manjkav.

– Ova odluka potvrđuje da su naša upozorenja bila utemeljena, nužna i opravdana. Inzistirat ćemo na izmjenama zakona koje će osobnu asistenciju napokon učiniti pravom, a ne privilegijom, poručili su iz Udruge “Sjena”.

To, kažu, nije samo pravna pobjeda, već pobjeda majki koje godinama upozoravaju na nepravdu, a koje je resorni ministar Marin Piletić javno omalovažavao i zbog činjenice da su prosvjedovale nazivao ih “ulicom”.

– Mi smo majke, a ne “ulica”. Mi smo roditelji djece s invaliditetom, skrbnice, njegovateljice i građanke koje su branile ustavna prava svoje djece onda kada je država zakazala, poručili su iz Udruge Sjena pozivajući na političku odgovornost ministra Piletića zbog donošenja neustavnog zakona.

Piletića su danas osim iz udruga, na ostavku i ispriku osobama s invaliditetom pozivali i iz oporbe, na što je ministar odgovorio kako je njegova ostavka “uvijek na raspolaganju”.

– Žao mi je ako se netko osjećao povrijeđenim. Učinili smo sve za dostupnost usluga i naknada, a učinit ćemo sve da bilo koji osjećaj nezadovoljstva ispravimo.

Ako je za to potrebna i moja isprika i moja ostavka, ja s tim zaista nemam problema, kazao je ministar.

Stručne službe Ministarstva sada, nakon odluke Ustavnog suda, analiziraju što će ona značiti u praksi, a tome će se, najavljuje Piletić, prilagoditi postupanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Asistenata nema dovoljno, morat ćemo ih uvoziti iz trećih zemalja

Odluku Ustavnog suda komentirao je Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, koji nije posve siguran da će ona rezultirati pozitivnim promjenama za osobe s invaliditetom, niti da tržište rada ima dovoljno kapaciteta da pokrije proširenje prava koje iz te odluke proizlazi.

– Svi znamo da se odluke Ustavnog suda moraju poštovati, međutim prilikom odlučivanja o ustavnosti zakonskih rješenja mora se voditi računa i o posljedicama koje takve odluke imaju na svakodnevni život.

Zabrinuti smo da se ovime dovodi u pitanje pružanje i održavanje postojećih socijalnih usluga, poručuje Jurišić. Osobna asistencija, objašnjava, ne bi trebala biti oblik socijalne skrbi u smislu čuvanja djeteta, jer za to postoje druge usluge.

Odluka Ustavnog suda, smatra pravobranitelj, povećava rizik od nedostatka osobnih asistenata na tržištu rada, kojih ni danas u brojnim sredinama nema dovoljno pa se otvara pitanje održivosti ovakve odluke u stvarnom životu.

Ako se njegova predviđanja obistine, i u ovom resoru bi se uskoro moglo dogoditi da kadrovske rupe budemo prisiljeni popunjavati uvozom radne snage iz trećih zemalja.