Jezično oruđe i oružje / Foto ISTOCK
Rječnik bilježi i objašnjava više od 5000 stopljenica, kojima se koriste svi koji se bave jezikom: autori reklama, prevoditelji, novinari, grafiteri. Zahvaljujući Rječniku dostupnom na portalu Katedre za stilistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, postali smo svjesni da stopljenica ima odavno
Kako to lijepo veli novinar Predrag Lucić – stopljen, spašen! I u pravu je, jer troje marnih jezikoslovaca – Ivan Marković s Katedre za hrvatski standardni jezik te profesorice hrvatskog jezika Ivana Klindić i Iva Borković – obavilo je ne samo hvale vrijedan posao, nego su nas, a to se čini važnije od svega, podsjetili da i mi stopljenice imamo. Elem, njih je troje zaslužno što odnedavno na portalu Katedre za stilistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta stilistika.org imamo »Hrvatski rječnik stopljenica«, hibridnih riječi nastalih stapanjem dijelova više ishodišnih riječi.
»Kada bi se iz recentnih diskurzivnih praksi trebalo izdvojiti obilježje koje bi se moglo smatrati relativno pouzdanim znakom vremena, stopljenica bi bila dobar kandidat za našega zastupnika. Što je stopljenica? Riječ hermafrodit, riječ nastala stapanjem dvije ili gdjekad tri punoznačne riječi pričem se barem jedna skraćuje ili se pak polazne riječi prepleću na nepredvidiv način često slijedeći logiku zvukovne sugestije. Proučavatelji ju opisuju kao leksičku zagonetku, leksičku skrivalicu (Bugarski 2006.), leksičku grotesku (Fromilhague 2007.), svojevrsnu mozgalicu (Grgić 2014.), leksičkoga monstruma, riječ nastalu vampirskim recikliranjem postojećega leksika (Bonhomme 2009.) i sl. Susrećemo ju najčešće u medijskim diskursima, reklami, razgovornom jeziku, žargonu i literaturi.«, objašnjava tako urednik Krešimir Bagić.
Sam inicijator projekta Ivan Marković, inače onaj koji je stopljenicama i dao ime, u nadahnutom predgovoru s pravom zvanom »Od Oca do Ćaće. 150 godina hrvatskih stopljenica«, sjetit će se da je sve počelo poprilično davno. Najstarija riječ zabilježena u Rječniku jest Šulekov glasovir iz 1860. »Uz malo dobrohotnosti i obzira prema pozajmljivanju možemo ju tumačiti kao stopljenicu glasa i klavira. Budi nam dopušteno smatrati ju nultom«, kažu autori. A onda eto stopljenica Oca Domovine iz 1867. i 1868. Ante Starčević je te 1867. pristaše Narodne stranke »koji se ne znaju odrediti ni prema Pešti ni prema Beču, te su kao neki politički spoj mađarona i Tirolaca« tako i nazvao – mađarolci, odnosno Magjarolci. Od mađarolaca do Čokolinde, do rječnika koji bilježi i objašnjava više od 5000 stopljenica, građe crpljene iz 550 vrela. Kutleraj, jambiti, kulturist, Hanžeoaneta… Novi pojmovi, nastali od dva ‘stara’ da bi se njima reklo sve. Zahvaljujući Rječniku, postali smo svjesni da stopljenica sve ovo vrijeme ima.
Proizvodnja tvorbi
– Upravo tako. Glavni autor i inicijator Rječnika, profesor Ivan Marković je u svom izvanrednom predgovoru zapravo i rekao da je ovo vrijeme kada postajemo toga svjesni, a ne da je vrijeme u kojem počinjemo proizvoditi tu tvorbu. Postajemo svjesni potencijala tog tvorbenog modela. Jer, ovo je vrijeme osvještavanja, a ne nastanka modela. Vrijeme samoosvještavanja – ističe Ivo Žanić, jedan od recenzenata Rječnika.
Stopljenice, kaže, koriste svi koji se bave jezikom; autori reklama, prevoditelji, novinari, grafiteri. Shvatili smo da je stopljenica, ta tvorba pojmova, dobro jezično oruđe, ili oružje!?
– Brangelina možda više i nije stopljenica jer su se svadili, ali kad vi kažete Brangelina, vi ste, na neki način, rekli nešto pojmovno drugačije nego kad ste rekli Brad i Anagelina. Ili Čokolinda. Vi možete kazati rečenicu Kolinda je dijelila čokolade, ali Čokolinda ne znači Kolindu koja dijeli čokolade nego zapravo to znači jedan nov pojam. Marković je to vrlo jasno u predgovoru istaknuo, tvorba riječi je ujedno i tvorba pojma – objašnjava Žanić.
Kazuje Žanić i to kako je u povijesti hrvatskih stopljenica, ili povijesti hrvatskih tvorbi, vrlo važna, prekretnička uloga Feral Tribunea, tim više što su nakon ugasnuća Ferala njegovi novinari otišli u druge novine i sa sobom, kako kaže, odnijeli tu naviku, odnosno atrakciju. Reklo bi se, oživjeli su nam jezik. A za to je, kako veli Žanić, potreban osjećaj za jezik, osjećaj za humor, govornikova potreba da izrazi nešto novo na neki nov način.
I Ivan Marković kaže kako u medijskim jezicima stopljenice postaju diskurzivne jezgre različitih oblika ocjenjivanja događaja ili stanja, artikulacije komentara, iznošenja kritičkoga stava i sl. »U hrvatskome kontekstu novinari satiričnoga tjednika Feral Tribune često su dosjetljivim stopljenicama kodirali prikaze tjednih aktualnosti. Dapače stopljenice su diskurzivna posebnost tih novina – često su dospijevale u naslove, što se može shvatiti kao izraz želje da se zbunjujućom leksičkom atrakcijom čitatelja potakne da u tekstu potraži razrješenje enigmatičnosti naslova.« Nisu, međutim, Feralovci posve svjesno krenuli u proizvodnju stopljenica.
Rječnik se dade čitati k’o klasičan rječnik, mada ga se da čitati i kao dobru literaturu, studiju naših prošlih, sadašnjih i budućih vremena, studiju mahom humornu makar se da tu naslutiti i posvemašnje muke. No, ponajprije nudi prostora za igru jezičnu.
Za početak mogao bi čitatelj trgnuti jedan aperkativ, tu stopljenicu od aperkata i aperitiva. Jer, taman se tako nekako čovjek ćuti. Vremena se počesto autosratska makar da je pojam nastao zbog nečeg drugog, na račun pohvalna odnosa Ćire Blaževića prema autokraciji Franje Tuđmana. Vremena su od apsurdića (apsurd x Nino Raspudić). Životima katkad kao da upravlja Bandisar, jedna riječ a dva gradonačelnika, Bandić i Baldasar. Ovaj zagrebački je jači, jer ima on Banduševac, fontane kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice izgrađene za njegova gradonačelnikovanja. A kad ste već kod Banduševca opalite si jedan belfie, tu kombinaciju riječi butt što znači guza i riječi selfie što znači, ha, selfi. Slikali se ne slikali možda svejedno dalje od blagosranja (blagostanje x sranje) i nećete dospjeti. Ali, svejedno možete zapjevati poput Cajklape. Ili se možete zabrinuti uvjereni da živimo u demokraturi (demokracija x diktatura). Jedino veselje je na koncu foodgazam, taj orgazama što ga hrana čini, čak ako ste i pripadanik hipsterijata, ljudstva koji bi i da su hipsteri i proleterijat u isti čas.
Ne zna hipsterijata što je kutleraj, ali ga tjeraju da nauči opet što je glupčana vrpca, ona koju je Feral dodjeljivao za tvrdnje da odgoj djeteta počinje prije rođenja. Može se zato u svako doba zapitati habiti ili biti i da mu na pameti ne bude, k’o autorima ove stopljenice, spor franjevaca i biskupa u Hercegovini. No, može se i drugačije, može se biti haktivist (haker x aktivist). Sve je dobro dok nije hapsolutizma, nastalog na zasadima izjave Zdravka Mamića da bi Hrvatima pomoglo da žive 10, 20, 30 godina u pametnoj dikataturi, jer nisu sposobni živjeti u demokraciji. Jer, lako je nekad bilo jambiti (Jambo x jamiti, uzeti) i tko je jambio jambio.
Sve će to ionako jednom ekranizirati Hollylood kad je već Tihomir Dujmović konstatirao da su najdojmljiviji film o srpskoj agresiji na Hrvatsku snimili Amerikanci, a ne Hrvati, taman da se pita tko je tu lud. A kad je tako tu ni Merkollande (Angela Merkel x Francois Hollande) ne pomaže. A mosturbacija (Most nezavisnih lista x masturbacija), to vjekovno pregovaranje Mosta oko satavljenje nove Vlade, pomaže li to!? Ma, to je nonsenzus (nonsens x konzensus)! Elem, sve je otišlo toliko daleko da i klozet dame imaju sljubljenicu, pa se se zovu pisaoardesa (pisoar x stjuardesa). Jer, netko jest, a češće netko nije sinekurčina (sinekura x kurčina) makar da ga je do toga dovela skorupcija (skorup x korupcija). Lako je tako kad pravoluđe dejstvuje (pavosuđe x lud). Ostaje na koncu na pameti krasigina (krasan x vagina) i dakako trgnuti aperkativ, još jedan, da se dođe sebi.
– Nismo mi to izmislili, niti smo svjesno išli kopirati one koji su to radili prije nas. Nismo ni izučavali tko se sve time bavio. Mi smo se, u ovim našim satirama, od samog početka izrugivali drvenom jeziku politike, medija, šupljim frazama. I onda smo se naprosto igrali jezikom, s riječima i njihovim značenjem. Jezik nam je bi polje igre. I kad ti se dogodi da izmjenom jednog slova dobiješ neko potpuno neočekivano, drugačije značenje i još te to nasmije, onda očekuješ da će nasmijati i ljude koji čitaju – kaže Predrag Lucić.
Polje igre
Tu je negdje i definicija uspjele stopljenice. Lucić će reći kako su najefektnije uvijek one nastale minimalnom intervencijom, najjednostavnije. Rastopiš jedan termin da bi ga pretopio u nešto drugo, dobiješ kontra značenje, pa još nekakvu satiričnu crtu te onaj žalac unutra i to je to. Makar, dodaje Lucić, nema recepta, no važno je, ističe, raditi u dobroj ekipi.
– Raznoraznim idejama smo se dodavali u redakciji. Naprosto je bilo važno da bude dobro i veselo. Posve nebitno tko će poentirati na kraju. U tom nabacivanju bilo bi i loših pokušaja, pa bi nekome sinulo ono pravo – priznaje Lucić.
Stopljenice, oprema tekstova skovana od stopljenica, postala je dio Feralove poetike. I drugi su slično pokušali raditi, neki uspješno neki neuspješno.
– U jednom trenutku nam se čak činilo da je malo toga i previše, tako da smo se negdje godina nultih, dvije tisuće i neke, naprosto malo odmakli od toga. Naravno, kad si imao dobar štos u igri riječima, naravno da si ga stavljao, ali nismo više toliko inzistirali na tome – kaže Lucić.
No, činjenica jest da su i stopljenice kao dio Feralove poetike učinile puno da se hrvatski jezik oživi, da živne.
– Od svega što je kazano o Feralu meni se jednom od najpogođenijih stvari, meni najdražih, čini kada je Dražen Vukov Colić rekao da smo mi razigrali hrvatski jezik, da smo ga napravili po razigranosti sličnim engleskom jeziku. U vremenu kada je krutost i misli i jezika bila zadanost, mi smo išli u kontru – smatra Lucić.
Nudi pritom i objašnjenje zbog čega je stopljenice danas nikad više.
glasovir
mađarolci
Brangelina
Čokolinda
Kutleraj
jambiti
kulturist
Hanžeoaneta
mosturbacije
mzostavljanja
nonsenzusi
bulimareksija
permakultura
fleksigurnost
metaftonimija
apsurdića
Bandisar
Banduševac
blagosranja
cajklape
demokraturi
foodgazam
hipsterijata
glupčana vrpca
habiti ili biti
haktivist
hapsolutizam
jambiti
Hollylood
Merkollande
nonsenzus
pisaoardesa
sinekurčina
skorupcija
pravoluđe
krasigina
aperkativ
– Ljudi više komuniciraju. Može se pritom govoriti koliko je ta komunikacija površnija, brža i tako dalje, ali naprosto neka druga vrsta pismenosti funkcionira, od sms-poruka preko Facebooka. I tu u tim kratkim porukama ljudi nastoje sebi razigrati i razveseliti dan – veli Lucić.
Poplava američkih serija
»Konačno 2000-ite i 2010-e s internetom su i otvaranjem svijetu koje je on donio, s poplavom američkih televizijskih serija i njihovih prijevoda, s potpunom anglizacijom i Facebookom donijele pravu eksploziju stapanja u razgovornome jeziku, anonimnim internetskim forumskim komentarima, novinstvu, jeziku reklame, beletristici (I. Rajki, D. Župančić), u intelektualiziranome jeziku (ljudi od pera i javne riječi kao da se nadmeću tko će ispasti oštroumniji pa stalno nastaju nove mosturbacije, mzostavljanja, nonsenzusi), koju eksploziju tumačimo kao naknadno oslobođenje dugo zapretane kreativne energije, a zašto ne i kao – modu. Uza sve to hrvatski je jezik kontinuirano desetljećima iz drugih jezika, uglavnom engleskoga, primao gotove što svakodnevne što terminologizirane stopljenice poput vitamin, bit, pozitron, bulimareksija, permakultura, fleksigurnost, stagflacija, metaftonimija, bankster, kvazar, od prototipnih poput smog i motel do suvremenih poput emotikon i fablet, od neprozirnih poput Tamagotchi do notornih poput Brangelina«, napisat će pak Marković u predgovoru.
Zato, stopljeni i spašeni. Lucić će reći da je iznimno važno da su se stopljenice ovako prikupile, jer i one su dokaz da je jezik živ i da ga se ne može propisati i uškopiti. Žanić će reći da je Rječnik kapitalno djelo koje pokazuje sve bogatstvo našeg jezik. Pogriješit će stoga oni koji će kazati da je sve to samo kvarenje jezika ili snobovski uvoz iz Amerike. Baš naprotiv, smatra Žanić, ovo je dokaz da se našim jezikom može sve. Marković će predgovor dakako završiti spomenom Ćaće, pa reći: »Predgovor smo počeli s nervozama, s nervozama završavamo. Koliko znamo, počelo je s Ocem Domovine. U doba završavanja ove knjige fejsbučka stranica Ćaća se vraća (sic!), pokrenuta 2015., ima više od 141 tisuće pratitelja i mnoštvo stopljenica koje sudionici autoterapijski kuju. To je 150 godina kolektivnoga sinovljeva kompleksa i 150 godina terapije stopljenicama. Ovaj ih Rječnik sad kao zrcalo stavlja pred hrvatske govornike.«
