NEOBIČAN ŽIVOT POMORCA

Riječanin u carstvu leda: Luka Krpan je član posade ledolomca na Antarktici

Jakov Kršovnik

Foto Privatna arhiva

Foto Privatna arhiva

Oplovio sam sve kontinente i posjetio različite gradove, ali nisam vidio ovakvu prirodnu ljepotu. Ukupan dojam ostavlja bez daha. Istraživači su nas proveli kroz bazu »Mario Zucchelli«, a ja sam u kućici gdje se svi potpisuju, napisao svoje ime i prezime, dan kada sam bio te poruku »U čast svim građanima Rijeke i svoje obitelji«, kaže Luka Krpan



O životu svakog pomorca može se napisati knjiga, ili pak snimiti film, reći će Luka Krpan, kad nam se javio s ledolomca »Laura Bassi« na kojem je otplovio sve do Antarktike. Njihov zadatak bio je odnijeti opremu, hranu te gorivo za generatore i helikoptere u talijansku bazu na Antarktici »Mario Zucchelli«, a potom prevesti osoblje koje je završilo s istraživanjem na Novi Zeland. Riječanin, časnik elektrotehnike u stroju Luka Krpan tako je nakon 10 godina plovidbe posjetio svih sedam kontinenata i dodao još jedno poglavlje u knjigu svog pomorskog života. Mi pak nemamo druge nego započeti ovu zanimljivu priču »in medias res«, u središte radnje – kako je kročiti nogom na Antarktiku?


– Sve je pomalo nestvarno, teško je opisati taj osjećaj trenutka na ovom dijelu svijeta, gdje je priroda netaknuta. Oplovio sam sve kontinente i posjetio različite gradove, ali nisam vidio ovakvu prirodnu ljepotu. Ukupan dojam ostavlja bez daha, nadam se da će ga slike barem malo moći dočarati. Istraživači su nas proveli kroz bazu »Mario Zucchelli«, a ja sam u kućici gdje se svi potpisuju napisao svoje ime i prezime, dan kada sam bio te poruku »U čast svim građanima Rijeke i svoje obitelji«. Potom nas je tim iz baze odveo do zaljeva pingvina. Ondje smo se približili pingvinima na jedan metar, tako da uživo iskusite sve ono što ste prije gledali na National Geographicu i drugim programima, kaže Luka Krpan.


Nemirno more


Kao što znamo, medvjeda na Antarktici nema, već oni žive na Arktiku, a osim pingvina i drugih ptica, naš sugovornik kaže da su sreli tuljane, te na putu do Antarktike i kitove. No, put nije bio idiličan. Krenuli su s Novog Zelanda na Badnjak, a već ih je na božićni dan uhvatilo nemirno more te su se borili s valovima i snažnim vjetrom. »Laura Bassi« je primarno brod ledolomac te zbog toga ima specifičan oblik pramca, odnosno nema bulb-pramac, koji inače potpomaže stabilnost broda.


Više o Antarktici



Prvi je preko južnoga polarnog kruga prešao britanski istraživač James Cook u 18. stoljeću. On je oplovio Antarktiku i otkrio dio otočnih skupina, no nikad nije vidio obale kontinenta. Njih su prvi ugledali članovi ruske ekspedicije pod zapovjedništvom admirala Fadjeja Fadjejeviča Belinsgauzena koja se odvijala 1819. – 1821. pa je tako prošle godine proslavljeno 200 godina od otkrića Antarktike. Belgijska ekspedicija prva je provela zimu 1897.-1898. u blizini Antarktike, dok su Britanci pod vodstvom Carstena Borchgrevinka zimovali na kopnu 12 godina kasnije. Do Južnog pola prvi su doprli 14. prosinca 1911. Norvežanin Roald Amundsen te 18. siječnja 1912. Britanac Robert Falcon Scott. Norveška ekspedicija uspješno se vratila u svoju bazu, a članovi britanske ekspedicije su pri povratku nažalost poginuli. Danas se na Antarktici nalazi 70 istraživačkih baza 29 zemalja.

– Brod je prije svega namijenjen za lomiti led i zato ne lovi klasično valove i more. No, nezgodno je i što je krma niska pa kada su počeli valovi od 5-6 metara, more se počelo prelijevati po palubi te je bilo drž-ne daj u nekim trenucima. Nije to bilo ništa pogubno, kako bi se reklo, ali je jako ljuljalo. Za usporedbu, meni nikad nije bilo zlo od mora, u deset godina plovidbe nisam imao morsku bolest, ali sam tada prvi put morao ići leći u kabinu jer se nije moglo izdržati. Ne samo ja, nego i drugi, i to nemirno more je tako trajalo dobra četiri dana dok nismo došli blizu šezdesete paralele, opisuje Krpan.



No, sve je dobro prošlo, a što je i zasluga posade koja mora biti iskusna, s višegodišnjim iskustvom. Na brodu se nalaze 22 člana posade, a zapovjednik je Franco Sedmak iz Trsta, vrstan kapetan s više od 15 godina iskustva plovidbe polarnim i arktičkim morima. Brod ima četiri nautička oficira i tri kormilara, dok se u strojarnici nalaze upravitelj stroja i tri časnika stroja, kao i dva časnika elektrotehnike. Posadu čini 19 Talijana, ali i tri Hrvata, prvi časnik stroja Erik Gobin iz Zadra te dva časnika elektrotehnike iz Rijeke, Goran Jović i naš sugovornik.


– Ništa se ne prepušta slučaju i prati se satelitska snimka kretanja leda, kako bi se pokušalo izbjeći situacije koje bi ugrozile brod i posadu. Sam prolazak kroz led jako je zahtjevan i iziskuje puno strpljena i dobre procjene. Kad brod prolazi i lomi led, strašna je buka i osjete se vibracije, kaže Luka Krpan.


Istraživački tim


Detaljnije opisuje rad na brodu.
– Prilikom polaska svaki je član posade dobio posebnu polarnu jaknu, polarno odijelo, sunčane naočale, zaštitne rukavice i termo-nepromočivu obuću. Izbjegava se rad na otvorenom jer brod prilikom prolaska kroz led jako poskakuje pa nije sigurno. Često iznenada počne padati i snijeg, a jaki su i iznenadni naleti vjetra. Brod je izrazito zahtjevan i kompleksan sa svojom opremom za časnike elektrotehnike. Mi održavamo elektroničke sklopove, navigacijsku opremu, informatičku infrastrukturu te kompletnu električnu distribuciju broda, a posebnost »Laure Bassi« je što ima više modova navigacije.


O brodu

Brod »Laura Bassi« ledolomac je klase 1A, istraživački brod izgrađen u norveškom brodogradilištu Kleven Leirvik. Porinut je 27. rujna 1995. te je plovio pod norveškom i engleskom zastavom, a trenutno plovi pod talijanskom. Pod zastavom Norveške nosio je ime »Polarna kraljica«, do 1999. godine, a potom pod engleskom nosi ime RRS »Ernest Shackleton«, po angloirskom istraživaču koji je vodio tri britanske ekspedicije na Antarktiku. Do 2019. služio je British Antarctic Surveyu za polarna istraživanja, a te godine prelazi pod talijansku zastavu i u vlasništvo talijanskog Instituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku. Oni su ga preimenovali u »Laura Bassi« po prvoj ženi koja je predavala na sveučilištu i prvoj žena koja je bila doktor znanosti. Duljina broda preko svega je 80 metara, dok je širina oko 17 metara. Brod ima dva glavna porivna stroja, svaki snage 2550 kW te posjeduje DP2 opremu. Ima po dva pramčana i dva krmena potisnika te je autonomija plovidbe 130 dana, odnosno 40 000 nautičkih milja ili 74 tisuće kilometara. Na krmenom dijelu broda nalazi se helidrom te postoji specijalna oprema za spašavanje prema međunarodnim propisima za brodove koji plove u polarnim vodama: posebne spasilačke splavi s grijanjem te antarktička oprema za preživljavanje u slučaju napuštanja broda.


Brod je također opremljen istraživačkim laboratorijem koji omogućava znanstvenicima da proučavaju promjene okoliša, morske struje, podvodnu mikrokulturu i biokulturu, kao i utjecaj leda na ocean i okolinu. Trenutno se na brodu nalazi peteročlani istraživački tim pod vodstvom profesora Falca Pierpaola s talijanskog sveučilišta Università Politecnica delle Marche u Anconi, opisuje nam Luka Krpan.


Za sam dolazak u Rossovo more i približavanje Antarktici kaže da je fascinantno.
– Često bih izašao iz stroja jer sam želio to vidjeti. Odjedanput na pučini počinjete zamjećivati male komadiće leda te svakom prijeđenom miljom sve veće i veće komade koji se polako počinju formirati u skupove. Onda dolazi jedna velika površina raspucanog leda, nakon koje slijedi more, pa opet led, pa more, kao da se probijate kroz različite prstenove kako biste došli do cilja. Da bi ti skupovi iznenada postali jedna bijela i nepregledna površina. Sam zvuk okoliša je također poseban – vlada sablasna tišina, riječima bih to nazvao hladni raj, govori nam.


Dva godišnja doba


Na Antarktici postoje samo dva godišnja doba, zima i ljeto, pri čemu zimi šest mjeseci nema svjetla, odnosno ljeti šest mjeseci nema noći. Kako je sad »ljeto« na Antarktici, noći nema, već je sunce konstantno na horizontu, a temperature se spuštaju do minus 20 stupnjeva Celzijevih. Treba se naviknuti na takve uvjete za spavanje, no Luka Krpan kaže da je u redu kada se zamrači soba. Ali, ako se probudite u tri ujutro i pogledate kroz prozor, vidjet ćete sunce, što će vas naravno razbuditi. Obala je prekrivena snijegom, a ponegdje se pojavljuju komadići stijena te tla.



Govoreći o samoj ekspediciji, ona se odvija unutar talijanskog državnog programa za istraživanja na Antarktici pod pokroviteljstvom talijanskog Ministarstva za sveučilišta i istraživanje, a logistiku osigurava talijanska državna agencija za nove tehnologije, energiju i održivi ekonomski razvoj (ENEA). Znanstvenu koordinaciju vodi talijanski državni istraživački savjet (CNR). Vođa ekspedicije je Riccardo Scipinotti iz Rima, a cilj broda »Laura Bassi« je bio, kako smo rekli, dopremiti hranu i ostale potrepštine znanstvenicima u talijanskoj bazi na Antarktici »Mario Zucchelli«.


Ona se nalazi u granitnim obroncima u zaljevu Terra Nova te služi kao potpora istraživačkim brodovima i znanstvenicima. Opremljena je uređajima za različite vrste istraživanja, a istraživački tim nastavio je operacije iz ožujka prošle godine te radio na pripremanju tri kilometra piste za međunarodne zračne prijevoznike. Ekspedicija je ove godine nažalost obilježena zdravstvenom situacijom te su donesena oštra ograničenja – smanjio se broj ljudi u timu te broj ljudi na postajama. »Laura Bassi« bi sa znanstvenicima prema Novom Zelandu trebala krenuti sredinom ovoga tjedna, ako ne dođe do promjene.


Način života


Luka Krpan nam je za kraj ispričao da dolazi iz pomorske obitelji te nastavlja obiteljsku tradiciju – otac je upravitelj stroja, a stric je zapovjednik broda u jednoj francuskoj kontejnerskoj tvrtki.
– Ja sam zapravo cijeli život maštao i želio postati pomorac. A kada sam postao pomorac, nadao sam se da ću se ukrcati na brod. Pa kad sam počeo ploviti, nadao sam se da ću vidjeti Kinu. Kad sam vidio Kinu i Aziju, poželio sam još vidjeti Južnu Ameriku, uvijek je pomorcima želja vidjeti Brazil.


Bio sam i ondje, pa se nadao vidjeti SAD i to mi se ostvarilo. Prošao sam i Australiju i Novi Zeland, a bio i na Karibima. I evo, sada i na Antarktici, tako da mogu biti zadovoljan. No, ovo doista jest kruh sa sedam kora, kako se kaže. Najteža je odvojenost od obitelji, pogotovo sad, kad su na snazi mjere zbog koronavirusa pa nije sigurno kada ćemo se moći iskrcati. Čovjek se i navikne, ali djevojka me često pita kad ću doći. No, ja sam davnih dana rekao da biti pomorac nije zanimanje, nego način života, tako da se svi skupa ipak prilagodimo, zaključio je Luka Krpan.