Željko Žužić u neku je ruku imao sreće. Postavši najnoviji krupni zalogaj koji je došao u Remetinec 31. prosinca 2013. godine, imao je bolju večeru nego bi to bio slučaj da je ranije bio uhićen i pritvoren. Naime, zatvorski sustav omogućuje i zatvorenicima i pritvorenicima malo bolji tretman na Staru godinu, tako da je za večeru bilo i svinjskog pečenja, mlinaca pa i koja poslastica. A i gledanje televizora bilo je omogućeno čak do jedan u noći. Na Novu godinu Žužić i iskusniji pritvorenici i zatvorenici imali su sarmu s pire-krumpirom. Tako da iako mu je možda propao kakav uplaćeni novogodišnji doček, Žužić se može tješiti kako mu je prelazak na pritvorenički život ipak bio manje stresan nego li nekim drugim uhićenicima.

  Velikogorički tajkun je tako postao zadnji medijski poznati pritvorenik u 2013. godini, koja je nastavila trend prijašnjih godina. Remetinec postaje sve puniji ljudima koji su na zagrebačku adresu dr. Luje Naletilića 1 stigli iz političkih ili gospodarstvenih voda. Taj je trend toliko prisutan da metropolom čak kruži i vic o tome: »Sanadera puštaju na slobodu. Zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke u zatvoru«.

   Modus operandi

  Negdje u isto vrijeme u policijsko-tužiteljskoj akciji koja je rađena paralelno s ovom, i u kojoj je tvrtka Remorker Igora Premilovca također sudjelovala, poslana je u Remetinec pristojno jaka klapa koja je prije operirala u HAC-u i Ministarstvu prometa. U operaciji s istim modusom operandi, preko Remorkera i nekoliko drugih tvrtki je izvlačen novac iz HAC-a. Najprije je pao Josip Sapunar, bivši član Uprave HAC-a, a nakon toga je uhićen i Zdravko Livaković, državni tajnik Ministarstva prometa u doba vladavine HDZ-a. Livakovića se doživljavalo kao desnu ruku Božidara Kalmete u tom ministarstvu. U tom slučaju u Remetinec se bar privremeno preselio i Stjepko Boban, nekadašnji predsjednik Uprave HAC-a.

     Leteći Vojo

  Sam početak sada već prošle godine protekao je u vidu dolaska do tada relativno nepoznatog čovjeka u Remetinec. Vojislav Blažević do 13. siječnja 2013. godine bio je javnosti nepoznati čovjek sklon paraglidingu. No, nakon što je on osumnjičen za postavljanje dviju bombi na Aleji Bologne, zapadnom ulazu u zagreb, javnost se tjednima zabavljala tekstovima o »Letećem Voji«, kako je dobio nadimak. Nezadovoljan svojom situacijom, Blažević je čak i štrajkao glađu.

  Kako se medijska scena ipak ne bi zapostavila i na remetinečkoj adresi, DORH se pobrinuo lani u ožujku. Ono o čemu se dugo, mjesecima pa čak i godinama pričalo, na kraju se dogodilo. U aferi »Core medija« uhićena je novinarka Dijana Čuljak. O njezinom se uhićenju dugo spekuliralo, a na kraju je navodno bilo ključno svjedočenje njezina bivšeg supruga Vladimira Šelebaja, koji nije imao nekog pretjeranog suosjećanja prema bivšoj supruzi koja je završila u ljubavnoj vezi s nekadašnjim ravnateljem policije Oliverom Grbićem.

  Spektakl je nastavljen i krajem travnja, kada je uhićen javnosti ipak nepoznati Saša Burušić, zbog makinacija s kreditima, iznuđivanjem i sličnim stvarima. No, koliko god taj 25-godišnjak do tada bio nepoznat, njegov otac ipak ima neku ulogu u društvu. Naime, otac tog uhićenika je Goran Burušić, i danas načelnik Policijske uprave zagrebačke. Medije i javnost je zanimalo hoće li doći do inverzije starog sustava o djeci i roditeljima te hoće li tata Goran zbog zapovjedne odgovornosti »pasti« zbog sina Saše. Na kraju nije smijenjen, jer je vrh MUP-a zauzeo stav kako Burušić nije znao što mu sin radi. Javnost svakako može biti »vesela« kad zna da čelnici policije niti vlastite domove ne mogu držati dalje od kriminala…

  Godina iza nas tako je bila »uspješna« i po fluktaciji ljudi u Remetincu. Da stvar za praćenje poduzetničko-političko-zatvorskih aktivnosti bude još bolja, 2014. godina također kreće obećavajuće. U Remetinec su prvi dan »dostavljeni« Josip Perković i Zdravko Mustać, no oni će se kratko zadržati tamo, kakva god odluka o izručenju Njemačkoj bila. S druge strane, velika aktivnost DORH-a, koja možda ima, a možda i nema nikakve veze s činjenicom da Mladenu Bajiću za koji mjesec istječe mandat, navodi kako bi se popis zanimljivih ljudi u zatvoru na rubu hrvatske metropole mogao i povećati. Dapače, sad se već dva tjedna spominju i danas aktivni političari oko kojih se plete mreža koja bi dosta brzo mogla biti i bačena. Kako bi spominjanje imena prema zakonima bila kleveta, nećemo ih napisati, ali ćemo pozorno pratiti. Možda će im biti žao što nisu prošli kao Željko Žužić, pravovremeno za odojak.