ZAGREB – Ukupno 24 milijarde kuna nedostajale su u prošloj godini u blagajnama iz kojih se isplaćuju mirovine i financira zdravstvena skrb za hrvatske građane. Novac prikupljen naplatom doprinosa i namjenskih prihoda nije bio dovoljan i razlika je pokrivena iz općih poreznih prihoda, odnosno državnog proračuna.

Taj minus jasno sugerira zašto Hrvatska ne može radikalnije mijenjati porezni sustav i zašto su jedine moguće izmjene one postupne kakve se provode, posebice kad je porez na dohodak u pitanju, još od 2014. godine. Alternativa bi bila uvođenje novih poreza, primjerice na imovinu, odnosno nekretnine, ali u hrvatskom društvu postoji snažan otpor prema toj opciji. No, ni to ne bi značajnije utjecalo na činjenicu da održivost javnih financija u Hrvatskoj uvelike ovisi, i tako će biti i u sljedećim desetljećima, o troškovima mirovinskog i zdravstvenog sustava. Promjene koje Vlada najavljuje u posljednjim strateškim dokumentima, primjerice Programu konvergencije i Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, nude, barem na papiru, male pomake, ali sve što Hrvatska želi ili može činiti sa svojim javnim financijama, a time i poreznim sustavom, neumoljivo je povezano s mirovinskim i zdravstvenim sustavom solidarnosti, a tu ni uz najbolju volju nije moguće postići primjetne promjene za nekoliko godina.

Rast zaposlenosti

U prošloj godini koja je bila loša za porezne prihode, država je moral na ono što su ta dva fonda uspjela prikupiti, dodati više od polovice prihoda od najizdašnijeg poreza, PDV-a ili čak trećinu svih poreznih prihoda. Lani je od PDV-a prikupljeno nešto više od 47 milijardi kuna, dok su ukupni prihodi bili gotovo 72 milijarde kuna. Hrvatska je lani uz rekordan pad gospodarstva imala proračunski minus od 7,4 posto BDP-a, odnosno 27,5 milijardi kuna. Da mirovinski i zdravstveni sustav pokrivaju svoje troškove iz namjenskih prihoda, deficit bi bio oko jedan posto, odnosno iznosio bi manje od četiri milijarde kuna i u godini pandemije gotovo ne bi bio vrijedan spomena.

Lani je trošak mirovina bio nešto veći od 42 milijarde kuna, od doprinosa je prikupljeno oko 26 milijardi kuna i iz državnog proračuna bilo je nužno nadoknaditi razliku od 18 milijardi kuna. Ako je kod tako velikog minusa nešto dobro, onda je to činjenica da se njegov rast ipak usporio.

Zdravstvo je potpuno druga priča. Iako je minus tri puta manji, problem je što njegov rast ubrzava i teško da će se u sljedećim godinama išta radikalno promijeniti i zaustaviti njegovo povećanje. Po tom pitanju zdravstvo je sad u situaciji u kojoj je mirovinski sustav bio prije petnaestak godina, kada su minusi gotovo pa nepredvidivo rasli iz godine u godinu.

Lani je skupljeno 28 milijardi kuna od zdravstvenih doprinosa, dopunskog osiguranja i ostalih namjenskih prihoda, a potrošeno je, kako je nedavno na saborskom odboru za zdravstvo iznio i ministar financija Zdravko Marić, 34 milijarde kuna.

Vlada u NPOO-u i Programu konvergencije najavljuje određene promjene kako bi mirovinski i zdravstveni sustavi bili održivi, a ono što bi najviše moglo pomoći i jednom i drugom sustavu je procjena da će provođenje plana oporavka Hrvatskoj donijeti sto tisuća novih radnih mjesta. To znači i više prihoda od doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, jer ne treba zaboraviti da oba sustava počivaju na uplatama oko milijun i pol hrvatskih građana, s time da su u cilju olakšavanja zapošljavanja ili poboljšanja socijalnog položaja pojedinih skupina vlade proteklih godina donosile brojne olakšice i izuzetke od plaćanja zdravstvenih doprinosa. Tako se, primjerice, zdravstveni doprinosi ne obračunavaju na plaće mlađih od 30 godina.

Demografski tobogan

Uz to, Vlada je u NPOO-u najavila rat zapošljavanju na crno, ostanak u svijetu rada onima koji to žele i nakon 65. godine života, a po pitanju zdravstva smanjivanje broja izuzetaka kod plaćanja dopunskog osiguranja te povećanje participacije za one koji to osiguranje ne plaćaju. No, koji bi se izuzeci ukinuli i koliko bi rasla participacija, nisu otkrili.

Sve to možda će donijeti dodatne prihode u mirovinski i zdravstveni sustav, ali sasvim sigurno neće značajnije utjecati na minuse i na potrebu da se intervenira iz općih poreznih prihoda. Ta će se razlika, između plaćenih mirovinskih doprinosa i troškova prvog stupa, početi smanjivati 2030. godine, kada će biti veći broj onih koji dobivaju mirovinu iz drugog stupa.

No, nijednom sustavu ne ide u prilog procjena da će Hrvatska sa sadašnjih oko četiri milijuna stanovnika do 2050. godine pasti na 3,39 milijuna i da će se udio stanovništva starijeg od 65 godina s 21,1 posto povećati na 30,2 posto. Značit će to veće troškove mirovina, ali i veće troškove za zdravstvo koji će sa sadašnjih 5,9 posto BDP-a porasti na 6,5 posto.